Autor: Matija Šerić
Nakon 1945. godine u Latinskoj Americi vrlo rašireno ruralno siromaštvo i jednako toliko zastupljeno izrabljivanje radnika koji su radili na poljima kave, banana, šećera i drugih dobara potaknuli su ljevičarski (socijalistički) aktivizam. Tijekom „vrućeg“ Hladnog rata Washington je u strahu od utjecaja Sovjetskog Saveza u „svom dvorištu“ i radeći na zaštiti financijskih interesa velikih korporacija, intervenirao je u nekoliko zemalja Srednje Amerike što su bili potezi s užasnim posljedicama: potaknuti su državni udari te su eskalirali krvavi građanski ratovi.
Kava i građanski ratovi u Latinskoj Americi
Prvo se dogodio državni udar u Gvatemali koji je podržao SAD 1954. godine. Naime, tada je CIA krenula s planom svrgnuća demokratski izabranog predsjednika Jacoba Árbenza Guzmána nakon što je počeo davati više od 100 neobrađenih plantaža kave seljačkim zadrugama uz potporu gvatemalskih komunista. Pučisti su postavili desničarskog predsjednika generala Carlosa Castilla Armasa, koji je ukinuo agrarnu reformu, obnovio tajnu policiju i nasilno istjerao seljake sa zemlje koju su dobili. Armasovo ubojstvo tri godine kasnije dovelo je do tri desetljeća represije i krvavog nasilja vladinih odreda smrti i gerilskih skupina. Elita je zadržala svoje posjede kave i društveni status. Radnici su i dalje strahovito patili.
Tijekom 1970-ih i 1980-ih slični sukobi su se odvijali i u susjednoj Nikaragvi i El Salvadoru. U El Salvadoru vojna hunta koju je podržavao SAD suočila se s ljevičarskim pobunjenicima koji su nastojali srušiti vladu koja je blisko surađivala s Amerikancima. Salvadorski desničarski odredi smrti obučeni u SAD-u pridružili su se građanskom ratu, a sukobi na selu ostavili su 50.000 mrtvih ljudi. Izvoz kave, koji je činio najveći dio prihoda zemlje, drastično je pao. Blizu milijun ljudi pobjeglo je iz zemlje jer nisu imali od čega živjeti. Slična situacija se odvila i u Nikaragvi gdje je također stradalo oko 50.000 mrtvih.
Kava je kolumbijsko “crno zlato”
Kava – most za spajanje različitih kultura
Konzumacija kave postala je integralni dio mnogih kultura, a ujedno je često služila kao sredstvo spajanja različitih kultura. Njezina prisutnost na kulturnim događajima, obredima i proslavama obogatila je ljudsku interakciju i stvorila trajne veze među ljudima. Kroz povijest, različite zajednice dijelile su svoje kavanske običaje i rituale. „Kavanski“ kulturni most doprinosi razumijevanju i toleranciji među ljudima različitih etničkih, jezičnih i kulturnih krugova.
Različite zajednice razvile su jedinstvene kavanske rituale, od turske kave do talijanskog espressa. Kava je postala simbol gostoprimstva i zajedništva. Talijanski espresso proširio se po svijetu zahvaljujući Howardu Schultzu, izvršnom direktoru marketinga američke kompanije Starbucks koji je 1983. godine posjetio Milano i ostao fasciniran stotinama barova koji su služili late i espresso kave. Kod kuće je uvjerio vlasnike Starbucksa da mu dopuste otvoriti espresso bar. Godine 2020. Starbucks je posjedovao blizu 9.000 kafića/restorana u SAD-u i mogao se pohvaliti s više od 30.000 kafića/restorana diljem svijeta. U 20. stoljeću kava se smatrala pićem intelektualaca na Zapadu jer su je prihvatili popularni pisci poput Ernesta Hemingwaya, F. Scotta Fitzgeralda i T. S. Eliota. To objašnjava zašto je kava popularna među narodima i ne želi ju zabraniti ni ljevica ni desnica (barem za sada). Oko kave vlada politički konsenzus koji uključuje stranke cjelokupnog političkog spektra.
Top države proizvođačice kave
U svijetu se dnevno popije preko 2,25 milijardi šalica kave i potrebe potrošača su dosta velike. Države koje uzgajaju kavu su uglavnom zemlje u razvoju uzduž tzv. kavenog pojasa oko ekvatora: Brazil, Kolumbija, Ekvador, Peru, Panama, Meksiko, Kenija, Etiopija, Indija, Indonezija, Mjanmar, Vijetnam, itd. Stabilne temperature, umjerene oborine i bogato tlo čine savršene uvjete za rast stabla kave. Iz Etiopije se kava proširila arapskim svijetom, a potom do kraja 17. stoljeća Azijom do Jave i Sumatre. U 18. i 19. st. uzgoj kave proširio se Latinskom Amerikom i tada je kaveni pojas dobio svoj konačan obim. Top 10 država uzgajivačica kave iz 2021. su: Brazil (2,6 milijuna metričkih tona), Vijetnam (1,5 mil. m.t.), Kolumbija (754.000 m.t.), Indonezija (669.000 m.t.), Honduras (475.000 m.t.), Etiopija (471.000 m.t.), Peru (346.000 m.t.), Indija (312.000. m.t.), Gvatemala (254.000 m.t.) i Uganda (209.000 m.t.).
