Autor: Matija Šerić

Iz dana u dan posljednjih mjesec dana svjedoci smo nemilosrdnog rata kojeg Sjedinjene Države i Država Izrael vode protiv Islamske Republike Iran. Aktualni rat, kao i svi ostali, donosi užasni posljedice za sve uključene države. Tamošnji stanovnici svakodnevno prolaze kroz strahove, smrti, ranjavanja i raseljavanja (ponajviše stradavaju civili), a ujedno se razara ključna infrastruktura, društveno tkivo i bogata kulturno-povijesna baština. Međutim, posljedice rata ne osjeća samo Bliski istok, već i ostatak svijeta.

Iranski rat – ekonomska prijetnja svijetu

Kako vrijeme prolazi ekonomski učinak sukoba je opipljiviji, ili bolje rečeno, novčanici stanovnika Azije, Europe, Sjeverne i Južne Amerike te Afrike bivaju sve pogođeniji. Aktualni rat je ekonomska atomska bomba koja bi mogla dovesti do gigantskih izazova. Središnje banke, uključujući američke Federalne rezerve, Banku Engleske i Europsku središnju banku (ESB), već upozoravaju da rat nije samo sigurnosna, već i najozbiljnija ekonomska prijetnja. Njegove posljedice mogle bi dodatno potaknuti inflaciju i stagflaciju te usporiti ili eliminirati globalni gospodarski rast, uz stvaranje recesije, stvarajući izazovno okruženje u kojem će balansiranje između stabilnosti cijena i osiguranja rasta postati sve teži zadatak. Čini se kako bi se mogla ponoviti užasna energetska kriza 1970-ih kad su arapske zemlje zbog potpore SAD-a i saveznika Izraelu u Jomkipurskom ratu 1973. drastično srezale izvoz nafte i dovele svijet na rub egzistencije.

Velika važnost Hormuza

Zatvoren Hormuz i rekordno niska proizvodnja nafte

Zatvaranje strateški neprocjenjivo važnog Hormuškog tjesnaca početkom ožujka, napadi na tankere, američki napadi na iranska energetska postrojenja (rafinerije, cjevovode, luke, LNG terminale, polja i skladišta nafte i plina) te iranski protunapadi na energetsku infrastrukturu zaljevskih zemalja, zadali su snažan udarac svjetskom gospodarstvu. Naime, Hormuškim pomorskim prolazom transportira se preko 20 posto svjetske trgovine nafte (oko 20 milijuna barela nafte dnevno) i 25-30 posto svjetske trgovine ukapljenog naftnog plina LNG-a (250-300 milijuna kubičnih metara dnevno). Arapske zemlje Perzijskog zaljeva, Iran i Irak se u potpunosti oslanjaju na Hormuški prolaz za izvoz energenata, dok Saudijska Arabija i UAE imaju ograničene alternativne rute. Proizvodnja nafte u Kuvajtu, Iraku, Saudijskoj Arabiji i Emiratima kombinirano je do 10. ožujka pala za oko 6,7 milijuna barela dnevno, a do 12. ožujka za najmanje 10 milijuna barela dnevno. Riječ je o najvećem poremećaju opskrbe u povijesti svjetskog tržišta nafte. Stoga posljedični nagli skok cijena nafte i plina nije nikakvo iznenađenje.

Podivljale cijene energenata

Prije izbijanja rata 28. veljače cijene nafte kretale su se od 66 do 72 dolara po barelu, da bi se danas koncem ožujka cijene kretale između 110 i 120 USD. Cijene plina u Europi su eksplodirale, praktički se udvostručivši u kratkom razdoblju, a cijene goriva su porasle 20-30 posto, dok neizvjesnost sve snažnije potresa financijska tržišta. Istodobno, potrošači u Europi i ostatku svijeta sve više osjećaju pritisak i s nelagodom očekuju novi val poskupljenja koji bi mogao zahvatiti svakodnevni život – od režija do osnovnih životnih namirnica. Moglo bi doći i do nestašica robe široke potrošnje, uključujući visokosofisticirane proizvode.

Rast inflacije i moguća stagflacija

Jedan od najvećih globalnih strahova jest scenarij u kojem bi rat dugotrajno poremetio proizvodnju nafte i plina na Bliskom istoku. U tom slučaju, visoke cijene energenata ne bi bile tek kratkotrajan šok, već bi se mogle zadržati mjesecima, pa i godinama, postupno se prelijevajući na cijene hrane, prijevoza i gotovo svih dobara i usluga. Energenti su temelj modernih gospodarstava, pa se njihov porast cijena ne odvija izolirano, već multiplicira troškove kroz čitav sustav proizvodnje i distribucije.

Takav lančani efekt gotovo neizbježno bi dodatno potaknuo val inflacije na globalnoj razini, dok bi istodobno usporavao gospodarski rast zbog pada potrošnje i investicija. U tako nepovoljnom okruženju raste rizik od stagflacije – kombinacije visoke inflacije i nezaposlenosti te niskog ili stagnirajućeg rasta – što predstavlja posebno težak izazov za središnje banke i kreatore ekonomske politike, koji moraju balansirati između suzbijanja inflacije i poticanja gospodarske aktivnosti.

Otežani zračni promet i posrnuli turizam

I drugi problemi se gomilaju svakim danom rata. Mnogi letovi su otkazani (putnici masovno otkazuju karte), a postojeći su poremećeni što je najveći udar na zračni promet od pandemije.  Posebno su pogođene interkontinentalne rute između Europe i Azije te linije prema zemljama Perzijskog zaljeva, gdje zrakoplovne kompanije moraju zaobilaziti rizične zone na Bliskom istoku, što produljuje trajanje letova i povećava troškove. Avio kompanije pritom se suočavaju s rastućim izdacima za gorivo i operativnim nesigurnostima, dok se poremećaji prelijevaju i na teretni promet, usporavajući globalne opskrbne lance i dodatno potičući rast cijena robe i usluga. Naravno, turizam na Bliskom istoku, u ostatku Azije (Turska, Tajland) i sjeveru Afrike (Maroko, Egipat) je najviše pogođen ovim nesretnim razvojem događaja.

Cijene hrane bi mogle dosegnuti nebeske razine

Udarac na industriju i sektor prehrane

Europska teška industrija – koja se još uvijek nije u potpunosti oporavila od energetskog šoka iz 2022. nakon Ruske invazije na Ukrajinu – ponovno se nalazi pod snažnim pritiskom. Posebno su pogođeni industrijski pogoni, poput onih u Teessideu na sjeveroistoku Engleske, koji se suočavaju s rizikom smanjenja proizvodnje ili čak zatvaranja, dok najveća kemijska kompanija na svijetu njemačka BASF, već diže cijene svojih proizvoda. Istodobno, cijene umjetnog gnojiva naglo rastu, što izravno pogađa poljoprivrednike diljem svijeta. Time se stvara temelj za novi val poskupljenja hrane, koji bi mogao dodatno produbiti globalnu inflacijsku krizu i povećati pritisak na kućne proračune.

Kriza hrane bi mogla biti najveća od 2022. Najviše bi mogle biti pogođene regije koje snažno ovise o uvozu hrane, poput Bliskog istoka i sjeverne Afrike, gdje bi poskupljenja i mogući poremećaji opskrbe imali najbrži učinak. Značajan pritisak mogao bi se osjetiti i u subsaharskoj Africi i dijelovima južne Azije zbog ovisnosti o uvoznim gnojivima, energentima i žitaricama.

Poremećeni globalni lanci visokotehnoloških proizvoda

Pod snažnim pritiskom našli su se i sektori plastike, kemijske i farmaceutske industrije. Posebno zabrinjava poremećaj u opskrbi helijem – plinom ključnim za proizvodnju mikročipova i rad uređaja magnetske rezonance do kojeg je došlo nakon što je Katar privremeno zaustavio proizvodnju. Riječ je o državi koja osigurava približno trećinu svjetske ponude helija, dobivenog kao važan nusproizvod LNG-a. Stručnjaci upozoravaju da bi se učinci ovih poremećaja mogli preliti na globalne proizvodne lance – od automobilske industrije do sektora elektronike – dodatno produbljujući već izražene nestabilnosti u svjetskom gospodarstvu.

Globalna inflacija je na vidiku

Negativan utjecaj na tržište nekretnina

Sukob bi mogao imati i neizravne učinke na globalne investicije u nekretnine. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca i pojačan geopolitički rizik u regiji mogli bi potaknuti tzv. „sigurne” tokove kapitala. Analitičari pritom ističu da London tradicionalno privlači međunarodni kapital u razdobljima nesigurnosti zahvaljujući razvijenom financijskom sustavu, snažnoj pravnoj zaštiti vlasništva i likvidnom tržištu nekretnina.

Strmoglavi pad tržišta dionica

Globalna tržišta dionica zabilježila su pad, pri čemu je Dow Jones potonuo za više od 400 bodova, a S&P 500 pao je za 0,7 % Povijest pokazuje da se svjetsko tržište dionica zna relativno brzo oporaviti nakon geopolitičkih sukoba, bilo na Bliskom istoku ili drugdje. No taj oporavak ima svoje ograničenje – ključni čimbenik su upravo cijene nafte. Ako se cijene nafte na svjetskim tržištima stabiliziraju u razumnom roku, tržišta pronalaze put prema oporavku. Međutim, u slučaju dugotrajno visokih cijena energenata, pritisak na inflaciju, kamatne stope i potrošnju mogao bi značajno usporiti oporavak.

Dugoročni nastavak rata donosi krizu nacionalnih gospodarstava

Prema procjenama Barclaysa, u scenariju u kojem bi prosječna cijena nafte u 2026. iznosila oko 100 dolara po barelu, svjetski gospodarski rast bio bi niži za 0,2 postotna boda, odnosno iznosio bi oko 2,8 %. Istodobno bi inflacija porasla za 0,7 postotnih bodova, na oko 3,8%. Ako bi se rat nastavio mjesecima cijene nafte bi mogle skočiti na oko 170 USD po barelu, što bi dovelo do globalne recesije. Istovremeno, poremećaji u globalnim opskrbnim lancima izuzev energetskog sektora, od hrane do poluvodiča, postali bi sve izraženiji.

Zato je potrebno rat što zaustaviti jer najveće ekonomske muke trpi srednja klasa, a poglavito siromašni koji su tradicionalno najugroženiji. Rat donosi korist korporacijama i možda nekim državama, ali uništava obične ljude. Zbog svega toga pitanje zaustavljanja rata nije samo političko, već i ekonomsko, a nadasve humanističko.