Autor: Matija Šerić
Biti nogometni trener, a pogotovo menadžer kluba (što većina trenera u Engleskoj jest), nije nimalo lako. Radi se o jednom od najtežih i najnezahvalnijih poslova uopće. Kada klubovi odlično igraju i ostvaruju rezultate, zaslužni su igrači. S druge strane, kada nižu loše rezultate ili igra nije bogznašto, kriv je trener.
Posao je još daleko teži kad se zoveš Ruben Amorim i obavljaš posao menadžera Manchester Uniteda, čiji fanovi već dugih 12 godina čekaju na novo osvajanje Premiershipa i 17 godina na osvajanje Lige prvaka. Bez pretjerivanja, Portugalac ima možda najteži posao trenera na svijetu u ovom trenutku. Očekivanja su ogromna, a posao vrlo težak.
Nakon odlaska Fergusona ManU je neprepoznatljiv
Navijači Uniteda su gladni i žedni onih najprestižnijih titula otkada je 2013. godine legendarni Sir Alex Ferguson napustio kormilo kluba. Iz nekih razloga (nestručna uprava, loša sportska politika, nerazborite odluke menadžera i igrači nedostojni crvenog dresa), klub više nije ono što je nekad bio. Iako je malo tko mogao pretpostaviti da će se to dogoditi s obzirom na uspjehe Crvenih vragova 1990-ih i 2000-ih, crni scenarij se dogodio.
I nije jedini problem to što Manchester ne osvaja titule, nego činjenica da je izgubio pobjednički mentalitet. Uprave, treneri i igrači se mijenjaju, ali nema konkretnog iskoraka. Premda su velike nade polagane u nizozemskog stručnjaka Erik ten Haga kojem se vjerovalo (potjerao je iz kluba Cristiana Ronalda) niti on nije u svoje nepune tri sezone napravio pozitivnu transformaciju iako je osvojen FA kup 2024.
Dolazak portugalskog eksperta
Nakon pada u ispodprosječnost uprava je 1. studenoga 2024. odlučila povjerenje ukazati Amorimu. To je bio zaokret u odnosu na prethodne stručnjake koji su vodili United. Umjesto angažiranja nekog engleskog stručnjaka poput Grahama Pottera, Portugalac je dobio priliku zbog svoje izvanredne reputacije koju je stekao kao trener Brage, a naročito Sportinga od kojega je napravio pobjednički klub koji je ukrao slavu uglednijoj Benfici i Portu. Amorim je stekao ugled vrhunskog nogometnog eksperta i taktičkog čarobnjaka koji iz ničega može napraviti pobjednike. Ujedno je odličan komunikator kako s nogometašima tako i s medijima. Zna motivirati svoje igrače i u svlačionici stvoriti autentični timski duh. Nogometaše gleda prvenstveno kao ljude, a ne kao „strojeve na terenu“. S igračima sklapa duboke odnose koji ulaze i u njihove privatne živote. Nosi pozitivnu energiju.
Amorimov prvi intervju nakon preuzimanja ManU-a
Amorim – nogometni inovator nove generacije
U taktičkom smislu, Amorim ima jasne zamisli i njih se čvrsto drži. U Sportingu je usavršio modernu 3-4-3 (iliti 3-4-2-1) formaciju koja je postala njegov zaštitni znak. Radi se o fleksibilnom sustavu koji preferira napadački i za publiku atraktivan nogomet, a prednost je što se lako transformira u 5-4-1 i 3-5-2. Osim klasične 3-4-3 Portugalac ponekad i koristi 3-4-3 romb formaciju. Obje formacije su slične i razlikuju se u finesama. Amorimov sustav podrazumijeva obranu u niskom bloku. Igrači ostaju iza linije šesnaesterca kako bi zadržali kompaktnost i spriječili udarce s ruba kaznenog prostora. Amorim zahtijeva da njegovi igrači nametnu intenzivan presing kako bi vratiti posjed lopte već u posljednjoj trećini terena protivnika.
U napadu preferira brzu distribucije lopte kroz sredinu direktnim dodavanjima, a uz to se krilni bekovi (wing-backs) priključuju napadu. Amorim u svakom napadu želi da njegovi igrači stvore višak igrača u završnici i zato posebno naglašava vertikalnost igre, a ne dosadno slanje pasova u širinu. To je nešto što publika također obožava jer je oku ugodno. Portugalac voli da njegovi igrači mijenjaju pozicije (ulazak lijevog i desnog stopera u sredinu, bekovi mijenjaju strane, centarfor postaje lažna devetka, i dr.) s ciljem kako bi zbunili protivnike i iskoristili prazne poluprostore. Amorim je taktički inovator i njegove ideje mijenjaju nogomet nabolje i tu mu se mora odati priznanje.
Unitedov put do finala Europske lige
Početak vrijedan zaborava
Međutim, Portugalčeva prva nepotpuna sezona na Old Traffordu bila je razočaranje. On je takav scenarij najavio već u studenom prošle godine: „Dugo ćemo patiti, to je jedini način da nastavimo raditi na ideji za budućnost… i pokušat ćemo pobjeđivati utakmice.“ Paćenje se zaista dogodilo. ManU je završio na rekordnom niskom 15. mjestu engleske lige, u FA kupu dogurali su do osmine finala, a u Liga kupu ispali su u četvrtfinalu. Amorim bi, usprkos velikom renomeu, možda dobio otkaz da u Europskoj ligi nije dogurao do finala gdje je izgubio od Tottenhama 1-0. Jedino su u europskim utakmicama bili vidljivi rezultatski pomaci koje je donosila temeljito promijenjena igra.
