Autor: Ivo Kokić

U Ukrajini su donedavno postojale dvije pravoslavne Crkve: Ukrajinska pravoslavna Crkva (UPC), koja je osnovana u 10. stoljeću (988. godine) te Pravoslavna Crkva Ukrajine, koju je Carigradska patrijaršija priznala 2018. godine. Prije nego što je zabranjena, UPC je bila znatno veća od Pravoslavne Crkve Ukrajine, tj. okupljala je najveći broj vjernika u Ukrajini. Treba napomenuti i da je UPC još 2022. raskinula sve veze s patrijaršijom u Moskvi.

Ukrajinski parlament (Verhovna Rada, na hrvatskom Vrhovno Vijeće) je u kolovozu 2024. izglasao zakon kojim zabranjuje Ukrajinsku pravoslavnu Crkvu (UPC). Za zakon je glasalo 265 od ukupno 450 zastupnika. Tu odluku odmah je oštro osudio Vatikan, a tadašnji papa (Franjo) poručio je da molitva nije zločin. No, nikakve glasnije osude (osim navedene) na Zapadu nije bilo.

Formalno obrazloženje za zabranu UPC

Nije baš svakodnevna pojava da država zabranjuje najveću (ili bilo koju) Crkvu u zemlji. Obrazloženje ukrajinske vlade za takav potez bilo je kako je UPC proruska Crkva, tj. da širi rusku propagandu.

Ako neki zbilja vjeruju da je ono što piše u evanđelju proruska propaganda i da je UPC proruska Crkva, u redu. Neka pokušaju to sami sebi razjasniti. Sjetimo se  da po njihovim kriterijima nije samo UPC proruska Crkva, već je i papa Franjo (dakle Vatikan) također (bio) proruski. No, umjesto spuštanja na njihovu razinu te pružanja argumenata koji to pobijaju, treba učiniti sasvim suprotno. Treba se samo sjetiti Isusovih riječi: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!“ (Mt, 5: 11-12)

Potrebno je osvrnuti se i na jedan politički problem. Kao što je već rečeno, ukrajinski parlament ima 450 zastupnika. Za zabranu UPC glasalo je njih 265, dakle malo manje od 60%. A što je s ostalih preko 40% ukrajinskih parlamentarnih zastupnika, jesu li i oni ruski agenti? Treba li i njima zabraniti pravo na političko djelovanje s obzirom na to da su stali na stranu te Crkve?

Došli smo do toga da je postalo prorusko stajalište smatrati kako Ukrajinska pravoslavna Crkva uopće ima pravo na postojanje.

Stvarno objašnjenje zabrane UPC

Zdrav razum i logika nameću pitanje: zašto je Volodimir Zelenski zabranio UPC? Ne zaboravimo da njegova vladavina ionako ne može biti ugrožena. On je uveo vojnu diktaturu, ukinuo mnoge opozicijske stranke te suspendirao održavanje (predsjedničkih i parlamentarnih) izbora na neodređeno. Dobro je Donald Trump rekao, Zelenski je osrednji komičar i diktator. Crkva ga sigurno ne bi srušila s vlasti. Prema tome, što mu je to trebalo? Kako je kazao Isus u jednom ukazanju sv. Pavlu (prije nego što se Pavao/Savao preobratio): „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ (Djela apostolska, 9: 4)

Tucker Carlson intervjuirao je Vladimira Putina u veljači 2024. godine. Tada UPC još nije bila formalno zabranjena, ali je već duže vremena bila izložena progonu ukrajinske vlade. Putin se u tom intervjuu dotaknuo i te teme pa je pokušao objasniti zašto Zelenski progoni UPC. Kazao je kako pravoslavlje, tj. Crkva podsjeća Ukrajince na sve ono što im je zajedničko s Rusima te ih održava u tom zajedništvu. Pravoslavlje je temelj oko kojeg se mogu okupiti i koje je simbol njihove povezanosti u zajedničkoj povijesti koja se ne može razdvojiti. To je točno, a ja ću (kao autor analize) u nastavku učiniti i određeni iskorak u odnosu na to objašnjenje.

Nešto je jednako važno koliko i kulturološka povezanost dvaju naroda. Radi se o tome da ako Ukrajinci svake nedjelje idu u Crkvu te tamo slušaju evanđelje i svećenikovu propovijed – to je iz perspektive Zelenskog ravno protudržavnom djelovanju. Premda svugdje ima svećenika koji su režimski apologeti, svakako ima i mnogo onih koji istinski propovijedaju Isusov nauk. A prihvaćanje tog nauka od strane vjernika može u potpunosti upropastiti planove Zelenskog. Ako mu narod prihvaća kršćanski nauk kao ispravan, onda će mu uzalud biti sva propaganda. Napomenimo još i kako se na pravoslavnim liturgijama moli za jedinstvo pravoslavnih kršćana. Dakle, moli se upravo za ono što je njemu cilj uništiti. Zato Zelenski guši svaki glas nade, mira i razuma, kako bi se mogla rasplamsati mržnja među narodima. On je to radio već i prije eskalacije rata 2022. godine.

Putinova argumentacija valjana je s povijesno-političkog aspekta, a moja predstavlja nadogradnju s moralno-teološkog.

Je li idući potez Zelenskog uvođenje državnog ateizma?

Iz zapadnjačke perspektive djeluje malo čudno što netko istovremeno progoni i ljevičare i Crkvu. No, Zelenski je i po ostalim pitanjima dokazao da on odlučno, hrabro i neustrašivo provodi politiku DŠD (daj što daš). Nema razloga da mu i sâm Bog ne dođe na red za progon.

Po svemu sudeći, Bog je također očito proruski. Za početak, On je promijenio putanju metka koji je išao put Trumpove glave i time mu spasio život u atentatu. Nakon toga, uslišao je molitve za Trumpov povratak na vlast. A onda je još i dopustio da Tulsi Gabbard dođe na čelo američkih obavještajnih službi. Sasvim je jasno da Bog ne želi uskladiti svoje postupke s ukrajinskom politikom. Po kriterijima Zelenskog, Bog je zasigurno rusofil.

Zato bi bilo najbolje da ukrajinski parlament izglasa zakon o tome da Bog više ne postoji. Nema nikakve sumnje da bi takav potez ozbiljno ugrozio Božju kontrolu nad svemirom.

Ne bi bilo nikakvo iznenađenje da Zelenski donese odluku o ukidanju postojanja Boga. Zelenskom bi to i odgovaralo jer na taj način ne bi morao poslije smrti odgovarati za svoja (zlo)djela. Stoga se treba pripremiti za eventualnu njegovu uredbu po kojoj više nema Boga. Baš kao što će i Bog jednoga dana odlučiti da više nema Zelenskog, ali na mnogo efikasniji način.

Znamo da postoje zemlje koje nisu sekularne, već imaju praktički državnu religiju. U tim državama, svjetovna i vjerska vlast nisu odvojene nego su spojene u istoj osobi. Primjer za to je Velika Britanija, gdje je kralj ujedno (svjetovni) državnik, a i poglavar Anglikanske Crkve. Naravno, iako je anglikanizam službena vjera, ostalim vjerskim zajednicama nije zbog toga ugrožena nikakva sloboda.

Zelenski bi mogao napraviti inverzni primjer Velike Britanije. Ako je tamo jedna konfesija službena, Zelenski može napraviti da službeni pogled vlade na religiju bude državni ateizam. Jasno, ako bi inverzija bila ispoštovana do kraja, ne bi se garantirala nikakva sloboda vjeroispovijesti onima koji misle drugačije.

Kršćanski pogled na progon Crkve

Ono što su svi progonitelji kršćana do sada zanemarili je to što Crkva nije samo službena institucija, nego prvenstveno zajednica vjernika. Lako je nešto službeno zabraniti, ali mnogo teže je pokidati zajedništvo među ljudima čija se povezanost zasniva na vjeri u Boga.

Crkva je do sada preživjela sve – od progona u Rimskom Carstvu do Staljina. Stoga Zelenski uopće nije inovativan. Zapravo, Staljin je barem bio lukav pa je ublažio (točnije pauzirao) progon Crkve u Drugom svjetskom ratu kako bi homogenizirao narod za potrebe obrane domovine. Nasuprot tome, Zelenski je iskoristio upravo rat kako bi dodatno rastakao jedinstvo naroda.

Kršćani su danas u Ukrajini izloženi progonu, ali ne bi se trebali bojati. Najgore što Zelenski (i ovaj svijet općenito) može napraviti je oduzeti nekome život. A Isus je pobijedio smrt, dakle On je uništio njihovo najjače oružje.

Isus je rekao: „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život poradi mene i evanđelja, spasit će ga.“ (Mk, 8: 35)

Ta spoznaja bila je razlog zašto su se prvi kršćani neustrašivo držali kad su bacani lavovima i drugim divljim zvijerima. Poginuti za Isusa njima nije bio poraz, nego vrhunac nečega što su mogli napraviti. Premda su oni koji su ih bacali lavovima očito smatrali da im nanose poraz. No, bili su u krivu. Kako je rekao ranokršćanski pisac Tertulijan, krv mučenika je sjeme novih kršćana. Tamo gdje su oni nekad bacani lavovima (Rim), danas je prijestolnica najveće denominacije (katoličanstva) unutar najveće svjetske religije (kršćanstva).

Posljednje od osam (kršćanskih) blaženstava glasi: „Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!“ Zato Zelenski griješi ako misli da kršćanima nanosi zlo. Odnosno, on im ga nanosi iz materijalističke i ovozemaljske perspektive, ali šteta što je on zakinut da spoznaju dublje, duhovne dimenzije koja se krije iza toga. Kad bi Zelenski imao bilo kakve (pa makar i pogrešne) ideale za koje je spreman poginuti, onda bi shvatio vrijednost žrtve.

Zaključak

Sve ono što Zelenski radi ukrajinskim kršćanima je već itekako predviđeno kao dio kršćanskog života. Patnja, tama i žalost na ovom svijetu je kršćanima ionako zadana (ili barem postoji kao mogućnost na koju treba biti spreman). Zelenski im samo pomaže da to ispune i da ta patnja ima smisla. A nakon toga im dolazi vječna nagrada.