Autor: Ivan Toth
Prva saveznička akcija na sam D-Dan je bila operacija Deadstick, a sastojala se od napada gliderima oko 00:16 h na most Pegazus preko Caenskog kanala i mosta preko rijeke Orne, oko 800 metara istočno. Oba mosta su brzo zauzeta, s minimalnim brojem žrtava, od strana pripadnika 5. Padobranske brigade i 7. Padobranskog bataljuna. Pet mostova preko Divesa je uništeno s minimalnim naporima od strane 3. Padobranske brigade. Istovremeno, ljudi koji su trebali postaviti radarske odašiljače i svijetla za daljnje padobrance (koji su bili predviđeni za 00:50 kako bi očistili zonu za slijetanje sjeverno od Ranvillea) su skrenuli s kursa zbog vjetra te su zbog toga postavili pomoć za navigaciju istočnije od prvotne točke. Mnogi padobranci, koje je također vjetar odnio istočnije, sletjeli su predaleko od prvotnih zona slijetanja, zbog čega su neki satima, čak i danima, tražili svoje jedinice kako bi im se pridružili.
Bitka kod Mervillea
Britanski general satnik Richard Gale je pristigao u trećem valu glidera oko 3:30 h zajedno s protutenkovskim topovima, džipovima i još ljudstva, sve kako bi pomogli osigurati područje od protunapada koje su u početku poduzimale tek njemačke trupe koje su se nalazile u neposrednoj blizini. Oko 2:00 h njemački zapovjednik 716. Pješačke divizije naređuje Feuchtingeru da pokrene svoju 21. Panzer oklopnu diviziju te krene u protunapad. Međutim, kako je divizija bila dio oklopnih rezervi, Feuchtniger je morao zatražiti dopuštenje od OKW-a prije nego se mogao upustiti u takvu akciju. Zapovijed je primljena tek nešto prije 9:00 h, ali je u međuvremenu, na svoju inicijativu, sastavio borbenu grupu, koja je uključivala i tenkove, kako bi se borila protiv britanskih snaga istočno od Ornea. Samo 160 od 600 pripadnika 8. Bataljuna zaduženog za eliminiranje neprijateljskog topništva kod Mervillea je stiglo na dogovoreno mjesto. Pukovnik poručnik Terence Otway, zadužen za operaciju, odlučuje usprkos tome nastaviti s operacijom pošto su topovi trebali biti onesposobljeni do 6:00 h kako bi spriječili njemačku topničku vatru na invazijsku flotu i vojnike na plaži Sword.
U bitci kod Mervillea savezničke snage su onesposobile njemačke topove plastičnim eksplozivom, uz 75 žrtava u svojim redovima. Umjesto topova od 150mm, pronađeni su topovi od 75mm zaduženi za topničku vatru prema plaži. Otwayeve preostale snage povukle su se uz pomoć članova 1. Kanadskog padobranskog bataljuna. Ovom akcijom zadnji zadatak britanske 6. Zračne divizije je postignut. Pojačani su oko 12:00 h komandosima iz 1. Brigade za specijalna djelovanja koja se iskrcala na plažu Sword, i 6. Zračno desantnom brigadom, koja je došla gliderima oko 21:00 h u operaciji Mallard.
Plaža Utah
Plažu Utah su branila dva bataljuna njemačke 919. pukovnije. Pripadnici 8. Pješačke pukovnije 4. Pješačke divizije trebali su se prvi iskrcati na obalu oko 6:30 h. Njihovi desantni čamci bili su pomaknuta prema istoku zbog snažnih morskih struja te su zbog toga pomaknuti oko 1,8 km od svojeg prvotnog mjesta iskrcavanja. Pokazalo se da je ovo mjesto bolje za iskrcavanje pošto je postojalo samo jedno neprijateljsko utvrđenje umjesto dva, a i bombarderi su pogodili položaje s niže visine nego propisane, zbog čega su bili precizniji te su mogli postići veći učinak. Uz to jake struje su uklonile mnoge podvodne prepreke. Pomoćni zapovjednik 4. Pješačke divizije, general Theodore Roosevelt Jr., najstariji časnik na obali, naređuje da se sva daljnja vozila preusmjere na ovu plažu, gdje će početi iskrcavanje.
Početni napad pješaštvom slijedilo je 28 DD tenkova te nekoliko valova inženjera i tima za uklanjanje prepreka izravno od mina i zamki. Miniranjem su napravljene rupe u branama kako bi se vojnici i tenkovi mogli brže kretati. Borbene jedinice su počele izlaziti na plažu oko 9:00, dok su se dijelovi pješaštva probijali kroz poplavljena polja i kanale. Tu se sukobljavaju s dijelovima njemačke 919. pukovnije, naoružane protutenkovskim oružjem i puškama. Glavno neprijateljsko uporište na području te područje od 1,2 km prema jugu su stavljeni pod nadzor do podneva. 4. Pješačka divizija nije ostvarila sve svoje ciljeve na plaži Utah, prvenstveno jer su se iskrcali južnije od planiranog – ipak, iskrcalo se 21,000 vojnika, uz 197 žrtava.
Point du Hoc
Ovaj prostor, smješten između Utahe i Omahe, trebao je osvojiti 2. Rendžerski bataljun koji se sastojao oko 200 ljudi pod zapovjedništvom pukovnika poručnika Jamesa Ruddera. Njihov zadatak je bio popeti se niz litice visoke 30 metara te uništiti topove koji su se nalazili na vrhu. Litice su branili pripadnici 352. Pješačke divizije i francuski kolaboracionisti. Saveznički razarači Satterlee i Talybont pružali su vatrenu podršku. Nakon što su se popeli na liticu, otkriveno je da su topovi maknuti te je ostala samo zaliha oružja. Rendžeri, okruženi od strane neprijatelja, morali su se suočiti s protunapadima njemačke 914. pukovnije. Pošto su ostali u okruženju, dio pripadnika je zarobljen a do kraja dana Rudder je ostao na samo 90 ljudi spremnih za borbu.
Pojačanje nije stiglo sve do drugog dana invazije, kada pristižu članovi 743. tenkovskog bataljuna i drugi. Do njihova dolaska Rudderovi ljudi su ostali bez streljiva te su morali koristiti njemačko oružje i streljivo – zbog toga je nekoliko vojnika poginulo od strane prijateljske vatre jer je njemačko oružje proizvodilo karakterističan zvuk, zbog čega je dolazilo do zabune među savezničkim vojnicima. Do kraja bitke rendžeri su imali 135 poginulih i ranjenih; Nijemci su imali 50 ubijenih i 40 zarobljenih vojnika a nepoznat broj francuskih kolaboracionista je pogubljen.
Omaha
Ovo je bila ujedno i najutvrđenija plaža. Zadatak iskrcavanja i osvajanja plaže dobile su 1. Pješačka divizija i 29. Pješačka divizija; naspram njih se nalazila njemačka 352. Pješačka divizija iako se očekivala samo jedna pukovnija. Snažne morske struje prisilile su mnoge desantne čamce da se iskrcaju istočnije od svojeg prvotnog mjesta iskrcavanja ili su prouzročila kašnjenja; zbog straha da bi ih mogli zabunom pogoditi, američki bombarderi su odgađali ispuštanje bombi zbog čega je većina zapreka na plažama ostala netaknuta kada je počelo iskrcavanje. Mnoga vozila su ostala zaglavljena na sprudovima ili još u vodi tako da su vojnici morali ići 50-100 metara kroz vodu do plaže, uz konstantnu neprijateljsku vatru usmjerenu prema njima. Usprkos nemirnom moru dvije satnije s DD tenkovima 741. Tenkovskog bataljuna su iskrcane 4600 metara od obale, pri čemu je potopljeno 27 tenkova a poginulo 33 člana posade. Neki tenkovi, koji su bili van upotrebe, su pružali zaklon vojnicima sve dok nisu ostali bez municije i dok ih plima nije odnijela. Procjenjuje se da je poginulo oko 2,000 američkih vojnika s obzirom da su vojnici koji su se iskrcavali bili izloženi vatrenoj paljbi s litica koje su bile iznad njih.
Problem s preprekama na plaži doveo je do toga da se u 8:30 h moralo zaustaviti daljnje iskrcavanje vozila; istovremeno grupa razarača je došla u blizinu kako bi pružila vatrenu podršku i omogućila nastavak iskrcavanja. Napredovanje od plaže je bilo moguće jedino preko dobro utvrđenih jaraka u zemlji tako da je do kasnog jutra tek 600 ljudi došlo do viših položaja. Do podneva, kako je artiljerijska vatra odradila svoje, a Nijemci su počeli polako ostajati bez streljiva, Amerikanci uspijevaju očistiti određene dijelove plaže – također počinju čistiti i jarke u zemlji od neprijateljske obrane kako bi se vozila mogla maknuti s plaže. Prostor koji je početno osvojen proširen je tijekom dana te su ciljevi za plažu Omaha ostvareni tri dana nakon iskrcavanja. Najveći problem Saveznika, ujedno i razlog velikih gubitaka ljudstva, je taj da su se oni našli na udaru elitne njemačke 352. divizije, koja je odlično branila područje na kojem se uvježbavala i koje je dobro poznavala.
Originalne snimke napada na plaže
Gold
Prva iskrcavanja na plažu Gold bila su predviđena za 7:25 h zbog razlike u plimama između ove plaže i plaža gdje su se Amerikanci trebali iskrcati. Jak vjetar otežavao je desantnim čamcima prilaz tako da su amfibijski DD tenkovi iskrcani blizu obale ili izravnu na plažu umjesto dalje kako je planirano. Tri od četiri topa na položajima kod Longues-sur-Mer su onesposobljena izravnim hicima od krstarica Ajax i Argonaut oko 6:20 h. Četvrti top je pucao po savezničkim snagama sve dok se garnizon nije predao 7. lipnja. Zračni napadi nisu uspjeli pogoditi utvrđene položaje kod Le Hamela koji su imali tanke zidove otvore na zidu kako bi mogli sasuti vatru uzduž plaže. Neprijateljski topovi od 75 mm nastavili su pucati po Saveznicima sve do 16:00, kada modificirani tenk od strane Oklopne inženjerske Kraljevske brigade ispaljuje veliki eksplozivni naboj u stražnji dio topa.
Drugo utvrđenje kod La Riviere, gdje su bili smješteni topovi od 88 mm, neutralizirano je u 7:30 h. Istovremeno pješaštvo počinje čistiti dobro utvrđene kuće uz obalu te nastavlja s napredovanjem dalje u unutrašnjost. Komandosi 47. Kraljevske mornarice kreću prema maloj luci Port-en-Bessin te je zauzimaju sljedeći dan. Pukovnija iz Hampshira zauzima Arromanches te se uspostavlja veza i kontakt s kanadskim snagama na plaži Juno. Bayeux nije zauzet prvi dan invazije zbog žestokog otpora od strane 352. Pješačke divizije njemačke vojske. Procjenjuje se da su Saveznici imali oko 1,000 poginulih na plaži Gold.
Juno
Iskrcavanje na Juno je krenulo kasnije zbog nemirnog mora te je dosta ljudi koji su išli ispred oklopnih vozila poginulo prilikom iskrcavanja jer su ih vozila pregazila ili prignječila. Većina savezničkog bombardiranja je promašila njemačke obrambene položaje. Nekoliko koridora za izlaza s plaže je uspostavljeno, ali uz dosta poteškoća. Većina njemačkih utvrđenih položaja s topovima 75 mm, mitraljeskim gnijezdima, betonskim blokovima, bodljikavom žicom i minama su se nalazili kod Courseulles-sur-Mer, St. Aubin-sur-Mer i kod Bèrnieres-sur-Mer.
Unutar samih gradova su se vodile borbe oko svake kuće te je sve moralo biti temeljito pregledano. Vojnici koji su išli za Bey-sur-Mer, koji se nalazio oko 5 kilometara u unutrašnjosti, su nailazili na dijelove ceste koji su bili utvrđeni mitraljeskim gnijezdima te su ih morali s bokova napasti kako bi ih neutralizirali. Dijelovi 9. Kanadske pješačke brigade napredovali su prema aerodromu Carpiquet te su stigli do njega poslijepodne, ali zbog manjka streljiva kod njihovog oklopništva morali su se ukopati tijekom noći. Aerodrom je zauzet tek nakon mjesec dana s obzirom da je područje postalo poprište žestokih borbi. Do sumraka područje plaža Juno i Gold pokrivalo je područje oko 19 kilometara u širinu i 7 kilometara u dubinu teritorija. Procjenjuje se da je na plaži Juno poginulo oko 961 saveznički vojnik.
Sword
Na plaži Sword 21 od 25 DD tenkova prilikom prvog vala se uspješno iskrcalo te su mogli pružiti vatrenu podršku vojnicima koji su se počeli iskrcavati oko 7:30 h. Plaža je bila intenzivno minirana i protkana preprekama, što je otežavalo posao ekipi za razminiravanje i čišćenje područja od prepreka. Zbog vjetra razina mora se podigla ranije od očekivanog, što je otežalo upravljanje oklopnim vozilima te je plaža ubrzo postala prenapučena. Pripadnici 4. Divizije komandosa prošli su kroz Ouistreham kako bi s leđa napali njemačke topove na obali. Betonske prepreke i kontrolni toranj su stvarali probleme tako da je ovaj položaj zauzet tek nekoliko dana kasnije. Francuske snage, pod zapovjedništvom Phillippea Kieffera (prvog francuskog vojnika koji je stigao u Normandiju), napali su i očistili teško utvrđeni položaj kod Riva Bella uz pomoć jednog od DD tenkova. Utvrđenje Morris blizu Colleville-sur-Mer je zauzet nakon sat vremena borbe. Utvrđenje Hillman, sjedište njemačke 736. Pješačke pukovnije, je bio velik i kompleksan cilj koji je prilikom jutarnjeg bombardiranja ostao gotovo neoštećen – on je zauzet tek oko 20:15 h. 2. Bataljun, Kings Shorpshire lagano pješaštvo, napredovalo je prema Caenu pješice te došlo nekoliko kilometara nadomak grada, ali su se nakon toga morali povući zbog nedostatne oklopne podrške.
U 16:00 h 21. Panzer divizija pokreće protunapad između plaža Sword i Juno te skoro dolazi do Kanala; ovdje se susreće s čvrstim otporom od strane britanske 3. Divizije te uskoro biva pozvana u pomoć na područje između Caena i Bayeuxa. Procjenjuje se da je na plaži Sword poginulo oko 1,000 Savezničkih vojnika.
