Autor: Matija Šerić
Svijet u kojem živimo je ujedno svijet organiziranog kriminala. Dobro organizirani kriminal koji posjeduje glavu i rep dio je naše svakodnevice, željeli mi to priznati ili ne. Veliki kriminalni sindikati izrazito negativno utječu na države, narode i pojedince. Mnogi od njih podsjećaju na elitne vojne postrojbe s čvrstom strukturom. Jedna od njih je i Tren de Aragua.
Radi se o jednoj od najvažnijih kriminalnih organizacija koja je nastala u Latinskoj Americi u posljednjih nekoliko desetljeća, a definitivno je broj jedan u Venezueli. Ova venezuelanska mafija, izrasla je iz jedne prosječne zatvorske bande, a vremenom je proširila svoj utjecaj i aktivnosti daleko izvan granica matične domovine. Postala je sinonim za nasilje, ubojstva, trgovinu ljudima (pogotovo venezuelanskih migranata), prostituciju, krijumčarenje droge i organizirani kriminal u cjelini. Posljednjih mjeseci vrlo moćna Tren de Aragua privukla je međunarodnost pozornost nakon što ju je administracija Donalda Trumpa 20. siječnja ove godine stavila na listu inozemnih terorističkih organizacija. I to s razlogom.
Nastanak u zatvoru
Treba krenuti od početaka. Tren de Aragua nije nastala po „Duhu Svetom“ već je posljedica višeslojnih političko-društvenih okolnosti koje su vladale u Bolivarijanskoj Republici Venezueli početkom 21. stoljeća. Banda je osnovana tijekom 2005. u Maracayu, glavnom gradu venezuelanske savezne države Aragua. Formirana je unutar notornog zatvorskog kompleksa Tocorón. Ime grupe, koje u doslovnom prijevodu znači Vlak iz Arague, potječe od radničkog sindikata koji je radio na željezničkom projektu koji nikada nije dovršen. Héctor Rusthenford Guerrero Flores, poznat pod nadimkom „Niño Guerrero“ ustoličio je organizaciju tijekom svog boravka u zatvoru.
Neočekivana neizravna potpora države
Pod vodstvom Niña Guerrera, Tocorón je postao jedan od najozloglašenijih zatvora u Venezueli. Velikim dijelom to je posljedica državne politike predsjednika Huga Cháveza da kontrolu nad nekim zatvorima preda vođama kriminalaca u zatvoru. Tako se, realno gledano, slab venezuelanski državni aparat „rasteretio“ brige o zatvorima i fokusirao na druge teme, važnije socijalističkom vodstvu. Chávezova politika omogućila je ne samo izgradnju zoološkog vrta, bazena, igrališta, restorana i noćnog kluba, tunela za slobodan ulazak i izlazak iz grandioznog zatvorskog kompleksa, već i razvoj moćne bande. Inače, ljevičarski predsjednik slab prema organiziranom kriminalu brzo bi bio smijenjen, ali u Chávezovom slučaju to se nije dogodilo. Iako svjesni problema na ulicama i u zatvorima, Venezuelanci su ignorirali te probleme. Neodoljiva karizma živopisnog predsjednika bila je ključna.
Prilog o djelovanju organizacije
Ekspanzija izvan zatvorskih zidina
Zbog svoje brutalnosti, asertivnosti i stroge hijerarhije, Tren de Aragua brzo je stekla potpunu kontrolu nad zatvorskim životom i malo pomalo proširila je svoje aktivnosti izvan zatvorskih zidina. Ekspanzija kriminalnih aktivnosti izvan zatvora Tocorón započela je u obližnjoj gradskoj četvrti San Vicente, gdje je banda uspostavila društvenu kontrolu. Vjerovali ili ne, čak je dobila financijska sredstva vlade za humanitarne svrhe. Tren de Aragua je sklopila sporazume o suradnji i primirju s drugim kriminalnim skupinama u Aragui, uključujući najsnažniju bandu Tren del Llano.
Međutim, nakon što je vođa te organizacije ubijen 2016., Tren de Aragua preuzela je njene poslove u Aragui i dijelu države Guárico. U godinama koje su uslijedile, skupina je proširila svoju mrežu na druge države u Venezueli kroz saveze s manjim bandama. Osim matične države, organizacija je postala prisutna i u drugim saveznim državama: Guárico, Carabobo, Sucre, Bolívar, Trujillo, Miranda, Lara, Yaracuy, Táchira, Zulia.
Simboli
Trenutno je Tren de Aragua najmoćnija kriminalna organizacija u Venezueli i jedna od najmoćnijih u Latinskoj Americi. Prema svim relevantnim procjenama, broji između 5.000 i 7.000 ostrašćenih članova. Članovi bande velikom većinom su venezuelanski državljani. Premda zvuči otrcano i ne suviše kreativno, već djetinjasto, uobičajeni simboli Tren de Arague su kalašnjikov AK-47, logo Air Jordan i lubanja s plinskom maskom. Ove simbole mafijaši tetoviraju na svoja tijela, a istovremeno nose odjeću (majice, kape, jakne) popularnog američkog košarkaškog tima Chicago Bullsa kojeg je proslavio Michael Jordan. Bilo bi smiješno kad se ne bi radilo o hladnokrvnim ubojicama.
Hijerarhijska struktura
Organizacija je prepoznatljiva po briljantno posloženoj hijerarhiji. Na njenom čelu nalazi se „el pram“ (što se može prevesti kao „vođa“), već spomenuti „Niño Guerrero“. On donosi sve ključne odluke. Svoju kriminalnu karijeru započeo je 2005. kada je u Aragui ubio policajca. Prvi put je zatvoren u Tocorónu 2010., ali je pobjegao dvije godine kasnije. Ponovno ke uhićen i vraćen u Tocorón 2013. što je dovelo do konsolidacije Tren de Arague. Niño Guerrero bio je do jeseni 2023. zatvoren u zatvoru Tocorón, koji je funkcionirao kao neformalno sjedište organizacije. Ispod vrhovnog vođe nalaze se drugi najutjecajniji kriminalci – poručnici. Najutjecajniji su Larry Amaury Álvarez, pod nadimkom Larry Changa (uhićen od strane kolumbijske policije u srpnju 2024.), Kenferson Sevilla Arteaga, poznat kao El Flipper i Yohan José Guerrero poznat kao Johan Petrica. Oni nadgledaju različite aspekte operacija kao što su trgovina drogom ili ilegalno iskopavanje zlata. Niži članovi bande, često regrutirani iz siromašnih zajednica, izvršavaju naloge i održavaju kontrolu nad osvojenim teritorijima. Iako se banda proširila na međunarodnoj sceni uspjela za zadržati svoju hijerarhiju na čelu s Niñom Guerrerom.
Dokumentarac o usponu organizacije
Modus operandi
Glavne aktivnosti kojima se organizacija bavi su: ilegalna trgovina drogom, trgovina ljudima, krijumčarenje oružja, prostitucija, ilegalno rudarenje, otmice za otkupninu, pranje novca, pljačke. Reketarenje malih i srednjih poduzetnika i građana predstavlja značajan izvor prihoda. Banda se uvelike bavi krijumčarenjem migranata koji pokušavaju pobjeći iz Venezuele u potrazi za boljim životom. Svaka ćelija specijalizirana je za različite aktivnosti, na temelju lokalnih uvjeta. Tren de Aragua koristi divljačko nasilje kao sredstvo za održavanje kontrole i zastrašivanje rivala i lokalnog stanovništva. Česti su obračuni s rivalskim bandama, kao i brutalne kazne za nesuradljive članove ili one koji prekrše pravila.
Banda je uvelike uključena u međunarodnu trgovinu drogom. Njihove mreže se protežu od Venezuele preko Kolumbije, Perua, Brazila, sve do Europe i SAD-a. Koriste sofisticirane metode krijumčarenja kako bi osigurali nesmetan protok narkotika. Tren de Aragua je u partnerstvu s brazilskom organizacijom organiziranog kriminala Primeiro Comando da Capital. Također, organizacija je povezana s međunarodnim kriminalnim mrežama u Europi, što dodatno pokazuje njen međunarodni utjecaj. Prema nekim izvorima, povezana je i s ruskom mafijom.
Tren de Aragua nalikuje na tajnu službu
Venezuelanski kriminalci pokazali su izvanrednu sposobnost prilagodbe i infiltracije u različitim državama kao da se radi o vrsti državne tajne službe koja obavlja prljave poslove poput CIA-e ili FSB-a (nekad KGB-a). Ipak, radi se o privatnoj „kompaniji“, a ne državnoj službi. Međutim, postoje veze koji pokazuju bandu s venezuelanskom državom, tj, nekim njenim strukturama. Policijski izvori potvrđuju da su tijekom vladavine chavističkog guvernera Tarecka El Aissamija na poziciji guvernera savezne države Aragua od 2012. do 2017. aktivnosti Tren de Arague bile u porastu kako unutar tako i izvan te savezne države. Navodno je 2017. predsjednik Nicolás Maduro preko El Aissamija tražio potporu bande kako bi suzbio snažne antivladine prosvjede. Potporu je dobio i prosvjedi su ugušeni.
