Autor: Matija Šerić
Epidemija španjolske gripe, koja je harala svijetom između 1918. i 1920. godine, ubraja se među najpogubnije pandemije u ljudskoj povijesti. Pojavila se u trenutku kada su narodi još uvijek zbrajali goleme žrtve i razaranja Prvog svjetskog rata, a njezino naglo širenje dodatno je oslabilo ionako iscrpljena društva. Milijuni ljudi izgubili su život, a posljedice su se osjećale daleko izvan okvira javnog zdravstva – utjecale su na političke procese, gospodarska kretanja, društvene odnose i kulturne obrasce. Ova iznenadna katastrofa ostala je zabilježena kao jedno od najmračnijih razdoblja svjetske povijesti te snažan podsjetnik na krhkost ljudske egzistencije i presudnu važnost međunarodne solidarnosti u suočavanju s prijetnjama po čovječanstvo.
Izbijanje bolesti
Pandemija španjolske gripe izbila je u jednom od najkritičnijih razdoblja moderne povijesti, pred sam kraj Prvog svjetskog rata – sukoba koji je već odnio desetke milijuna života te donio razaranja, glad, bolesti i društvene potrese diljem svijeta. Infrastruktura i zdravstveni sustavi bili su ozbiljno oslabljeni, naročito u Europi, gdje su se vodile najkrvavije bitke. Bolnice su bile preopterećene ranjenicima, a liječnika i medicinskog osoblja kronično je nedostajalo, što je onemogućavalo pružanje adekvatne skrbi.
Unatoč tome, prvi zabilježeni slučajevi bolesti nisu se pojavili u Europi nego u Sjedinjenim Američkim Državama. U vojnom logoru Fort Riley u Kansasu, u ožujku 1918., zabilježeno je obolijevanje nekoliko stotina vojnika od virusa gripe podtipa A/H1N1 (poznatog i kao virus H1N1). Pretpostavlja se da je virus mogao postojati i ranije, no o tome zasad ne postoje pouzdani dokazi. Kako su se američke postrojbe pripremale za odlazak na europska bojišta, bolest se brzo proširila među vojnicima, a potom i među civilnim stanovništvom s kojim su dolazili u dodir.
Već u travnju 1918. zaraza je zahvatila Francusku, Njemačku i Veliku Britaniju. Ratne okolnosti, masovna mobilnost stanovništva – vojnici na fronti, ranjenici u povratku, ali i dezerteri – stvorile su savršeno okruženje za eksplozivno širenje bolesti. Rovovi, vojarne, kamioni, vlakovi i brodovi pretvarali su se u žarišta zaraze, dok su sami vojnici nesvjesno prenosili virus s kontinenta na kontinent. Dodatno, iscrpljenost, loša prehrana, neprestani stres i psihološki teret rata oslabili su imunitet milijuna ljudi, čineći ih posebno ranjivima na ovu novu i smrtonosnu bolest.
Bolest smrtonosnija od bilo kojeg svjetskog rata
Pogrešan naziv
Iako su ratne okolnosti imale ključnu ulogu u brzom širenju virusa, naziv „španjolska gripa“ nastao je zbog uvjerenja da je upravo Španjolska bila središte zaraze i najteže pogođena zemlja. Međutim, stvarni razlog krije se u činjenici da je Kraljevina Španjolska, kao neutralna država tijekom Prvog svjetskog rata, imala znatno blažu cenzuru medija. Tamošnji tisak otvoreno je i detaljno izvještavao o pojavi i širenju bolesti, često i senzacionalistički, dok su zemlje Antante i Centralnih sila strogo kontrolirale informacije kako ne bi narušile moral vojnika niti izazvale paniku među civilima. Takva razlika u izvještavanju stvorila je iskrivljenu sliku da je pandemija potekla iz Španjolske, iako je ona bila samo jedna od mnogih zahvaćenih država.
Ekspanzija bolesti
Španjolska gripa, prva globalna pandemija modernog doba, širila se nevjerojatnom brzinom, zahvativši gotovo cijeli svijet – od Europe do udaljenih područja Afrike, Azije, Amerike i Oceanije. Pandemija je došla u nekoliko valova, a upravo je drugi val bio najsmrtonosniji. Prvi, koji se pojavio u proljeće 1918., imao je blage oblike: oboljeli su pokazivali tipične simptome sezonske gripe poput visoke temperature, kašlja i iscrpljenosti, a smrtnost je bila relativno niska. No, virus je uskoro mutirao i postao znatno opasniji.
Drugi val, koji se razbuktao od rujna do studenoga 1918., donio je golem porast broja žrtava. Ljudi su često umirali već nekoliko dana nakon pojave prvih znakova bolesti. Simptomi su bili izrazito teški – snažna krvarenja iz nosa, usta i pluća, promjene na koži, a lica oboljelih često su poprimala plavičaste nijanse. Najčešći uzrok smrti bila je upala pluća koja se razvijala kao komplikacija. Bolnice i ambulante bile su pretrpane, nedostatak lijekova, kreveta i medicinskog osoblja dodatno je otežavao borbu s bolešću. Treći i četvrti val donijeli su nešto blaži tijek, ali i dalje su odnosili brojne živote. Sveukupno, tijekom samo dvije godine virusom se zarazilo oko 500 milijuna ljudi, što je činilo otprilike trećinu svjetske populacije tog vremena.
Dokumentarac o bolesti
Najviše su stradali najstariji i najmlađi
Pandemija španjolske gripe nije birala svoje žrtve – zahvatila je ljude svih dobi i slojeva društva. Ipak, za razliku od tipičnih sezonskih gripa, koje su najčešće bile kobne za najmlađe i najstarije, ova bolest pokazala je neobičan obrazac smrtnosti: najteže je pogađala mlade odrasle između 20. i 40. godine života. Upravo ta demografska posebnost ostavila je snažan trag na društvo, pogotovo u zajednicama već devastiranim ratnim stradanjima. Mnogi vojnici, koji su uspjeli preživjeti rovove i bojišta, ubrzo su podlegli bolesti čim su se vratili kući.
Posljedice su bile razoravajuće – obitelji su ostajale bez svojih nositelja i hranitelja, a zajednice su gubile najvitalniji i najproduktivniji dio stanovništva. Na selima, gdje je medicinska skrb bila gotovo nedostupna, čitave obitelji znale su nestati u kratkom vremenu. U gradovima su mrtvačnice bile krcate tijelima, a sprovodi su se obavljali u najstrožoj skromnosti, bez uobičajenih obreda i okupljanja. Nagli porast smrtnosti uzrokovao je i kroničan nedostatak grobara, dok su groblja bila prenapučena, što je dodatno pojačalo kolektivni osjećaj očaja i gubitka.
Učinak bolesti na odvijanje života
Pandemija španjolske gripe donijela je duboke društvene i ekonomske poremećaje. U brojnim gradovima i selima vlasti su bile prisiljene posegnuti za strogim mjerama kako bi usporile širenje zaraze. Uvedene su karantene, zatvarane škole i javne ustanove, a masovna okupljanja bila su zabranjena. U mnogim sredinama život se gotovo u potpunosti povukao u domove, dok su ulice opustjele. Takve restrikcije imale su ozbiljne posljedice po gospodarstvo, osobito u poljoprivrednim i industrijskim regijama gdje je radna snaga bila presudna za nastavak proizvodnje.
Posebno snažan udar pandemija je zadala vojskama zaraćenih država. Na frontovima Prvog svjetskog rata bolest je oslabila čitave postrojbe. U nekim jedinicama stopa zaraze bila je toliko visoka da su vojne operacije morale biti odgođene ili čak potpuno obustavljene. Slabljenje vojnika zbog bolesti imalo je izravan utjecaj na tijek određenih bitaka i kampanja, budući da mnogi nisu bili fizički sposobni nastaviti borbu.
Drugi dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
https://www.britannica.com/event/influenza-pandemic-of-1918-1919
https://www.bbc.com/future/article/20181016-the-flu-that-transformed-the-20th-century
https://www.historic-uk.com/HistoryUK/HistoryofBritain/The-Spanish-Flu-pandemic-of-1918/
https://www.paho.org/en/who-we-are/history-paho/purple-death-great-flu-1918
https://www.weforum.org/stories/2020/04/covid-19-how-spanish-flu-changed-world/
