Autor: Matija Šerić

„Ukrajina nikada nije bila niti će ikada biti prepreka miru. Ruske rakete, ruski dronovi Shahed i ruski pokušaji da unište Ukrajinu jasno dokazuju da Rusija nije zainteresirana ni za kakve dogovore”, izjavio je Volodimir Zelenski 15 siječnja. Ukrajinski lider je tako odgovorio Donaldu Trumpu koji je prethodno konstatirao kako je upravo on glavni saboter mira između Ukrajine i Rusije. Iako je Trump političar i državnik kojeg pretjerano ne zanima međunarodno pravo i koji umjesto da završava započinje nove ratove, u pogledu ukrajinsko-ruskih mirovnih pregovora nije pogriješio. Iako to nije popularno izreći i premda će mnogi kazati da se radi o ruskom narativu, treba jasno i glasno kazati: Zelenski je glavna prepreka (naravno nije jedina) postizanju primirja i konačnog mira između Moskve i Kijeva. Činjenice su neosporne.

Mirnodopski propusti Zelenskog

Zelenski snosi određeni dio krivnje za izbijanje potpunog rata 2022. Otkad je stupio na predsjedničku dužnost 2019. nije donosio sve odluke razborito. Dapače. Nije poduzeo konkretne mjere za smirivanje rata u Donbasu, tj. nije izvršio implementaciju sporazuma Minsk 1 i Minsk 2, koji su bili pravno obvezujući. Štoviše, rat na istoku Ukrajine se intenzivirao i povećane su patnje naroda na teritorijima pod kontrolom separatista (dao je važan argument Rusima za invaziju). Najpogubnije od svega, prigrlio je ideju o ukrajinskom pridruživanju NATO-u protiv čega je Moskva bila grozničavo protiv. Ipak, Zelenski nije glavni krivac za izbijanje Rusko-ukrajinskog rata 2022. Glavni krivci su Rusi. Međutim, uloga Zelenskog, vlade i parlamenta Verhovne Rade pod kontrolom njegove stranke Sluga naroda, u davanju doprinosa izbijanju rata nije mala.

Dobar stav na početku rata

Doduše, na početku ruske invazije u veljači 2022. Zelenski se postavio odvažno i nije odlučio napustiti Kijev iako su to mnogi sugerirali, poput Amerikanaca i Turaka. Njegova zasluga je to što se Ukrajina obranila u prvom valu ruske agresije u proljeće 2022. Dao je snažan podstrek obrambenim naporima kroz vlastiti primjer neustrašivosti. Nakon ispravne početne reakcije, do danas ratno upravljanje od strane Zelenskog je bilo ispod potrebne razine, a to je razina ratnog predsjednika.

Ukrajina u agoniji

Danas, gotovo četiri godine nakon početka ruske invazije, stanje u Ukrajini je vrlo dramatično ili bolje reći sumorno. Zemlja je duboko zaglibila u krvavom ratu. Uništeni su infrastruktura i gospodarstvo, hara energetska kriza, najbolji ukrajinski potencijali su se odavno razasuli po bijelom svijetu (milijuni su emigrirali) na što se nadovezao demografski slom (pad nataliteta i porast mortaliteta), a mito i korupcija postali su čvrsta svakodnevica. Iz rata se ne vidi kraj. Pompozne najave o velikim ukrajinskim ofenzivama koje će dovesti ukrajinske oružane snage na granicu s Rusijom razbile su se na Surovikin liniji (iako je Zapad poslao pomoć vrijednu oko 360 milijardi USD). Ruske snage iz godine u godinu malo pomalo osvajaju teren Ukrajine. Usprkos svim navedenim problemima (a ima ih još pregršt) Zelenski konstantno i ustrajno odbija svaki prijedlog o prekidu vatre i mirovnom sporazumu.

Ukrajinski lider odbija stalno planove za mir

Zelenski odbacuje mirovni plan za planom

Koliko je diplomatska politika Zelenskog u doba rata nepragmatična može se vidjeti iz činjenice kako je odbio brojne mirovne prijedloge. Prvi je bio dogovor iz Istanbula iz ožujka 2022. Prema dokumentu, Ukrajina bi se odrekla Krima i članstvo u NATO-u, ali mogla je opstati u svojim granicama i biti neutralna država. Ukrajinci su prihvatili plan, ali u travnju je britanski premijer Boris Johnson stigao u Kijev i minirao potpisivanje. Uslijedio je kineski mirovni Plan od 12 točaka iz veljače 2023. Prema planu, Ukrajina bi opstala kao suverena i neovisna država prema Povelji UN-a, uslijedilo bi primirje i politički dogovori. Iako je Zelenski načelno prihvatio plan u konačnici ga je minirao jer nije pozivao na povlačenje ruskih postrojbi.

Brazilski predsjednik Lula da Silva u ožujku 2023. iznio je ideju da se Ukrajina odrekne Krima, a Rusija će se zauzvrat povući iz Ukrajine. Ni to Zelenskom nije bilo prihvatljivo. Afrički mirovni plan iz lipnja 2023. ukrajinski lider je sabotirao iz istog razloga. Tražio je bezuvjetno povlačenje ruskih postrojbi iz svih dijelova Ukrajine. Istog mjeseca indonezijski ministar obrane Prabowo Subianto predložio je mirovni plan koji bi podrazumijevao zamrzavanje ratnih crta i kreiranje demilitarizirane zone pod nadzorom mirovnih snaga UN-a na spornim teritorijima. Zelenski i njegovi suradnici, poput Oleksija Reznikova i Dmitra Kulebe, sve su te planove trećih strana odbijali pod izlikom da Kina, Brazil, Južna Afrika, Indonezija i druge države rade za Ruse.

Vatikanska diplomacija je cijelo vrijeme rata iza kulisa radila na potpisivanju mirovnog ugovora, ali od toga nije bilo ništa. Bidenova administracija nije nudila konkretna kompromisna rješenja za Ukrajinu i bila je usklađena sa Zelenskijevim pristupom koji je ciljao na 100 posto Ukrajine prije 2014. i čak ukrajinsko članstvo u NATO savezu. Isto je bilo i s EU.

Trumpov plan mijenja tijek ratne igre

Povratak Trumpa na vlast 2025. donio je novu dinamiku. Lani u studenom Trumpova administracija je iznijela Plan od 28 točaka. Plan u najvažnijim crtama predviđa da Rusija zadrži Krim, Luhansk i Donjeck, a da ratne crte u Zaporižju i Hersonu postanu de facto državne granice. Ukrajina bi se odrekla ambicije za članstvom u NATO savezu; Ukrajina i Rusija bi potpisale pakt o nenapadanju, Rusiji bi se ukinule sve sankcije; Ukrajina bi dobila sigurnosna jamstva svojih novih granica, a svoju vojsku bi ograničila na 600 tisuća vojnika. I ovaj plan je ukrajinski predsjednik, naravno, odbio.

Maksimalizam – glavna osobina ukrajinskog lidera

Iz Zelenskijevih planova, Plana od 10 točaka iz studenog 2022. i Plana od 20 točaka iz prosinca 2025., vidljivo je kako on i dalje inzistira na maksimalističkim ciljevima. Ukrajina bi bila priznata kao suverena i neovisna država koja bi se mogla pridružiti EU u nekom trenutku, a ujedno bi dobila sigurnosna jamstva od zapadnih država nalik NATO-u; ukrajinska vojska bi bila ograničena na 800 tisuća vojnika; u četiri sporne regije ratne crte bi se zamrznule kao de facto linije odvajanja koje bi nadzirale međunarodne snage, a na tim područjima bi se uspostavile slobodne ekonomske zone; dvije države bi potpisale pakt o nenapadanju; zaporiškom nuklearnom elektranom bi upravljala IAEA a el. energija bi se dijelila popola…

Drugim riječima, Zelenski ne pristaje ni na kakve ozbiljne kompromise već se drži granica iz 2014. i ne odustaje od NATO članstva i Krima. Oba pojma se ne spominju u planu, što jasno pokazuje kako je njegov stav proratni.

Rusi su nepovratno skršili međunarodno pravo

Zanimljivo je kako Zelenski odbija i privremene ili stalne prekide vatre te želi mirovni sporazum da bude prvi, a primirje drugo. To je protivno zdravoj logici budući da uvijek u ratovima prvo dolaze primirja, a tek potom mirovni ugovori. Podržavatelji Zelenskog reći će kako se on drži ukrajinskog ustava i međunarodnog prava prema kojima je Ukrajina imala pravo i na Krim i Donbas. Međutim, to je uvjet kojeg je ratna realnost nepovratno promijenila.

Rusija je kao supersila, iako aljkavo, ipak izvršila agresiju na Ukrajinu i uzela oko 20 % teritorija. Rusiju kao nuklearnu silu nitko ne može nagovoriti da se odrekne tih područja dragovoljno, a Ukrajinci nemaju vojnu snagu za povratak teritorija usprkos velikoj zapadnoj asistenciji. Politika je umijeće mogućeg i nije realno moguće da Ukrajinci oslobode cijeli svoj teritorij. Također, legitimitet i legalitet Zelenskog prema demokratskim pravilima su vrlo upitni. Njegov mandat je istekao u travnju 2024., ali zbog rata izbori nisu održani.

Trump o sastanku sa Zelenskim

Pragmatična ukrajinska politika može spasiti zemlju

Idealno bi rješenje bilo da se postigne primirje Rusije i Ukrajine, ratne crte zamrznu i sazovu novi izbori na koje se Zelenski može kandidirati. Ako pobijedi može krenuti u svoj drugi mandat i pregovore. Svaki ponuđeni mirovni plan treba u konačnici prihvatiti ili odbiti ukrajinski parlament. U slučaju da ga parlament prihvati, trebalo bi sazvati referendum.

Ustvari, uz izbore bilo bi najbolje rješenje odmah organizirati referendum o ideji mirovnog plana koji predviđa davanje teritorija Rusiji u nekom obliku. Rat može stati već sutra da Zelenski pristane na jednostavnu formulu: de facto davanje Krima, Donbasa, Zaporižja i Hersona Rusiji, pristanak da Ukrajina postane trajno neutralna država bez članstva u NATO-u, uz sigurnosne garancije zapadnih država. Na to bi Vladimir Putin odmah pristao. Rusi, Amerikanci ni drugi ne traže da Ukrajinci de iure pristanu na transfer teritorija Rusiji. Pa možda u nekoj budućnosti novi ukrajinski lider pokrene rat za oslobođenje tih teritorija ili možda nekad na vlast u Rusiji dođe vođa koji će pristati ta područja vratiti Ukrajini.

Zelenski podsjeća na najveće sabotere mira

Svijet dugo nije vidio da jedan politički akter ovako uporno odbija mirovne prijedloge jedan za drugim u nizu. Ipak, mogu se naći neki primjeri. Ponašanje Zelenskog neodoljivo podsjeća na ponašanje Adolfa Hitlera koji je u Drugom svjetskom ratu odbijao sve mirovne prijedloge i obećavao borbu do uništenja posljednjeg boljševika i komunizma, tj. do konačne pobjede. Njemačka je završila sravnjena sa zemljom s totalnim porazom. Zelenskijev ekvivalent je i sjevernokorejski lider Kim Il-sung, koji je ranih 1950-ih odbijao sve kompromise o završetku Korejskog rata sve dok ga Sovjeti i Kinezi nisu prisilili da potpiše primirje – zamrzavanje, ne i formalno okončavanje rata. To je dovelo do toga da deseci milijuna Sjevernih Korejaca posljednjih 70-ak godina žive u stalnoj ratnoj pripravnosti i siromaštvu.

1990-ih je pandan Zelenskog bio Alija Izetbegović koji je odbijao nekoliko mirovnih sporazuma (Cutileirov, Vance-Owenov, Owen-Stoltenbergov), a one koje je prihvatio pod velikim pritiskom SAD-a (Washingtonski i Daytonski sporazum) provodio je selektivno s figom u džepu. Da je Izetbegović prihvatio Cutileirov plan BIH je danas mogla biti neidealna, ali pristojna država, ovako je protektorat u poluraspadnutom stanju bez ikakve perspektive.

Zelenski pretvara Ukrajinu u trajnu zemlju boli, patnje i užasa

Zelenski se ponaša nepragmatično iz dva razloga. Prvi je vlastito uvjerenje da mora inzistirati na maksimalnim ciljevima kako bi ušao u povijest kao veliki ratni vođa i junak Ukrajine. Dok traje rat ima i ogromne ovlasti koje ne bi imao u mirnodopsko doba. Pitanje je bi li uopće pobijedio na izborima.

Drugi razlog je vanjski čimbenik. Očito je kako ima potporu vojnog lobija unutar europskih država (Velika Britanija, Francuska…) i američkog vojno-industrijskog kompleksa kojem rat odgovara. Da se zaustave tokovi novca i vojnih isporuka Ukrajini sa Zapada, Zelenski bi bio spremniji na pregovore iako bi se mogao okrenuti nabavki oružja iz trećih zemalja ili švercu. Jedina logična opcija je diplomatska. No ukrajinski predsjednik i dalje igra na ratnu kartu. Pitanje je dokad.

Tijekom 2025. ukupno je smrtno stradalo 2,514 civila, a više od 12 tisuća je ozlijeđeno. Ruske trupe uzimaju zemlju, a Ukrajinci se smrzavaju jer im Rusi uništavaju energetsku infrastrukturu. Sve to se ne bi dogodilo da u predsjedničkoj Marinski palači u Kijevu sjedi netko drugi, a ne aktualni predsjednik. Iako nije lako pristati na odustajanje od dijelova vlastitog teritorija, rat je još strašniji. Budućnost Ukrajine je vrlo, vrlo upitna i svakim danom sve crnija.