Autor: Matija Šerić

Subotnja večer bila je još jedan neminovni pokazatelj nemoći Tottenham Hotspura. U 3. kolu FA kupa Spursi su na domaćem terenu izgubili od Aston Ville 1:2. Premda su izgubili od Lavova koji su u utrci za naslov Premier lige, to je još jedan velik udarac na aktualnu sezonu kluba iz sjevernog Londona koja nimalo ne sluti na dobro. Lilywhitesi su u Premiershipu tek na bijednom 14. mjestu, ispali su iz Liga kupa, a eliminacija iz FA kupa znači da bi sezona mogla završiti u totalnom debaklu.

Propuštena prilika

Da su eventualno osvojili FA kup (što je bio težak zadatak na kojem su odmah pali) Spursi su mogli osigurati igranje Europske lige sljedeće sezone. Ako osjetno ne podignu formu u prvenstvu, jedina šansa da sljedeće sezone igraju u Europi je osvajanje Lige prvaka. Iako su trenutačno na 11. mjestu ligaškog dijela tog natjecanja, osvajanje najelitnijeg europskog natjecanja zvuči kao nemoguća misija.

Konstantna kriza

Neupitno je kako je Tottenham u velikoj krizi i to već drugu godinu zaredom. Prošle sezone završili su tek na 17. mjestu Premiershipa, a sezona im je spašena osvajanjem Europske lige. To nije spasilo tadašnjeg menadžera Angea Postecogloua koji je dobio otkaz, a uprava je povjerila nade u Thomasa Franka. Iako se od danskog trenera mnogo očekivalo i unatoč tome što su preko ljeta dovedena brojna pojačanja, kao što su Xavi Simons, Mathys Tel, Randal Kolo Muani i Mohammed Kudus, rezultata nema. Po kvaliteti rostera Spursi bi trebali biti među top pet klubova Premiershipa, a spali su na ispodprosječnu momčad. Mnogi se pitaju zašto.

Sažetak Tottenham-Villa

Slavna obljetnica nije donijela subotu iz snova

Djelomično se odgovori mogu naći u utakmici s Aston Villom. Budući da je utakmica bila podsjetnik na Tottenhamovo osvajanje svog prvog FA kupa 1901. mnogi su pretpostavljali kako će donijeti motivacijsku prevagu i biti okidač za novi start. Naime, prije 125 godina Spursi su kao prvi i ostali su jedini neligaški klub koji je osvojio to prestižno nogometno natjecanje. Slavna povijest (Lilywhitesi su ukupno osvojili osam FA pokala, a posljednji 1991.) nije pokrenula slavnu sadašnjost. Iako je Spursima nedostajalo osam top igrača (kapetan Cristian Romero, Mohammed Kudus, James Maddison, Dejan Kuluševski, Yves Bissouma, Pape Matar Sarr, Rodrigo Bentancur i Lucas Bergvall), Frank je imao snažan roster na raspolaganju. Složio je svoju omiljenu 4-2-3-1 formaciju: Vicario, Porro, Danso, van de Ven, Davies, Gray, Palhinha, Odobert, Simmons, Tel i Richarlison. To je megatim. Franku bi većina menadžera u Engleskoj i ligama petice pozavidjela.

Prvo poluvrijeme Tottenham nije postojao na terenu

Usprkos zvijezdama, u prvom poluvremenu bijeli su izgledali potpuno blijedo. Bili su u svakom pogledu nemoćni i podčinjeni gostima. Meč je nalikovao kao da se igra na Villa parku. Rana ozljeda Boubacara Kamare kojeg je zamijenio Youri Tielemans nije omela gostujući sastav. Villa je imala posjed lopte od 63 %, što govori tko je bio gazda. Dominaciju Lavova pretvorili su u pogotke Emiliano Buendía u 22. minuti i Morgan Rogers u 3. minuti sudačke nadoknade 1. dijela. Da nevolje ne dolaze same, potvrdilo se kada je zbog ozljede zadnje lože morao izići Richarlison.

Buđenje u drugom dijelu

Ipak, u nastavku su se domaćini probudili. Wilson Odobert je u 54. minuti poentirao za 1:2 na asistenciju Koloa Muanija koji je ušao umjesto Richarlisona. Xavi Simons je uskoro izjednačio na 2:2 na asistenciju Muanija, ali je gol poništen zbog zaleđa. Iako je u 83. minuti u igru ušao oporavljeni Dominic Solanke, nije uspio zabiti. Neke velike prilike do kraja meča Spursi nisu imali. Pokušavali jesu i to najviše s centaršutevima koji su bili neprecizni ili individualnim prodorima koji nisu stvorili rascjep obrane gostiju.

Villa je mogla dati i treći gol. Izgleda da bi gosti uvjerljivije pobijedili da se nisu opustili na početku 2. poluvremena. Na koncu utakmice imali su prevagu: posjed od 60 %, 17-13 u udarcima na gol, 521-333 u dodavanjima, 17-10 u slobodnim udarcima, 6-4 u kornerima. Kod Ville su oduševili vratar Bizot, McGinn, Rogers i Buendía.

Frank nakon jučerašnje utakmice

Individualne i taktičke slabosti

Porro, Gray, Simons, Muani i Odobert su pokazali što mogu i kako bi trebalo igrati u nastavku sezone – barem na individualnoj razini. Ostali su bili ispod levela svojih mogućnosti, posebice Danso i Davies. U obrani se lako stvaraju rupe i nema potrebne čvrstine koja je krasila Spurse na početku sezone. Uvijek netko zabrlja. Palhinha nikako ne uspijeva biti razigravač i nositelj igre. Mladi Gray je u fazi izgradnje igre korišten tako da se spuštao do razine stopera i naprijed je slao duge lopte. To je domišljata taktika, no prednja četvorka (Tel-Simons-Odobert-Muani) je bila toliko nesinkronizirana da od dugih lopti nije bilo očekivanih rezultata. Ofenzivni segment igre bi se morao znatno unaprijediti. Problem u napadu je to što ofenzivci smetaju jedni drugima, kretnje su loše s loptom i bez lopte, a i kad dobiju loptu ne stvori se potrebna dinamika koja otvara prilike, iako su to sve top igrači. Problem su i prekidi, korneri i slobodnjaci, koje Spursi igraju tragično.

Frank – menadžer koji bi mogao postati bivši

Nakon utakmice Frank je izjavio: „Naravno da je razočaravajuće izgubiti. Svi smo pogođeni. Nema ništa što više želimo nego proći u sljedeće kolo, bez obzira protiv koga igramo. Igrali smo kod kuće, imali smo dobru priliku… Nažalost, nismo uspjeli proći. Išli smo s punom snagom u onome što smo mogli učiniti. Svi se osvrćemo na utakmicu i mislimo da smo mogli bolje u prvom i drugom poluvremenu.“

Ovo je Tottenhamu četvrti poraz u posljednjih sedam utakmica gledajući sva natjecanja.  Sljedeće dvije utakmice protiv West Hama i Burnleyja mogle bi biti ključne za Franka ako već i ranije ne dobije otkaz. Mnogi mu lijepe etiketu „Dead Man Walking“. Nije mu pomoglo to što je prošli ponedjeljak uslikan kako pije kavu iz šalice s logom Arsenala, a još u studenom Djed Spence i Micky van de Ven su ponizili trenera tako što se s njim nisu htjeli pozdraviti nakon poraza od Chelseaja (naknadno su se ispričali).

Vrijeme za paljenje svih alarma

Spursi se nalaze pet-šest bodova od mjesta koja vode u Europu i moraju se trenutačno pokrenuti ako žele uhvatiti zadnji vlak. Ponovo se pokazalo kako nije dovoljno imati odlične nogometaše i trenera za uspjeh u Premiershipu. Iako Tottenham ima roster s kojim bi bili prvi favoriti za osvajanje njemačke Bundeslige i talijanske Serie A, u engleskom Premiershipu tapkaju na mizernom 14. mjestu. To pokazuje koliko je nogomet složena igra i koliko je engleski nogomet jak.