Autor: Matija Šerić

Dionice (eng. stocks, shares) postale su toliko svakodnevne da ih često uzimamo zdravo za gotovo. Čujemo ih u vijestima, razgovorima u kafiću, političkim govorima i analitičkim izvještajima – kao da su oduvijek tu. No iza tog „običnog“ pojma krije se jedan od ključnih stupova suvremene ekonomije. Iako na prvi pogled djeluju jednostavno, dionice su zapravo složen i višeslojan koncept. U najširem smislu, riječ je o vrijednosnom papiru koji izdaje dioničko društvo, a koji predstavlja dio njegova temeljnog kapitala. Imatelju dionice daje se članstvo u društvu, zajedno s pravima – ali i obvezama – koje iz tog članstva proizlaze. Zato se ista riječ koristi u tri značenja odjednom: dionica je i udio u kapitalu, i sveukupnost članskih prava i obveza, i sam vrijednosni papir. Možda malen komad papira ili samo broj na ekranu – ali s golemim ekonomskim značenjem.

Pojam dionice

Riječ dionica upotrebljava se kad se utvrđuje pojam dioničkog društva i dioničko društvo označava temeljni kapital podijeljen na dionice. Za dionicu se mora dati neka protuvrijednost kako bi se stvorio odnosno povećao temeljni kapital. Dionička društva izdaju dionice kao jedan od načina prikupljanja potrebnih financijskih sredstava. Zauzvrat dioničar stječe dionicu s njome zakonom i statutom društva su utvrđena prava i obveze.  Dionice se uvrštavaju u skupinu dugoročnih vrijednosnih papira, tj. kao vrijednosni papiri s najrazvijenijim sekundarnim tržištem. Važna karakteristika dionica je da su one permanentni (trajni) vrijednosni papir. Trajnost je definirana neodređenim trajanjem dionice, tj. dionica će biti postojana i valjana sve dok postoji poduzeće koje je emitiralo dionice.

Ovlasti dioničara

Dionica označava skup prava i obveza vezanih za članstvo u dioničkom društvu. Ovlasti dioničara su različite i svrstavamo ih u dvije temeljne skupine, a to su imovinska i upravljačka prava. Imovinska prava su prava na udio u dobiti, pravo na ostatak koji preostane nakon likvidacije društva. Upravljačka prava su prava glasa, prava na obavijest, prava nadzora i sl. Za stjecanje članskih prava nije potrebno izdavanje isprava o dionici. Dioničar stječe članska prava iako nije predviđeno izdavanje isprave o dionici odnosno ako je i predviđeno, a dionice nisu još izdane.

Dionice ukratko objašnjene

Dionica – dio temeljnog kapitala

Dionica označava dio temeljnog kapitala i njome je izraženo članstvo imatelja i  s njim povezana prava i obveze. Ne postoji u načelu zakonska obveza za društvo na izdavanje isprave o dionicama. Ako društvo izdaje dionice onda ih izdaju na donositelja i na ime. Statutom društva mora se odrediti hoće li glede načina njihova prijenosa dionice glasiti na donositelja ili na ime. Dionice na donositelja su takve dionice u kojima nije označena osoba njezina imatelja te se stoga mogu prenositi običnom predajom ili tradicijom dok dionice na ime su takve u kojima je označeno ime dioničara i čiji je prijenos otežan samom tom činjenicom, a one se prenose indosamentom.

Dionice moraju glasiti na ime u slučaju ako se izdaju prije uplate punog nominalnog iznosa te ako se uplaćuju iznosi od nominalnog. Statutom se može predvidjeti da je za prijenos dionica na ime potrebna i suglasnost društva. To je tzv. vinkulacija. Dionice na ime se vode u posebnoj knjizi dionica. U načelu društvo nema zakonsku obvezu izdati ispravu o dionici. Po prirodi stvari isprave će se izdati kada se radi o dionicama na donositelja.

Odgovornost dioničara

Više je razloga zašto dionička društva prikupljaju financijska sredstva tako što provode emisiju dionica. Takav pristup dovodi do situacije u kojoj poduzeća postaju javna i transparentna, što ujedno i povećava ugled poduzeća i znatno olakšava daljnja eventualna prikupljanja novčanih sredstava. U isto vrijeme, dionice su lako prenosivi vrijednosni papir koji olakšava proces nasljeđivanja. Jedan od bitnih razloga lakše prenosivosti dionica je što vlasnici dionica odgovaraju za obveze poduzeća (dioničkog društva) samo do visine svog vlasničkog udjela u njegovoj glavnici. Iz toga potječe ograničena odgovornost dioničara.

Vrste dionica

Vlasnički vrijednosni papiri mogu se klasificirati na osnovu nekoliko kriterija. Jedan od kriterija je redoslijed izdavanja dionica. Prema tom kriteriju dionice mogu biti osnivačke i dionice novih emisija. I jedne i druge čine širok način prikupljanja potrebnog kapitala u državama zapadnog (angloameričkog) zakonodavstva, ali sve češće ovakav način prikupljanja kapitala prisutan je u zemljama i tranziciji uključujući Republiku Hrvatsku. Sredstva prikupljena na taj način u aktivi bilance prikazuju se kao vlastita trajna imovina, a u pasivi se povećava vlasnički kapital, tj. obveza prema osnivačima. Prema sadržaju prava, dionice se mogu podijeliti na redovne (obične) i povlaštene (prioritetne) dionice. Drugi dio kriterija je prema pravu glasa. Tu su razlikuju dionice bez prava glasa, s pravom na jedan glas i pravom na više glasova.

Isprave o dionicama se sastoje od temeljne isprave (plašta), talona i kupona. Oni su tri osnovna dijela dionica. Temeljna isprava je službena potvrda članstva u dioničkom društvu. Bitna je samo temeljna isprava koja ima svoje obvezne elemente: a) mora imati oznaku o kojem se papiru radi i nominalni iznos, b) svaki dioničar mora znati o kojoj se vrsti dionice radi, ima li društvo raznih rodova dionica i kojem rodu pripada njegova dionica, c) svaki imatelj mora znati tvrtku i sjedište izdavatelja dionice, d) je li dionica označena na ime ili na donositelja, e) dionica mora sadržavati datum izdavanja, f) plašt dionice moraju potpisati ovlaštene osobe društva.

Plašt dionice

Ne sadrži li plašt dionice obvezne sastojke ona nije ništavna, ali dioničar ima pravo takvu dionicu odbiti preuzeti i zahtijevati njezino ispravljanje. Preuzme li nepotpunu ispravu snosi posljedice koje bi mogle nastati glede dokazivanja svojih prava. Za nastalu štetu odgovaraju svi oni koji su sudjelovali u izdavanju takvih dionica. Osim obveznih sastojaka dionica može sadržavati i fakultativne sastojke, npr. prvenstvo naplate pri isplate dividende. U načelu ne postoji zakonska obveza društva dioničarima izdati potvrdu o dionici.

Kuponski arak

Kuponski arak je isprava kojom se potvrđuje članstvo i pravo na dividendu ako je povezan temeljnom ispravom. Kupon čini njezin sastavni dio i dijeli njegovu pravnu sudbinu. Ako je odvojeno ili posebno izdan kupon je samostalni vrijednosni papir ili može se prenositi tradicijom ili indosamentom već prema tome glasi na donositelja ili na ime. Prestankom pravne osnove prestaju vrijediti i sami kuponi makar bili i samostalni ako za njih u trenutku prestanka glavne isprave dividenda još nije utvrđena. Kupon može biti predmet trgovačkog posla. Svaki kupon sadrži redni broj kupona za naplatu dividende, broj dionice na koju se kupon odnosi, tvrtku izdavatelja dionice te faksimil potpisa predviđeni statutom ovlaštenih osoba izdavatelja dionice.

Talon

Talon je isprava koja sadrži ovlasti za podizanje novih kuponskih araka kada je prijašnji kuponski arak iscrpljen ili je nestao. Talon se može prenijeti samo uz prijenos temeljne isprave (plašt dionice) na temelju koje je izdan. Talon nije vrijednosni papir već samo legitimacijski papir sui generis. Talon mora sadržavati broj dionice na koju se odnosi. Talon se izdaje na ime i na donositelja.

Emisija dionica

Zbog velikog značenja, odluku o izdavanju dionica mogu donijeti ili osnivatelji ili glavna skupština pri osnivanju društva, a kasnije samo glavna skupština. Ta zakonska ovlast se ne može prenijeti ni na jedno drugo tijelo ni statutom niti odlukom glavne skupštine. U današnje vrijeme radi razvoj informatičke tehnologije i velikih troškova izdavanja isprava o dionicama, umjesto isprave dionice se izdvajaju u materijalnom obliku ako to dopušta statut društva.

Redovite i povlaštene dionice

Redovite dionice su one koje svom imatelju daju pravo glasa na glavnoj skupštini, pravo na isplatu dijela dobiti društva (dividenda) i pravo na isplatu dijela ostataka likvidacijske, odnosno stečajne mase društva. Za razliku od njih povlaštene dionice su one koje daju imatelju neka povlaštena prava glede imatelja redovitih dionica poput prava prvenstva pri isplati dividende, isplati ostataka likvidacijske, odnosno stečajne mase i druga prava u skladu sa  zakonom i statutom društva. Povlaštene dionice mogu dati veća prava od ostalih njihovi stjecatelji moraju dati dodatni doprinos društvu. To mogu biti i neki drugi posebni doprinos, npr. ulog u rudniku. Povlaštene dionice mogu postojati samo onda ako postoje i redovite dionice. Kada bi u društvu postojale samo povlaštene dionice one bi bile redovite.

Pluralni volotum

Uz povlaštene dionice može se vezati pravo na veći broj glasova od ostalih dionica. To se naziva pluralni volotum. Pluralni volotum je zabranjen u Republici Hrvatskoj. Tu je zabranjeno izdavanje dionica koje za isti nominalni iznos daju različito pravo glasa. Kumulativna povlaštena dionica daje svom imatelju pravo naplate zaostalih neplaćenih dividendi prije naplate dividendi imatelju redovitih dionica. Participativna povlaštena dionica osim određene dividende koju dobivaju samo povlašteni dioničari daje pravo sudjelovanja i u podjeli dividende koja pripada imateljima redovnih dionica.

Moć dionica

Postoje i dionice bez prava glasa koje svojim imateljima ne donose  prava  glasa  i čine posebnu klasu dionica. Često ih nazivaju A dionicama. One daju pravo na sudjelovanje u sudbini kapitala, ali bez prava glasa odlučivanja i nadzora društva. Postoje još radničke dionice, dionice dividende, glavne, interne, konvertibilne te potpuno plaćene dionice. Dionice su svakako važan element upravljanja kompanijom jer je vlasnička struktura sastavni dio moderne ekonomije, a tko ima moć i utjecaj ima sve u kapitalizmu.

Izvori:

https://www.britannica.com/money/stock-finance

Barbić, J., Pravo društva, Organizator, Zagreb, 2010.

Bernik, J., i dr. Poduzetništvo 2, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

Gorenc, V., Trgovačko pravo društava, Školska knjiga, Zagreb, 2005.

Klačmer Čalopa, M., Cingula, M.: Financijske institucije i tržište kapitala, Fakultet organizacije i informatike, Varaždin, 2012.