Autor: Matija Šerić
Upravo su granice najveća mana hrvatskog entiteta. Moglo bi se reći kako je to nepremostiva prepreka koju je vrlo teško savladati. Iako koncept entiteta uopće nije loš, granice su njegova najslabija karika. Problem je teritorijalna raspršenost hrvatskog naroda budući da svi ne žive u većinski hrvatskoj Hercegovini, nego i u Bosni. Zagovornici ideje žele obuhvatiti i druga područja u BIH, čemu se očekivano protive srpski i bošnjački političari, ali i narodi.
Teritorijalno razgraničenje – najveća mana
Doduše, postoje ideje kako povući granice, a kao pravedna polazna osnovna bi trebao biti popis stanovništva iz 1991. Entitet bi značio da bi se neki dio BIH omeđio kao hrvatski, a neki drugi kao bošnjački. To naravno ne žele prihvatiti bošnjački nacionalisti, koji dominiraju bošnjačkim političkim životom. Kako god granice bile povučene, jedan dio Hrvata, uključujući povijesno-kulturnu baštinu bio bi izvan hrvatskog entiteta. To je težak kompromis na koji mnogi Hrvati nisu spremni prihvatiti, a pogotovo Rimokatolička crkva.
Povećanje administracije
Neupitno je kako bi uspostava hrvatskog entiteta donijela povećanje birokratskog aparata. Stvorila bi se vlada, vladine agencije, ustanove i druga tijela poput savjetnika, vanjskih suradnika i sl. Ako bi entitet bio podijeljen je dodatne razine vlasti poput okruga ili kantona to bi dodatno jačalo brojnost birokracije. Pitanje je može li BIH hraniti tolike ljude koji se financiraju iz privatnog sektora koji je u BIH slab. Ovakva kakva je danas, zasigurno ne može.
Upitna financijska održivost
Neizvjesno je u kojoj mjeri bi novi entitet bio financijski održiv. Pretpostavlja se kako bi obuhvatio veći dio Hercegovine, i manje dijelove Bosne, a ta područja su, nažalost, ekonomski opustošena lošim upravljanjem zadnjih 30 godina, što nesposobnošću HDZ-a i SDA, a što zbog zanemarivanja federalnih i državnih ustanova. Iako bi se pljačka od strane Sarajeva smanjila, pitanje je ako bi entitetska vlada u Mostaru mogla prikupiti dovoljno sredstava za efikasno servisiranje svojih usluga. Jedno od rješenja su specijalni odnosi hrvatskog entiteta s RH koja bi mogla dati neke novčane subvencije novoj cjelini. Iako je neko veće financiranje iz Hrvatske neizvjesno i ovisi koja stranka kontrolira Banske dvore.
Dodatne etničke podjele
Premda bi entitet na prvi pogled donio Hrvatima olakšanje, kritičari ističu kako bi ojačao daljnje etničke podjele. Tri naroda bi se povukla u svoja tri tora gdje bi svaki mogao paktirati protiv onog drugog u političkom, ali i u drugom smislu. Krenuli bi planovi kako uništiti postojeće uređenje, jer ako se moglo nametnuti dvoentitetsko i troentitetsko moglo bi i neko potpuno novo: unitarno ili raspad države. Nema sumnje kako bi nacionalna pripadnost postala još jača važnija stvar u BIH koja je ionako nacionalno preopterećena. Mogli bi stalno izbijati sukobi, tuče, incidenti na osobnoj razini između pripadnika različitih naroda.
Uvod u raspad države?
Etničke homogenizacije i neslaganje tri entiteta mogli bi usporiti razvoj BIH kao države koja ne bi mogla lako donositi zakone na nacionalnoj razini, a pogotovo ne bi mogla lako pristupati međunarodnim organizacijama, niti bi mogla olako potpisati međunarodne ugovore. Entitetska veta postala bi još značajnija nego danas. Mogla bi izbiti politička paraliza BIH na državnoj razini. Nefunkcionalnost središnjih institucija plus sukobi običnih ljudi mogli bi se pretvoriti u val nasilja koji bi imao potencijal nekog novog rata. Bi li novi rat izbio krajnje je upitno, ali potencijal, nažalost, postoji.
Od upitne do dominantne ideje
Hrvatski entitet u BIH je jedna škakljiva tema u hrvatskom političkom prostoru. Općenito je BIH tema o kojoj postoji nevjerojatan pluralizam u Hrvatskoj. 1990-ih hrvatski entitet (tada u obliku Herceg-Bosne) nije imao potporu širokog političkog spektra. Podržavali su ga HDZ, dio desnice i ostalog političkog spektra, dok je gotovo kompletna oporba, uključujući glavnu opozicijsku stranku HSLS, ali i desne stranke poput HSP-a, bila protiv. Centrističke i lijeve stranke bile su protiv jer su smatrale da je on uvod u podjelu BIH, dok su desničari uglavnom smatrali bosanske muslimane dijelom hrvatskog naroda.
Kako vrijeme ide, tako postotak podržavatelja hrvatskog entiteta jača u Hrvatskoj. 1990-ih je to možda bila lagana većina, a danas je po slobodnoj procjeni, to najmanje dvotrećinska većina. To je izravna posljedica promjena ranih 2000-ih koje se nametnuli Visoki predstavnici za BIH, nakon čega je došlo do izborne i druge diskriminacije hrvatskog naroda.
Zagovornici ideje
Od podržavatelja hrvatskog entiteta, najviše se ističu HDZ BIH (Hrvatski narodni sabor – HNS), a tu su i druge desne i centrističke stranke u BIH i Hrvatskoj, udruge, intelektualci. Čak je i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) 2022. podržala treći entitet. Iako nekad to nije bilo tako, već desetak godina je diskreditirajuća stavka za desne političare u Hrvatskoj protivljenje hrvatskom entitetu. Zbog toga je Milan Kujundžić loše prošao na predsjedničkim izborima 2014.
Zanimljivo je kako su neki glasni protivnici hrvatskog entiteta postali njegovi podržavatelji. Važno je istaknuti pokojnog profesora Zdravka Tomca. On je bio jedan od najglasnijih kritičara Tuđmanove politike prema BIH 1990-ih da bi 2000-ih i sam podržao koncept hrvatskog entiteta. U svojim memoarima Tomac je izjavio kako ga grize savjest zbog suprotstavljanja Tuđmanovoj politici. Smatrao je kako su Washingtonski i Daytonski sporazum prevara usmjerena protiv Hrvatske i BIH Hrvata, što se dugoročno pokazalo točnim. Može se spomenuti i generala HOS-a Antu Prkačina koji je 1990-ih podržavao de facto unitarnu BIH, a posljednjih godina i on podržava troentitetsko uređenje. Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj 1998.-2000., William Montgomery preselio se u Konavle i podržao hrvatski entitet. U intervjuu 2009. je izjavio: „Treba otvoreno priznati. Američki projekt Federacije BiH nikada nije uspio. Troentitetska BiH da je stvorena u početku bila bi znatno stabilnije i jeftinije rješenje za sve građane u BiH.“
Potencijalni zagovornici
Na međunarodnoj razini, ni jedna država javno ne promiče agendu hrvatskog entiteta, ali nazire se koje bi to države mogle biti, uz naravno Hrvatsku. Ako bi se pozabavio problematikom BIH, SAD pod vodstvom Donalda Trumpa vrlo vjerojatno bi prihvatio koncept tri entiteta budući da je to najlogičnije i najbiznis-prijateljskije rješenje. Rusija bi sljedeća mogla podržati hrvatski entitet, jer ionako glasno podupire RS. Na Rusiju treba dodati Mađarsku Victora Orbana i zemlje Višegradske skupine. Ako bi prihvatili bošnjački entitet kao dio BIH na koji mogu vršiti utjecaj, nema sumnje kako bi Iran podržao hrvatski entitet. Uostalom, Iranci smatraju kako su Hrvati podrijetlom iz Irana i to je element koji nikada nije iskorišten za neku ozbiljniju suradnju. Uz Iran potporu bi mogla dati i Turska kao dobar povijesni prijatelj Hrvatske. Ako bi se to dogodilo, bila bi zanimljiva reakcija Izraela koji posljednjih godina podržava hrvatska prava.
Protivnici ideje
Protivnika hrvatskog entiteta uvijek je bilo pregršt. Nije iznenađenje kako su glavni protivnici bošnjački unitaristi i dijelom srpski secesionisti (ovisno o statusu Bosanske Posavine). Unutar Hrvatske protivnici su dijelom lijeve projugoslavenske orijentacije koji u BIH vide nadu za oživljavanjem neke nove Jugoslavije. To isto nije iznenađujuće. No, tu su i pripadnici drugih političkih orijentacija koji smatraju kako je rješenje za BIH u nekim drugim federalističkim modelima.
Najglasnija prohrvatska institucija koji se protivi hrvatskom entitetu je Rimokatolička crkva. Vatikan, kao ni Crkva u Hrvatskoj i BIH uvijek su bili na stajalištu očuvanja cjelovite BIH i nisu podržavali etničku podjelu zemlje. Zanimljiv je stav Crkve koju se ne može optužiti za antihrvatske namjere. Crkva je osudila i fašizam i komunizam, a podržala ideju hrvatske države. Međutim, nikada nije dala potporu hrvatskom entitetu. Štoviše, jedan od dva jedina sukoba HDZ-a i Crkve dogodio se 1993. kada Kaptol nije podržao platformu Herceg-Bosne i 2018. zbog Istanbulske konvencije. Iako je imala priliku 30-ak godina prihvatiti ideju hrvatskog entiteta, Crkva to nije učinila. Razlog je veliki broj Hrvata i crkvena imovina koja bi ostala izvan entiteta. Hoće li Crkva promijeniti stav, pokazat će vrijeme. Možda i hoće kako broj katolika izvan većinskih hrvatskih prostora bude padao.
Je li hrvatski entitet rješenje?
Razmatrajući sve činjenice, može se ustvrditi kako je hrvatski entitet u BIH legitimna i dobra ideja za platformu restrukturiranja BIH, ali je prepuna rizika i proturječnosti koji mogu biti vrlo pogubni. Npr. veliko pitanje je pitanje entitetskih ovlasti. Ako ovlasti nisu prave, entitet postaje besmislen. Principi ideje sukladni su federalističkom uređenju BIH. No, osim u tri nacionalna entiteta, BIH može biti federalistički uređena i kroz mješavinu nekoliko ili desetak megaregija, velekantona ili srezova koji bi bili nacionalni i mješoviti.
Načela ideje hrvatskog entiteta mogla bi biti ugrađena i u takve konsocijacijske modele koji bi podrazumijevali paritete i veta u vladama, parlamentima i drugim tijelima. Dobra alternativa klasičnom entitetu je neka vrsta hrvatskog sabora u BIH koji bi imao ovlasti donositi zakone i/ili stavljati veta na prostoru dijela ili cijele BIH. U svakom slučaju, sadašnje stanje je neodrživo, a jedino rješenje za BIH je federalizacija i poštivanje ravnopravnosti svih konstitutivnih naroda i građana. Secesionizam i unitarizam su put u propast.
