Autor: Matija Šerić
Iako je izvorna ideja o nastanku oružja bila upotreba u ratovima između europskih sila, ironijom sudbine, prve žrtve Maxima nisu bili Europljani, nego Afrikanci. Neinformirana afrička plemena tragično su stradavala u tisućama zbog neznanja o razornoj moći nove strojnice. U samo jednoj bitki tijekom Matabele rata 1893. u suvremenom Zimbabveu, strojnice Maxim pokosile su više od 1.600 ratnika. Plemenske vođe bile su toliko očajne zbog jednostranog poraza da su masovno počinile samoubojstvo bacivši se na svoja koplja.
Britanski pisac Hilaire Belloc najbolje je sažeo bit Maxima 1898. kada je primijetio: „Što god da se dogodi, mi imamo top Maxim, a oni nemaju.“ Psihološki učinak novog oružja je bio snažniji od njegove stvarne moći. Nakon pojave Maxima, ratovanje je doživjelo značajne promjene. Nova tehnologija automatske strojnice generirala je fantastičnu vatrenu moć, što je uzrokovalo veću smrtonosnost na bojištima diljem svijeta. Maxim je svoj puni potencijal pokazao tijekom Prvog svjetskog rata.
Maxim oblikuje Veliki rat
Upravo zahvaljujući Maximu Zapadno bojište postalo je najkrvavije i najokrutnije bojište Prvog svjetskog rata. Dobilo je nadimak „rat strojnica“. Tijekom I. svjetskog rata Maxim i njegove varijante postale su nezaobilazno oružje svake vojske. Mitraljeska paljba postala je presudna za ishod na bojištima, a velik broj vojnika zbog nepažnje ili neznanja mogao je biti eliminiran u kratkom vremenskom razdoblju.
U rovovskom ratu Zapadnog bojišta, Maximove strojnice bile su neophodne za obranu vojnih položaja, dok su istovremeno povećale smrtnost vojnika u ofenzivama. Borbe su postale još brutalnije, pogotovo za klasične pješačke formacije.
Vojne strategije i taktike su se počele prilagođavati novoj realnosti. Vojni stratezi krenuli su stavljati veći naglasak na zaklon trupa, kretanje postrojbi u manjim grupama te korištenje bojnih plinova i drugih novih tehnologija. Stare taktike otvorenih napada iliti juriša postale su vrlo neefikasne i užasavajuće za obične vojnike. Vojnici koji su trčali na juriš postali su obično topovsko meso. Ratovi su postali kompletniji i tehnološki složeniji, uz snažniju automatizaciju i mehanizaciju borbenih procesa.
Različite inačice Maxima
Nakon originalne Maximove strojnice, ubrzo su se počele proizvoditi nove inačice u više zemalja. Jedna od prvih varijanti bila je Maxim-Nordenfelt iz 1889., koja je kombinirala tehnologiju Maximove strojnice s novim sustavom za lansiranje više cijevi, što je omogućilo veću vatrenu moć i učinkovitost u borbi. Maxim je i razvio mitraljez M1904, koji je bio namijenjen za rusku vojsku i bio je manji i lakši od originalnog modela, s poboljšanim sustavom hlađenja.
Amerikanci su eksperimentirali s modelima iz 1889. i 1900. kao mogućim pješačkim oružjem. Testiranje je trajalo neko vrijeme prije nego što je Maxim usvojen 1904. kao kalibar .30 Model 1904. Vickersova strojnica bila je unaprijeđena verzija Maximove strojnice iz 1912., a korištena je strane Britanaca. Ona je bila pouzdanija i otpornija na klimatske uvjete. Njemačka je usvojila vlastitu varijantu Maxima 1908. – Maschinengewehr 08 ili Maxim MG08 postao je omiljeno oružje Kaiserovih vojnika. Imao je domet od 3,5 km. Rusi su Nijemcima odgovorili s PM M1910 strojnicom.
Daljnja uporaba
Nakon Prvog svjetskog rata, Maximove strojnice nastavile su se koristiti u različitim ratovima. Koristile su se u Ruskom građanskom ratu (1917.-1922.), u kojem su obje strane koristile Maxime zbog njihove pouzdanosti i velikog učinka. Korišteni su i u kolonijalnim ratovima, kao što su sukobi u Africi i Aziji, gdje su europske sile koristile Maxime protiv lokalnih vojski. U Španjolskom građanskom ratu (1936.-1939.), obje strane su koristile inačice Maxima.
Maxim će kontinuirano djelovati na ratištima Drugog svjetskog rata, kao i Korejskog rata, a koristit će ga najmanje 29 država između 1886. i 1959. godine. Postupno će u drugoj polovici 20. stoljeća biti izbačen iz vojne uporabe, jer su ga zamijenile modernije verzije mitraljeza, poput američkog Browning M1919 ili sovjetskog PK mitraljeza, koji su bili lakši, brži i učinkovitiji. Ipak, uporaba Maxima nastavila se ponegdje do danas. Nakon ruske invazije Ukrajine 2022. primijećeno je kako obje vojske koriste drevne strojnice. Neke od njih su tehnički dorađene, a neke su koriste bez ikakvih poboljšanja ako uvjeti rata to dopuste.
Zaključak
Maxim je uvelike promijenio ratovanje kao rijetko koje oružje. Rat je postao opasniji i strašniji, a život vojnika pješaka nikad bezvrjedniji. Povjesničari su vodili i vode žestoke debate o tome je li Maxim ubio više ljudi od bilo koje druge puške u povijesti. I dok bi tu teoriju bilo teško dokazati ili opovrgnuti, po svemu sudeći, Maxim je među oružjima koja su ubila najviše ljudi u povijesti. Kao što je britanski povjesničar John Ellis napisao u svom poznatom djelu „Društvena povijest strojnice“: „bez Hirama Maxima, veći dio svjetske povijesti mogao je biti drukčiji.“ U svakom slučaju, bez njega ne bi bilo izreke: „Lupaš kao Maksim po diviziji“.
