Autor: Bruno Rukavina
Zbog velikog utjecaja filmske umjetnosti koja ima sve veći broj konzumenata, analiza prikaza Svetog u filmografiji vrlo je relevantna i napravljena je na tri studije slučaja: serijal filmova James Bond (2006. – 2021.), serija La Casa de Papel (2017. – 2021.) i trilogija Batman Dark knight (2005. – 2012.).
Serijal filmova James Bond (2006. – 2021.)
James Bond je kultni serijal, nastao prema seriji knjiga koje je počeo pisati Ian Fleming, o pustolovinama agenta britanske tajne službe. Posljednji serijal utjelovljuje Daniel Craig, britanski glumac, i radi se o seriji filmova ovog žanra koji su se snimali od 2004. godine do 2021. godine. Zbog toga što se serijal snimao od gotovo početka 20. stoljeća do gotovo danas, relevantan je za ovo istraživanje. Kako je prikazano Sveto u Jamesu Bondu? U prvih deset minuta prvog nastavka filma Casino Royale ili, preciznije, u drugoj sceni cjelokupna serijala postavljeno je pitanje za zlikovca La Chiffea: „Vjerujete li u Boga?“ na što on odgovara: „Ne. Vjerujem razumu i mjeri vraćanja.“ Kako bi se prikazalo zlikovca, jedna od njegovih glavnih karakteristika još na početku 21. stoljeća bila je prikazati ga kao nevjernika, nereligijskog, profanog čovjeka, hladnog i racionalnog. Iako već tad dolazi do promjene, s obzirom na to da ni sam Bond nije religiozan. Primjerice kad Bond i Vesper trebaju igrati lažne uloge u tajnoj operaciji, Vesper izrazi želju da imaju apartman s dvije odvojene sobe, jer dolazi iz katoličke obitelji, na što Bond odgovara da „mrzi kad religija stane između njih.“
Međutim u ovom Jamesu Bondu, za razliku od mnogobrojnih ostalih, riječ je o jednom drugačijem prikazu lika Bonda. On nije toliko samouvjeren, bahat, snažan muškarac nego se vidi i njegova ranjivost te način ulaska u službu. On nije odabrao biti agent s dozvolom za ubojstvo nego mu je odabir bio nametnut. Kao dijete regrutiran je od strane MI6 – britanske vojne tajne službe. U povijesti tajne službe to je bio SIS – the Secret Intelligence Service, koja je nastala 1909. godine iz tzv. Secret Service Bureau. Zašto kao dijete? „Jer siročad ne brine hoće li žrtvovati druge za kraljicu.“ Njegova šefica M. kaže da su „siročad najbolji regruti.“ Je li Bond sretan s takvim načinom života? Ne. To se konstantno pokazuje u filmu, kako je rastrgan u tom životu, zbog čega konstantno konzumira alkohol, uzima pilule/tablete, živi na rubu smrti i ima mnoge ljubavne afere, sa zauzetim ženama, „jer to pojednostavljuje stvari.“ Međutim u prvom dijelu Bond se zaljubi u Vesper, koja mu osvijesti da ima izbor i „samo zato što je učinio nešto, ne znači da to treba i nastaviti činiti“ što prikazuje sliku novog početka i Svetog preobraćenja Bogu. Zbog nje će pripremiti ostavku u službi. Ali nakon što ga je Vesper izdala, vratit će se svom poslu. Ovdje možemo usporediti sliku Bonda s biblijskom pričom o cariniku, koji mora raditi prljav posao ubiranja poreza zbog čega se udara u prsa tražeći Božju milost, dok se farizej moli Bogu zahvaljujući što nije kao taj poreznik.
Svi James Bond traileri od 2006. do 2021.
U trećem dijelu serijala, Skyfall, Bond govori da sam donosi svoje odluke i da njegov posao nije samo ubijati, „povući okidač, nego ga i ne povući.“ Osvijestio je da ima izbor, što je temelj kršćanstva, slobodan izbor. Pitanje izbora bit će dominantna tema i u četvrtom dijelu serijala, Spectre, kad ga Madeleine pita zašto je ubojica, na što Bond odgovora da je imao izbor – ili to ili svećenstvo, ali ipak priznaje da uopće nikad nije ni imao izbor. Na to ga ona upozorava (kao i Vesper) da uvijek ima izbor. Na kraju ovog dijela Bond odluči ne ubiti zlikovca, koji mu je inače polubrat (step-brother), što podsjeća sliku Kajina i Abela iz Biblije, te izabire novi život s Madeleine.
Spomenimo neke od elemenata Svetog koji su prikazani u Jamesu Bondu. Tu je prostor crkve (kapelice) u kojem je ubijena njegova šefica M. Vrlo je zanimljiva vožnja autima ispred Vatikana (bazilike sv. Petra) jer u tom se trenutku (ispred bazilike) promijeni i glazbena pozadina u pjesmu sakralnog ženskog zbora, prikazujući da je ovaj dio jurnjave drugačiji od ostatka jurnjave. Važno je istaknuti hobi Jamesa Bonda – uskrsnuće. Zanimljivo je da to uistinu i jest njegov hobi jer na kraju svi znamo kako će svaki film završiti: sretno, nadvladavši sve izazove, prikazano naravno materijalistički da ga svatko može razumjeti, u vidu da James Bond s djevojkom ode u nekom vozilu u neku tropsku lokaciju uživati. Ovo je materijalni profaniziran prikaz uskrsnuća. Međutim posljednji dio serijala o Jamesu Bondu, No Time to Die, uništava tu sliku uskrsnuća Jamesa Bonda jer on umire. Možda bi zato točniji naslov ovog dijela filma bio No Time to Lie ili No, Time to Die. Ova slika smrti može se interpretirati dvojako: 1. kako svemu u ovom materijalnom životu dođe kraj, tako i Jamesu Bondu; 2. uništena je slika sretna kraja Jamesa Bonda kojeg je utjelovio Daniel Craig i koji mora umrijeti. Ovaj posljednji dio serijala ima mnogo kritika. A uz kritike javlja se i nešto ne-Sveto, zlikovac simbolična imena, Lucifer Safin, koji se opisuje kao „Bog koji ljudima ulazi pod kožu.“
Probuđenu kulturu u filmovima o Bondu vidimo u nekoliko navrata. Prvi put vidljiva je u nastavku Spectre, u potencijalnoj homoseksualnosti Jamesa Bonda, kad ga zlikovac Silva počne intimno neugodno dirati, misleći da će mu tako slomiti psihičku obranu, na što James Bond odgovori: „Tko kaže da mi je ovo prvi put?“ U posljednjem nastavku filma novi je agent 007 žena crne rase (jer je James Bond u mirovini) te kad se u filmu govori o agentu 007, misli se na nju. Nadalje, u zadnjem dijelu filma Bondov kolega Q prikazan je kao homoseksualac jer je pripremao romantičnu večeru sa svojim partnerom. Iako su neki pohvalili ovu scenu, bilo je i dosta kritika, zašto se nije više pokazala ova seksualna opredijeljenost. Na ovaj način možemo vidjeti kako se prekretnica u postavljanju i promoviranju pojedinih liberalnih svjetonazora događa tijekom nekoliko posljednjih godina.
Najbolje scene Daniela Craiga
Serija La Casa de Papel (2017. – 2021.)
Kuća od papira ili La Casa de Papel (eng. Money Heist), popularna je španjolska serija od pet sezona koja govori o skupini lopova, prevaranata i kriminalaca, koji odluče opljačkati tvornicu (tiskaru) novca, a potom Središnju banku Španjolske (zlatne rezerve). Prikaz je to određene slike Robina Hooda, određena siva zona, između dobra i zla, jer ne pljačkaju ničiji novac, budući da je on svježe tiskan, dakle ničiji je, nije još došao u protok. Bilo bi zanimljivo istražiti ekonomsko-financijski aspekt ovog filma, je li ovo održivo i kada novac dobiva vrijednost te kakve bi bile posljedice ovakve pljačke u pravom svijetu? Uz to zanimljivo bi bilo u budućem istraživanju napraviti prikaz Robina Hooda u kršćanskom kontekstu, jer uzima onima koji imaju i daje onima koje nemaju, naročito iz perspektive moralne teologije i kreposti epikeje. U seriji La Casa de Papel cilj je otisnuti novce, koji će se potom izvući van iz banke, bez mrtvih jer nisu nasilnici i ubojice nego samo lopovi ili pseudopljačkaši.
Serija je prvotno bila u produkciji španjolske kuće Atresmedia, ali onda ju je otkupio Netflix i dodao tri sezone. U seriji se promiču nesakralni stavovi, a za neke je vjernike prožeta blasfemijom i promovira vrijednosti probuđene kulture. U prve dvije sezone, pod Atresmediom, Sveto koje se prikazuje, usmjereno je na čovjeka kao nositelja Svetog u sebi, ali ga se desakralizira. Primjerice glavni lik i vođa unutar banke Berlin govori o djevičanstvu kao o djevičanskom ludilu koje se mora uništiti i preboljeti jer su „djevice buntovne zato što nisu slomljene – nevino buntovništvo.“ Prikaz je to Svetog djevičanstva kao nečeg lošeg. Berlin je imao pet brakova koji su propali i u seriji govori negativno o braku i ženama, a posljednji mu je propao jer mu je sin uzeo ženu. U seriji se desakralizira intiman odnos, koji se po količini prikaza i promovira izjavom da „on ujedinjuje ljude.“
Nakon što je snimanje i produkciju preuzeo Netflix, stvari se po pitanju prikaza Svetog pogoršavaju i slijedi izravnije izrugivanje religije i Svetog. Odmah u prvoj epizodi Berlin je kupio i restaurirao dio katoličkog samostana i pretvorio ga u svoj stan, gdje drži ukradene umjetnine koje preprodaje. U tom samostanu lopovi će se pripremati za novu pljačku i izvršavat će razne grijehe u prostoru Svetog, desakralizirati ga te se izrugivati prikazom Svetih simbola. Primjerice, na ulasku u samostan Berlin kaže „hvaljena Marija“, na što Profesor odgovara: „Ti me zaje*avaš“, a Berlin ga ispravi: „ne kaže se puna milosti na Svetom smo mjestu“, a Profesor samo kaže da je on „budala.“ Samostan ima mnogo slika i kipova koje prikazuju Svete osobe i događaje, zbog čega likovi „ne mogu spavati jer ih gleda Isus“ te govore da ne žele gledati Kristovu smrt jer je jedan Krist prikazan s ranama i strijelama u srcu, a u drugom trenutku, dok su svi u manastiru intimni, Tokyo naglašava kako je sve puno Isusa i svetaca s intimnim glasanjima drugih parova u pozadini. Simbol križa prikazan je i izvan samostana, na glavnoj zlikovici, Aliciji Sierra, koja koristi metode mučenja ljudi i zakapa ih žive pri ispitivanju te koja nosi šest križeva na sebi, tri na ogrlici i tri na naušnici, dok govori o tome kako ih sve u banci treba pobiti. Ona se nalazi u visokom stupnju trudnoće ili blaženom stanju, koje se prikazuje kao ne tako blaženo s obzirom na njenu okrutnost i nehumanost, a postane humanija kad rodi, što pokazuje kako majčinstvo humanizira (ili stanje ne-trudnoće humanizira ljude?).
Trailer 1. sezone La Case de Papel
U seriji se desakralizira, pa čak i po kontekstu scene demonizira kršćanska glazba. Zaštitari banke u seriji su prikazani kao zlikovci te ih se naziva grabežljivcima koji ubijaju stado. Tako u jednoj sceni zaštitar Gandia zaveže jednu članicu bande za vrata u znaku križa, samo bez glave, koja je stavljena kroz rupu u vratima, propuca joj ruku, odnosno dlan, gdje je često prikazana rana od Krista, čak i kaže da izgleda kao Isus Krist. Za to vrijeme okruže ga pljačkaši, od kojih traži da pjevaju pjesmu Krist jednom stane na žalu, jer je Netflixu logično da kad si okružen i imaš taoca, zavezat ćeš ga u znak križa i natjerati sve koji te love da pjevaju kršćanske pjesme usred povijesne pljačke banke. Kasnije taj isti čuvar, kad mu nude da se preda i klekne, kaže da ne bi kleknuo ni pred svemogućim Bogom.
Probuđena kultura proteže se cijelom serijom, pa tako serija ima dva homoseksualca, transvestita i dijaloge s mnogo rodne ideologije. Dvije scene posebno se ističu po ovom pitanju. Prva je fizički sukob Gandije čuvara i jednog lopova, Bogote, koji Gandiju naziva, dok ga udara, rasistom, fašistom, seksistom, homofobom, te nabraja kako ih je taj čuvar sve zvao – „imigranti, homići, cigani“ odnosno pokušava se prikazati da su zli ljudi koji se protive homoseksualnosti, imigraciji ili problematiziraju sigurnost društva i da se protiv takvih treba boriti. Promovira se lijeva socijalno-liberalna (u nekim aspektima i anarhistička) politika. Druga je zanimljiva scena iz zadnje epizode druge sezone, dakle prije Netflixa, gdje Berlin ostaje u hodniku i štiti ih dok oni bježe, te kaže: „Muški šovinist sam, zato ostajem, a žene i homoseksualci idu prvi.“ Ova je scena zanimljiva u komparativnoj analizi s drugim filmom iz 1997. godine, Titanicom, film inspiriran potonućem Titanica 1912. godine, gdje po kapetanovoj zapovijedi prvo idu žene i djeca u čamce za spašavanje, a muškarci ostaju na tonućem brodu. Poslije 105 godina, ili 20 godina nakon snimanja Titanica, 2017. godine muškarci (konzervativci) koji ostaju prikazani su kao šovinisti, a umjesto djece sa ženama se spašavaju homoseksualci.
Spec. pol. Bruno Rukavina je specijalist za vanjsku politiku i diplomaciju i doktorand na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Za prvi dio članka kliknite ovdje.
Za treći dio članka kliknite ovdje.
Cijeli članak je izvorno objavljen u tiskanom obliku u Riječkom teološkom časopisu, 2022. godine, Vol. 57 No. 1, str. 5-27. Dostupan je na: https://hrcak.srce.hr/clanak/426385
