Autor: Matija Šerić
U rujnu 1976. Zastupnički dom američkog Kongresa osnovao je Povjerenstvo za atentate (HSCA) s ciljem detaljnog istraživanja atentata na Johna F. Kennedyja 1963. i Martina Luthera Kinga Juniora 1968.. Povjerenstvo je završilo istragu 1978., nakon trogodišnjeg rada i troška od gotovo šest milijuna dolara, a konačno izvješće objavljeno je 1979.
U izvješću je navedeno da je ubojstvo Kennedyja „vjerojatno rezultat zavjere“, što je izazvalo veliko zanimanje i kontroverze. Povjerenstvo se oslonilo na akustičnu analizu snimke mikrofona policijskog službenika na motociklu, ali je naručilo i niz drugih znanstvenih studija kako bi potvrdilo nalaze Warrenove komisije. Ipak, HSCA je osporila ključni zaključak te komisije da je Lee Harvey Oswald bio jedini pucač, napominjući da unatoč sumnjama nije bilo moguće identificirati drugog napadača niti utvrditi puni opseg moguće zavjere.
Zaključci i posljedice HSCA-ine istrage
Povjerenstvo je utvrdilo da, iako su Warrenova komisija i razne agencije koje su ranije istraživale ubojstvo Kennedyja djelovale u dobroj vjeri, pojedine pogreške i propusti nastali su uslijed nestručnosti i proceduralnih nedostataka. Na temelju dostupnih dokaza, istražitelji su zaključili da vjerojatna zavjera nije uključivala komunističke vlade Kube ili Sovjetskog Saveza. Također, prema izvješću, u zavjeru nisu bili uključeni ni organizirani kriminal (mafija), anti-Castrovske skupine, FBI, CIA ili tajna služba.
Povjerenstvo je ipak naglasilo da ne može u potpunosti isključiti mogućnost da su neki pojedini članovi organiziranog kriminala ili anti-Castrovski orijentirani Kubanci u SAD-u mogli sudjelovati u atentatu. Nekoliko članova povjerenstva kasnije je osobno izrazilo uvjerenje da bi neka od tih skupina ipak mogla biti umiješana, što je dodatno održavalo kontroverzu oko istrage.
U prosincu 1978., povjerenstvo je preporučilo Ministarstvu pravosuđa SAD-a da preispita nalaze kako bi odlučilo je li potrebna daljnja istraga. Deset godina kasnije, u memorandumu za Pravni odbor Zastupničkog doma, pomoćnik glavnog tužitelja za kaznena pitanja, William F. Weld, formalno je pregledao HSCA-ine preporuke i izvijestio o aktivnim istragama. Na temelju tehničkih izvještaja FBI-a i Nacionalne akademije znanosti (NAS), koji su zaključili da „pouzdani akustični podaci ne podržavaju postojanje drugog ubojice“, Ministarstvo pravosuđa je konstatiralo da nema uvjerljivih dokaza koji bi potvrdili teoriju zavjere u ubojstvu JFK-a. Iako je formalna istraga time završena, skeptici i dalje nisu bili uvjereni, održavajući živu kontroverzu oko moguće zavjere koja je obilježila američku povijest.
Dokumentarac o atentatu
Teorija o angažmanu više strijelaca
Kroz godine pojavile su se brojne teorije o atentatu na Kennedyja, koje i danas intrigiraju ljude širom svijeta. Sve dijele zajednički osjećaj: istina o tragičnom događaju nije u potpunosti otkrivena, a moćne strukture navodno su djelovale u sjeni kako bi osigurale da predsjednik bude eliminiran. Jedna od najpoznatijih teorija tvrdi da je na Dealey Plazi bio prisutan drugi pucač. Svjedoci su davali oprečne izjave o broju hitaca i smjeru iz kojeg su došli – dok su neki tvrdili da su svi pucnjevi ispaljeni iz Teksaškog školskog skladišta knjiga, drugi su bili uvjereni da su čuli hitce s travnatog brežuljka (grassy knoll).
Posebno je intrigantna Zapruderova snimka, koja prikazuje trenutak kada je Kennedy pogođen smrtonosnim hicem u glavu. Na snimci se čini da je predsjednikova glava odbačena unatrag, što je mnoge navelo da vjeruju da je pogodak došao s prednje strane, a ne iz zgrade iza automobila. Iako je Warrenova komisija zaključila balističkom analizom da su svi hitci ispaljeni iz Oswaldove puške, mnogi su tu analizu smatrali nepotpunom ili netočnom. Kritičari su tvrdili da fizički dokazi, poput smjera metaka i tragova na automobilu, upućuju na postojanje više pucača. Ova teorija je kasnije dobila dodatnu težinu kroz nalaze Povjerenstva za atentate američkog Kongresa (HSCA), koje nije moglo isključiti mogućnost postojanja drugog napadača.
Teorija o ulozi CIA-e i državnih struktura
Jedna od najraširenijih alternativnih teorija sugerira da je u atentat na Kennedyja bila izravno uključena CIA, a moguće i druge američke obavještajno-sigurnosne službe poput FBI-a. Prema toj verziji događaja, predsjednik je u očima nekih visokih dužnosnika predstavljao prijetnju američkim nacionalnim interesima. Njegove odluke — neeskaliranje krize u Zaljevu svinja 1961., nastojanje približavanja Sovjetskom Savezu kroz politiku detanta, ograničavanje nuklearnog naoružanja i smanjenje američke uključenosti u Vijetnam — sukobljavale su se s interesima moćnih unutarnjih skupina. Uz to, Kennedy je često upozoravao na opasnosti tajnih društava i moćnih lobija.
U svom poznatom govoru 27. travnja 1961. pred Američkim udruženjem izdavača novina u Waldorf-Astoriji u New Yorku, JFK je naglasio važnost transparentnosti i slobodnog protoka informacija u demokraciji. Upozorio je na opasnost „monolitne i nemilosrdne zavjere“ koja koristi „tajne metode, infiltraciju, subverziju i manipulaciju“ kako bi širila utjecaj. Iako nije izravno imenovao specifične skupine, govor se često interpretira kao kritika tajnih lobija i društava koja djeluju izvan demokratskog nadzora. Kennedy je pritom istaknuo ključnu ulogu slobodnog tiska u razotkrivanju takvih prijetnji, pokazujući koliko mu je demokracija bila važna, osobito u kontekstu Hladnog rata.
CIA je u to vrijeme već bila uključena u brojne tajne operacije, od pokušaja atentata na Fidela Castra do organiziranja puča koji je svrgnuo iranskog premijera Muhammada Mossadegha. Njena sposobnost manipulacije i prikrivanja dokaza dodatno je podgrijavala sumnje. Zagovornici teorije tvrde da je atentat bio dio šire zavjere kako bi se Kennedy uklonio i omogućila politika agresivnog intervencionizma, koju je njegov nasljednik Lyndon B. Johnson provodio.
Podržavatelji ove teorije ukazuju i na činjenicu da je nakon Kennedyjeva ubojstva došlo do znatnog zaokreta u američkoj vanjskoj i vojnoj politici, osobito eskalacije u Vijetnamu. Za njih, to je bio glavni cilj zavjerenika — osigurati nastavak intervencionističke politike. Dodatno, nepravilnosti u službenim izvješćima, nedosljedni iskazi svjedoka, uništeni dokumenti i ubojstvo Lee Harveyja Oswalda od strane Jacka Rubyja samo su potaknuli sumnje u umiješanost moćnih državnih struktura.
S druge strane, kritičari ove teorije ističu da bi takav plan zahtijevao nevjerojatnu razinu tajnovitosti i koordinacije unutar same vlade, što bi bilo gotovo nemoguće provesti bez proboja informacija. Ipak, upravo ti nesigurni i kontradiktorni elementi i dalje održavaju teoriju o CIA-i i drugim agencijama živom u kolektivnoj mašti javnosti.
Teorija o zavjeri Castrovog režima
Lee Harvey Oswaldove simpatije prema Kubi i Fidelu Castru otvorile su prostor za brojne teorije koje uključuju kubansku vladu kao mogućeg organizatora atentata. Kennedy je bio žestoki protivnik komunističkog režima na Kubi, inzistirajući na gospodarskim sankcijama i sudjelujući u mirnim i nasilnim pokušajima svrgavanja Castra, što je dodatno zaoštrilo odnose između SAD-a i Kube. S druge strane, Oswald je bio strastveni pristaša kubanskog socijalizma, pokušavao je posjetiti Kubu i održavao kontakte s kubanskim diplomatima u Meksiku, što je dodatno poticalo sumnje u njegovu povezanost s vrhuškom kubanskog režima.
Prema zagovornicima teorije, Castro je, u strahu za vlastiti život nakon brojnih američkih pokušaja atentata na njega, možda odlučio uzvratiti udarac eliminacijom samog američkog predsjednika. Međutim, Fidel Castro je javno poricao bilo kakvu uključenost, ističući da bi takav čin poslužio kao savršena izgovor za američku invaziju na Kubu.
Protivnici teorije napominju da bi atentat naručen od strane kubanskog režima zahtijevao nevjerojatnu razinu koordinacije i tajnosti koju Havana vjerojatno ne bi mogla ostvariti. Osim toga, dokumentirani izvori pokazuju da je Castro često želio smanjiti napetosti s Washingtonom, svjestan potencijalnih posljedica otvorenog sukoba. Službena istraga nije pronašla dokaze koji bi potvrdili povezanost Kube s atentatom, no zbog svoje dramatičnosti i intrigantnosti, teorija i dalje ima brojne pobornike.
Kratki prilog o užasnom događaju
Teorija o sovjetskoj zavjeri
Lee Harvey Oswaldov boravak u Sovjetskom Savezu između 1959. i 1962. te njegovo prihvaćanje komunističke ideologije potaknuli su teorije da je atentat na Kennedyja možda bio djelo sovjetske tajne službe KGB-a. U srcu Hladnog rata, Kennedy je bio simbol američkog kapitalizma i demokratskog svijeta, pa bi njegovo uklanjanje predstavljalo ogromnu stratešku pobjedu za Sovjetski Savez. Zagovornici ove teorije smatraju da je atentat mogao biti složena tajna operacija KGB-a, osmišljena da destabilizira američko društvo i poljulja političko vodstvo tijekom najnapetijeg razdoblja hladnoratovskih sukoba.
Međutim, mnogi povjesničari ovu teoriju ocjenjuju malo vjerojatnom. Atentat sovjetskih agenata na predsjednika SAD-a mogao je dovesti do globalnog sukoba neviđenih razmjera, pa čak i do uporabe nuklearnog oružja. Nadalje, nakon otvaranja sovjetskih arhiva 1991. godine, nije pronađen nijedan dokaz koji bi potvrdio umiješanost KGB-a, što teoriju dodatno čini neuvjerljivom, iako intrigantnom za brojne teoretičare zavjera.
Moguća mafijaška zavjera
Jedna od upornijih teorija sugerira da je američka mafija mogla imati ulogu u atentatu na Kennedyja. Navodno su određene mafijaške ćelije imale bliske veze s obitelji Kennedy tijekom predsjedničke kampanje 1960. i čak su navodno pomogle u izbornoj krađi u presudnim swing državama, osiguravajući Kennedyjevu pobjedu. No nakon što je preuzeo vlast, JFK i njegov brat Robert, kao državni tužitelj, pokrenuli su neposredno i žestoko obračunavanje s kriminalnim podzemljem, što je, prema teoriji, moglo izazvati osvetničke planove mafije.
Pristaše teorije smatraju da je atentat bio mafijaška odmazda, a Oswald je možda poslužio kao nevin pijun kako bi organizacija ostala izvan sumnje. Ubojstvo Oswalda od strane Jacka Rubyja, vlasnika noćnog kluba s navodnim vezama s mafijom, tumači se kao pokušaj utišavanja ključnog svjedoka. Rubyjevo neobično ponašanje nakon ubojstva, uključujući tvrdnje da nije imao predumišljaj, neki interpretiraju kao znak pritiska mafije.
S druge strane, kritičari ove teorije ističu nedostatak konkretnih dokaza i nevjerojatnu složenost organizacije takvog plana, koji bi zahtijevao koordinaciju velikog broja uključenih osoba, što čini cijelu ideju teško izvedivom, ali i dalje intrigantnom.
Konkretni odgovori se i dalje čekaju
Atentat na Johna Fitzgeralda Kennedyja, koji se dogodio prije više od šest desetljeća, i danas drži Ameriku i svijet u čvrstom stisku fascinacije i pitanja bez odgovora. Tko je zapravo naručio ubojstvo ovog liberalnog predsjednika – pitanje je vrijedno milijardu dolara. Je li sve djelo jednoga ljevičarskog fanatika, kako tvrdi službena verzija, ili su u atentatu sudjelovale moćne državne institucije – američke, sovjetske ili kubanske – ili možda nedržavni akteri poput mafije? Svaka od tih teorija nosi svoju težinu i mogućnost. Moguće je da je likvidacija Kennedyja bila čin Leeja Harveyja Oswalda, ali splet okolnosti pretvorio je taj događaj u složeni labirint zagonetki.
Osobno sam sklon vjerovati da su pravi naručitelji atentata bile moćne organizacije, a ne pojedinac. Nema dvojbe da su, nakon atentata, američki intervencionisti, kubanski i sovjetski komunisti te američka mafija – svi imali koristi. Sjedinjene Države dobile su opravdanje za eskalaciju rata u Vijetnamu, Kuba i Sovjetski Savez riješili su se ozbiljnog neprijatelja, dok je američka mafija mogla odahnuti i nastaviti s ilegalnim poslovima. Ubojstvo Kennedyja označilo je prekretnicu u američkoj i svjetskoj povijesti, pokrećući turbulentno razdoblje koje je promijenilo tijek globalnih događanja.
Prvi dio članka možete naći ovdje.
Drugi dio članka možete naći ovdje.
Izvori:
https://en.wikipedia.org/wiki/Assassination_of_John_F._Kennedy
https://www.britannica.com/event/assassination-of-John-F-Kennedy
https://www.jfklibrary.org/learn/about-jfk/jfk-in-history/november-22-1963-death-of-the-president
https://en.wikipedia.org/wiki/United_States_House_Select_Committee_on_Assassinations
https://www.fbi.gov/history/famous-cases/jfk-assassination
