Autor: Matija Šerić
Ratovi su se uvijek vodili oko resursa. Nafta, plin, ugljen, rudače, drvo, začini, voda i zlato samo su neki od resursa zbog kojih su se tijekom povijesti vodili ratovi. Resursi su ključni jer bez njih nema života. Hrana je uz vodu najosnovniji resurs za preživljavanje. Stoga ne čudi kako se i danas, duboko u 21. stoljeću, vode formalni i neformalni ratovi oko prehrambenih proizvoda. Riba je resurs oko kojeg se danas vode pomorski ratovi u vodama zapadno od afričkog kopna, posebice Republike Gambije. O ishodu tih ratova ovisi sudbina milijuna.
Ratovi na moru
U dijelu Atlantskog oceana koji pripada Gambiji vode se prave pomorske bitke. Posljednjih nekoliko godina gambijski ribari ratuju međusobno na moru kako bi se izborili za što veće količine ribe koje ima sve manje. I to nisu jedini sukobi. Lokalni ribari, ogorčeni zbog onoga što nazivaju nezakonitim zauzimanjem gambijskog ribolovnog područja, sukobljavaju se sa stranim ribarskim brodovima. Gambijski ribari ne posjeduju suvremene ribarske brodove već drvene čamce i svoju fizičku snagu. Mnogi su izgubili više od polovice svojih mreža jer ih strani suvremeni ribarski brodovi čupaju i oštećuju.
Velike štete
Lokalni ribari u mnogim slučajevima ne mogu kupiti nove mreže. Jedna mreža može koštati 100 dolara, a prosječna plaća 2024. u Gambiji iznosila je 235 dolara. Gambijski ribari mogu dobiti naknadu štete od svoje vlade tako da prekršaj prijave promatraču gambijskog Ministarstva ribarstva koji je smješten na stranom brodu. To je komplicirana procedura koja lokalcima otežava ostvarivanje prava. Rijetko kada stranci dobiju kazne. To nije iznenađujuće budući da se slabo opremljena Gambijska mornarica oslanja na međunarodnu pomoć nevladinih organizacija kako bi nadzirala svoje teritorijalne vode. Stranim uljezima ide u prilog i činjenica da je Gambija vrlo mala zemlja (11.300 kvadratnih km) i često strani brodovi pristanu u Senegalu umjesto u gambijskoj prijestolnici Banjul.
Gambija – meta suvremenih pirata
Gambijski ribari tvrde da su strana plovila postala sve agresivnija otkako je aktualni gambijski predsjednik Adama Barrow preuzeo vlast nakon svrgavanja bivšeg diktatora Yahye Jammeha 2017. Tog su ljeta gambijske teritorijalne morske vode ponovno otvorene stranim brodovima, što je lokalnim ribarima donijelo nove izazove i pojačalo osjećaj pljačke i nepravde. Noću strani ribari ulaze u nedozvoljene zone i love ribu. Domaći ribari imaju ekskluzivna prava na ribolov unutar devet nautičkih milja od obale, no strani brodovi dolaze i do pet nautičkih milja od obale. Takvo kršenje granica učinilo je sukobe na moru neizbježnim. Strane posade (na kojima rade i Gambijci) u pravilu su brojnije od gambijskih posada i to je dodatna prednost prilikom okršaja. Obično je omjer 25 stranih ribara na dva domaća. Prema lokalnim udrugama za zaštitu mora i ribolova, većina stranih ribarskih brodova djeluje bez odgovarajuće dokumentacije i s neovlaštenom opremom.
Gambijci na stranim brodovima – „izdajnici“
Kako bi lokalnom stanovništvu omogućila veću zaradu u komercijalnom ribolovu, gambijska vlada trenutačno zahtijeva da strana plovila koja plove uz obalu Gambije posjeduju određeni postotak gambijske posade – 20 do 30 posto. Lokalni ribari koji rade na stranim brodovima često bivaju na meti drugih lokalnih ribara koji ne mogu konkurirati kineskim, egipatskim, talijanskim i drugim stranim brodarima. Zakinuti lokalci se osvećuju svojim kolegama, također Gambijcima, koji rade smjene na stranim brodovima tako što im zapaljuju (Molotovljevim koktelima i sl.) ili na drugi način oštećuju njihova plovila. Mnogi bivaju teško ozlijeđeni.
Samo u posljednje dvije godine dokumentirano je preko 20 napada eksplozivnim napravama. Od 2010. godine do danas u sukobima u morskim vodama Gambije smrtno je stradalo najmanje 11 Gambijaca. Napadi domaćih ribara na strane ribare bivaju riješeni po ubrzanom postupku. Dobar primjer je prošlogodišnji napad na jedan egipatski brod. Obratno, to nije slučaj.
Gambija ostaje bez hrane i novca
Oružani okršaji na moru prijete urušavanjem ribarske zajednice, dok prekomjerni izlov ribe i morskih plodova za potrebe globalnog tržišta potkopava egzistenciju lokalnog stanovništva. Masovno ribarenje stranih brodara iscrpljuje riblji fond, ostavljajući domaće ribare bez ulova. Prema izvješću Amnesty Internationala iz 2023., riblje vrste poput kirnje, sipe, sardine i bonge prekomjerno se love. Opadanje ribljeg fonda ugrozilo je sigurnost hrane u zemlji i dovelo do porasta siromaštva u obalnim naseljima kojima je riba jedini ili gotovo jedini izvor prihoda.
Cijene su porasle, čineći ribu nedostupnom čak i mnogim ribarskim obiteljima. Gambija tako mora kupovati hranu kako bi prehranila svoje stanovništvo koje broji više od 2,4 milijuna. Nadalje, eksperti upozoravaju da bi riblji fond uz gambijsku obalu u idućim godinama mogao doživjeti potpuni krah. Takav scenarij značio bi gospodarsku i prirodnu katastrofu za malu zemlju koja se ponajviše oslanja na turizam i ribarstvo. Ujedno raste i strah da bi društvene napetosti mogle prerasti u ozbiljnije sukobe ako se hitno ne pronađe održivo rješenje.
Prilog o ribarskim ratovima
Onečišćenje morskog okoliša
Osim stranih brodova, problem predstavlja i tvornica ribljeg brašna koja je otvorena 2016. u obalnom gradu Gunjuru. Vlasnici tvornice su Kinezi, a u njoj završava dobar dio lokalne ribe. Problem nije samo izlov ribe nego i negativan utjecaj tvornice na okoliš: zagađenje mora i odumiranje biljnih i životinjskih vrsta kao što su rakovi, ptice i kornjače.
Uz sve to, veliki strani brodovi zauzimaju najbolje ribolovne zone, stvaraju velike valove koji mogu oštetiti male čamce, a ponekad i zagađuju more otpadom i naftom. Takvi gubici dodatno pogoršavaju siromaštvo i napetosti u obalnim zajednicama, prisiljavajući mnoge ribare da razmišljaju o napuštanju svog stoljetnog zanata koji postaje bezvrijedan.
Posljedica – ilegalne migracije
Dugi niz generacija su ribari u Gambiji živjeli za more i od mora, ne poznajući nikakvo drugo zanimanje. Danas, 2025., financijski pritisak i konkurencija stranih brodova tjeraju ih da napuste svoje stoljetne tradicije. Neki ribari, ali i drugi mještani koji ne vide perspektivu u svojoj domovini, u potrazi za boljom budućnošću za sebe i svoje obitelji odlučuju prodati svoje čamce i upustiti se u izuzetno rizičnu, ali sve privlačniju djelatnost – ilegalnu emigraciju. Mnogi se odlučuju uputiti na taj opasan i dug ilegalni prelazak Atlantskog oceana i/ili Sredozemnog mora kako bi se uputili prema „obećanim zemljama“: razvijenim državama Europske unije.
Ilegalne migracije predstavljaju ogroman problem koji je aktualan zadnje desetljeće. Europa iz ekonomskih, kulturnih i društvenih razloga ne može stalno primati milijune imigranata. Ni Europa nije ono što je nekad bila gospodarski, a ujedno preveliki broj imigranata stvara podjele u društvu koje rezultiraju tenzijama i usponom radikalne desnice. Ipak, u očaju gambijski osiromašeni i gladni mladići spremni su na sve, pa i na neizvjesnu pustolovinu prema obalama Europe. S ljudske strane, može ih se razumjeti. Zato je ključno da se gambijsko pomorsko dobro zaštiti, očuva i obnovi.
