Je li Kina komunistička država? Mitovi i istina (II. dio)

Autor: Matija Šerić

Gospodarske reforme imale su određeni kontinuitet i polako su se kretale prema naprijed sve dok na vlast 2012. nije došao aktualni predsjednik Xi Jinping. On je zaustavio reforme, a neke je ukinuo. Zamisao Denga je bila skinuti određene ovlasti sa središnje vlasti i prebaciti ih na privatne kompanije i lokalne vlasti, dok Xi razmišlja potpuno drukčije. Preferira centralizaciju. Iz tog razloga povećao je ovlasti države u gospodarstvu koje su i ranije bile ogromne. Xija je na djelovanje potaknula velika korupcija na lokalnoj razini, a on je kao veliki borac protiv korupcije odlučio povećati ulogu središnje vlade.

Xi je 2017. nadogradio model Socijalizma s kineskim karakteristikama s Mišlju Xi Jinpinga o socijalizmu s kineskim karakteristikama za novo doba. Novi model je ušao u kineski ustav 2018. Ukratko, Xi kombinira kineski marksizam s nacionalnim podmlađivanjem. Njegova misao podrazumijeva jačanje uloge partije, razvoj tržišne ekonomije uz zadržavanje državnog nadzora, lansiranje koncepta Kineskog sna, vojnu modernizaciju, zeleni razvoj i važnu ulogu Kine u međunarodnom poretku.

Kontrola društva

Kontrola društva od strane Komunističke partije u Kini je karakteristična za sve bivše i sadašnje komunističke države. Kroz tehnologiju, posebno korištenjem nadzornih kamera i tehnologije prepoznavanja lica, vlasti nadziru javne prostore i prate kretanje građana u svrhu održavanja reda i mira.

Internet je pod strogo kontroliranim sustavom cenzure poznatim kao „Veliki kineski zid“, koji filtrira informacije i blokira pristup stranim platformama poput Facebooka, Googlea i Twittera (X-a). Kineska vlada koristi i „Sustav društvenog kredita“ kako bi ocjenjivala ponašanje građana, nagrađujući one koji slijede državne smjernice i kažnjavajući prekršitelje, čime oblikuje ponašanje društva.

Komunistička partija suvereno vlada Kinom

Vjerska i etnička diskriminacija

Diskriminacija vjerskih i etničkih manjina je ogromna što je obilježje koje prati komuniste. U pokrajini Xinjiang, muslimanska ujgurska manjina suočava se s intenzivnim diskriminacijom koja podrazumijeva upotrebu biometrijske tehnologije i obavezne sigurnosne provjere. Izvješća ukazuju na postojanje „preodgojnih logora“, gdje se Ujgurima nameće kulturna asimilacija kroz obrazovne programe i zabranu vjerskih obreda. Tibetanskim budistima se oduzima pravo na slobodu vjere i izražavanje identiteta. Kineske vlasti ograničavaju broj monaha i redovnica u manastirima, nadziru vjerske aktivnosti i pokušavaju nametnuti državni nadzor nad izborom tibetanskih budističkih vođa poput Dalaj Lame.

Iako je kršćanstvo u Kini legalno, kršćanske crkve koje nisu pod državnom kontrolom, često su mete policijskih racija. Država aktivno nadzire sadržaje u crkvama, a križevi i drugi religijski simboli u javnim prostorima su uklonjeni ili zamijenjeni kineskim nacionalnim simbolima. Jedino državna kompanija Amity Press ima ovlasti tiskati Bibliju za kinesko tržište. Količine su ograničene za crkve pod državnom kontrolom, a vlasti su nedavno vršile zatvaranja web-stranica koje se prodavale Bibliju. Falun Gong, duhovna praksa koja kombinira meditaciju i moralne principe, zabranjena je 1999., i od tada kineska vlada provodi strogu represiju nad njenim praktikantima.

Kineske vlasti ugnjetavaju muslimane

Kina slijedi puteve komunizma

Iako današnja Kina nije onakva komunistička država kakvu su u 19. st. sanjali Marx i Engels, a kasnije i Lenjin u 20. stoljeću, nedvojbeno je i dalje komunistička. Ako netko za sebe tvrdi da je komunist (što tvrde kineski moćnici) i ako je i dalje zadržao većinu komunističkih teoretskih i praktičnih zamisli, nema sumnje, komunist je.

Bolje je pitanje koliko su države nastale na području bivšeg Sovjetskog Saveza i Jugoslavije danas komunističke, a koliko kapitalističke. U tamošnjim državama su formalno prihvaćeni kapitalizam i demokracija dok je u stvarnosti na snazi ortački kapitalizam i kvazidemokracija. Koliko će kineski komunizam i socijalizam opstati je pravo pitanje jer se pokazalo kako svi represivni sustavi dožive prije ili kasnije slom. Međutim, to je kompleksno pitanje koje zahtijeva posebnu analizu.

Za prvi dio članka kliknite ovdje.