Novi format Lige prvaka – totalni fijasko

Autor: Matija Šerić

U finalu Lige prvaka u Allianz areni u Münchenu 31. svibnja PSG je nevjerojatnom lakoćom razbio Inter s 5-0 i tako osvojio svoj prvi naslov najelitnijeg europskog nogometnog natjecanja. To je tek prvi europski trofej koji je pariški klub osvojio u svojoj bogatoj povijesti. Dugih 14 godina trebalo je PSG-u da osvoji Ligu prvaka otkada su ga kupili bogati katarski vlasnici. Međutim, pitanje je bi li uopće Paris Saint-Germain ove godine osvojio Ligu prvaka da je na snazi ostao stari format natjecanja.

Nakon odigrane prve cjelovite sezone, slegli su se dojmovi i mogu se donijeti zaključci o novom formatu. Premda nas novinari i tzv. „stručna javnost“ gromoglasno uvjeravaju (jer valjda publika to ne može sama shvatiti) kako je novi format pun pogodak i baš ono što je trebalo (europskom) nogometu, ako primijenimo objektivni pristup doći ćemo do dijametralno suprotnih zaključaka. Novi format Lige šampiona je nepotreban, manjkav, nedorečen i nejasan. Ukratko – totalni promašaj.

Promjene natjecanja     

Donesene promjene na prvu ruku nisu revolucionarne, ali one su temeljito izmijenile natjecanje. Format natjecanja proširen je s 32 na 36 momčadi. Klubovi više u prvom dijelu sezone nisu podijeljeni u osam skupina po četiri momčadi, nego svi tvore mini-ligu – švicarski model. Broj utakmica se u prvoj fazi povećao sa šest na osam. Pritom nema uzvrata. Vodećih osam klubova se izravno kvalificira u osminu finala, dok klubovi od 9. do 24. mjesta igraju playoff rundu kako bi ispunili preostalih osam mjesta u osmini finala. Klubovi od 25. do 36. mjesta ispadaju bez prava nastavka natjecanja u Europskoj ligi. Od osmine finala nadalje sustav natjecanja je isti kao i ranije. Prije su klubovi s finalnom utakmicom mogli odigrati maksimalno 13 utakmica u natjecanju, a sada se taj broj povećao na najmanje 15 ili najviše 17.

Previše utakmica

Glavna zamjerka novog sustava je preveliki broj utakmica. Nogometaši su već i ranije bili preopterećeni velikim brojem utakmica u nacionalnom prvenstvu (36-38), a tu su još domaći kupovi (ponekad i superkupovi) kao i reprezentativne obaveze. Povećavati broj europskih utakmica nije bila pametna ideja s natjecateljske točke gledišta. Igrači se dodatno umaraju, troše psihofizičku energiju, izloženi su burnoutu i ne mogu dati svoj najbolji potencijal. S druge strane, neki igrači znaju da će u Ligi prvaka odigrati neku slabiju utakmicu jer ih za vikend čeka izazovni derbi u domaćem prvenstvu. Uvijek postoji šansa za ispravak remija ili poraza jer se broj utakmica u ligaškoj fazi povećao. Tako trpi konkurentnost, tj. nogometna igra. Zbog pretrpanog kalendara igrači se ozljeđuju i to je najgore od svega.

Ogroman broj ozljeda

Tijekom prošle sezone dogodile su se teške ozljede najboljih nogometaša. Rodri se ozlijedio koncem rujna 2024. tijekom utakmice Manchester Cityja protiv Arsenala i nije ga bilo do predzadnje utakmice sezone u svibnju protiv Bournemoutha gdje je ušao s klupe. Barcelonin vratar Marc-André ter Stegen bio je također ozlijeđen od rujna do svibnja. U ožujku ove godine ozlijedio se Bayernov bek Alphonso Davies i nije igrao do kraja sezone. Teške ozljede pretrpjeli su Realov bek Dani Carvajal, Arsenalov stoper Gabriel Magalhães, Realov veznjak Eduardo Camavinga, Arsenalov veznjak Martin Ødegaard, Cityjev veznjak Kevin de Bruyne i mnogi drugi.

Bilo bi nepravedno za sve to ozljede isključivo kriviti pretrpani kalendar nogometne sezone, ali sa svakom dodatnom utakmicom rizik ozljeđivanja se povećava. I to je nešto o čemu bi fizioterapeuti i drugi liječnici sportske medicine trebali javno govoriti. Suvremeni nogomet je sport jakog intenziteta, s puno oštrih fizičkih duela, brzih promjena smjera koje dodatno opterećuju mišiće, zglobove i ligamente te ostavljaju manje vremena za kvalitetan oporavak i prevenciju ozljeda.

Nejasnost formata

Format Lige prvaka je u svojoj ligaškoj fazi vrlo složen te prosječni gledatelji teško mogu shvatiti koji klub je dobar ili loš. Što npr. znači ako klubove između 8. i 14. mjesta na tablici dijeli jedan bod nakon pet odigranih kola? Nije jasno koliki broj bodova je potreban za prolazak dalje. Zanimljiv je sustav rangiranja klubova kod istog broja bodova. U tom slučaju kriteriji rangiranja su gol razlika, broj zabijenih golova, golovi u gostima, pobjede, pobjede u gostima, itd. Nakon osam odigranih kola više klubova je imalo jednaki broj bodova. Bayer Leverkusen, Lille i Aston Villa su imali 16 bodova i svrstali se od 6. do 8. mjesta zbog razlike u jednom ili par golova.

Posebno je dramatično bilo od 22. do 25. mjesta gdje su Manchester City, Sporting, Club Brugge i Dinamo Zagreb imali jednak broj bodova 11, ali različitu gol razliku. Pritom je intrigantno da su zadnje kolo neki od tih klubova (Dinamo) igrali s klubovima (Milan) koji su ranije osigurali knock-out fazu i ta utakmica im ništa nije značila. I prije su neki klubovi kolo ili dva prije kraja osigurali plasman dalje, ali sada se stvar komplicira. Posljednja dva kola mogu biti podložna brojnim manipulacijama, što izaziva sumnje u namještanje. Klubovi koji su se već kvalificirali mogli bi pustiti pobjedu u zadnjoj utakmici slabijem konkurentnu kako bi eliminirali favorita koji se našao u problemima. Npr. vodeći Liverpool je posljednju utakmicu izgubio od PSV-a 3-2.

Izostanak uzvrata

Bilo kakvo natjecanje koje nema uzvratnu utakmicu nije dobro, izuzev naravno finala. Liga prvaka još se nije našla u ovoj situaciji, ali nažalost zbog eksperiment predsjednika UEFA-e Aleksandera Čeferina nepostojanje uzvrata pokazalo je već u prvoj sezoni svoje negativnosti. Ligaški sustav bez uzvrata nije pošten. Tako se povećava utjecaj slučajnosti, domaćeg terena i dnevne forme, umanjujući sportsku pravednost koja bi se osigurala dvobojima kod kuće i u gostima.

Favoriziranje velikih klubova

Novi format je neuravnotežen: favorizira renomirane klubove liga petice u odnosu na manje klubove s istoka, sjevera ili juga Europe. Velikim klubovima poput Real Madrida, Liverpoola, Bayerna omogućen je lakši raspored utakmica za razliku od jednog Celtica, Monaca ili Feyenoorda. Npr. Real je posljednje tri utakmice ligaške faze igrao s Atalantom, Red Bull Salzburgom i Brestom, dok je Sparta Prag igrala s Feyenoordom, Interom i Bayerom. Neki bi rekli slučajnost ždrijeba, međutim vidljivo je kako se velikim klubovima podilazi da u zadnjim kolima dobiju slabije protivnike i iskupe se ako uprskaju stvari ranije.

Odličan je primjer ovogodišnjeg pobjednika. Da je i dalje bio stari format natjecanja s četiri momčadi u grupnoj fazi, vrlo je upitno bi li Paris Saint-Germain prošao u knock-out fazu. Parižani su u prvom kolu pobijedili Gironu 1-0, potom izgubili od Arsenala 2-0, odigrali 1-1 s PSV-om, izgubili od Atletico Madrida 2-1 i Bayerna 1-0. Nakon pet kola PSG je imao samo 4 boda i bio pred eliminacijom! Da su tako igrali u starom sustavu natjecanja sigurno bi bili eliminirani. Međutim, u zadnje tri utakmice „slučajno“ su im došla dva lakša protivnika koje su dobili: Red Bull Salzburg (3-0) i VfB Stuttgart (4-1). Parižani su dobili i Man City 4-2 i tako se s 13 bodova provukli u playoff rundu.

Derbiji gube svoju draž

Kreatori novog formata Lige prvaka ne kriju da im je motiv bio povećati broj utakmica između velikih klubova. Tako su ugodili velikima na račun malih i stvorili de facto europsku Superligu koja se tako ne zove. Prije smo utakmice Reala i Liverpoola, Barcelona i Bayerna ili Juventusa i Man Cityja gledali uglavnom samo u fazi ispadanja. Sada skoro svako kolo postoji neki derbi. Dobro je poznata činjenica da ako se nešto stalno ponavlja svoju gubi draž i posebnost. Nema sumnje, kako će se veliki derbiji s vremenom izlizati. Preveliki broj megautakmica dugoročno rezultira zasićenošću gledatelja.

Nogometna stagnacija

Gledatelji su posljednji čimbenik o kojem UEFA brine. Europska nogometna asocijacija najviše brine o sebi i svom profitu, a potom dolazi na red dobit sponzora, partnera, klubova, dok su zadnji nogometaši i gledatelji. Gledatelji dobivaju proizvod koji je na prvi pogled vrlo atraktivan, ali kada se pogleda u dubinu novog formata Lige prvaka može se shvatiti kako je on loš. Prepun je ponavljanja utakmica, od kojih su mnoge dosadne, nema iskoraka u kvaliteti igre, ozljede pršte na sve strane, veliki klubovi ostaju veliki, a mali ostaju mali. Kompetitivnost i nogometna igra su s novim sustavom uvelike su unazađeni pogotovo u prvom dijelu natjecanja.

Posljednje runde bile su uzbudljive, ali to ne amnestira manjkavosti Lige prvaka do osmine finala. Stari sustav natjecanja se apsolutno moglo poboljšati, ali na drukčije načine od onih koje su izabrali Čeferin i društvo. UEFA novim sustavom više zarađuje i to je jedino važno. Međutim, pitanje je trenutka kada će se netko nogometaša fatalno ozlijediti ili će se možda dogoditi nešto gore jer ljudsko tijelo ne može podnijeti 60+ utakmica u sezoni.