Autor: Matija Šerić
Posljednjih tjedana jedna od najvažnijih geopolitičkih vijesti je vatreni bilateralni sukob između Sjedinjenih Američkih Država i Bolivarijanske Republike Venezuele. Iako su odnosi dvije nacije zategnuti otprilike zadnja dva desetljeća, stanje se sve više pogoršava otkako je Donald Trump otpočeo svoj drugi mandat u siječnju ove godine. Prijetnje, uvrede i sankcije na relaciji Washington – Caracas gotovo su svakodnevnog karaktera. Nakon što je Trump koncem kolovoza počeo raspoređivati mornaricu SAD-a na područje Kariba, stanje se dodatno zakompliciralo. Čini se kako bi čak možda mogao uslijediti rat Unclea Sama i Zemlje Milosti kako je Kristofor Kolumbo 1498. godine nazvao područje suvremene Venezuele.
Bush-Obama-Biden-Trump: svi protiv socijalističke Venezuele
Iako su američko-venezuelanski odnosi loši otkako je početkom 21. stoljeća na vlast došao legendarni Hugo Chavez, oni su dodatno potonuli tijekom vladavine njegovog nasljednika Nicolasa Madura. Kako se gospodarska situacija u Venezueli pogoršavala zbog niskih cijena nafte i drugih manjkavosti modela socijalizma 21. stoljeća, SAD je iz godine u godinu pojačavao sankcije prema toj južnoameričkoj zemlji. Odnos Amerike prema Venezueli je bio loš neovisno o tome je li u Ovalnom uredu sjedio George W. Bush, Barack Obama, Donald Trump ili Joe Biden.
Madurova pobjeda – okidač novih napetosti
Ipak, nakon što je u ljeto 2024. Maduro osvojio svoj treći predsjednički mandat, odnosi su dotaknuli novo dno. Washington, uostalom kao i većina zapadnih država i dio članica Organizacije američkih država (OAS), nije priznao Madurovu pobjedu. Ujedinjena oporba je tvrdila kako je njen kandidat Edmundo González odnio dvotrećinsku pobjedu za što su podastrli i neke dokaze. Iako su tijekom druge polovice 2024. izbile masovne demonstracije s mrtvima i ozlijeđenima to nije spriječilo Chavezovog nasljednika da prigrli treći mandat početkom tekuće godine.
Maduro kao „narkoterorist“
Trump je još tijekom svoje predizborne kampanje prošle godine svesrdno prihvatio tvrdnje kako je Maduro na čelu organizacije organiziranog kriminala Tren da Aragua koja je dijelom odgovorna za izvoz kokaina u SAD. Zanimljivo je kako je tu tezu prva proklamirala žestoka Madurova protivnica, opozicijska političarka María Corina Machado koja je nedavno dobila Nobelovu nagradu za mir (riječ je o osobi koja inače podržava potencijalnu stranu vojnu invaziju i Venezuele i izraelsku ofenzivu u Gazi). To je tvrdnja iza koje ne postoje čvrsti dokazi.
Istina je kako su odnosi te najjače venezuelanske mafijaške organizacije s venezuelanskim državnim strukturama dosta labavi. Iako je bilo određene suradnje, konstatacija kako Maduro upravlja cjelokupnom skupinom je netočna. To nije državna organizacija. Trumpova administracija je odmah po stupanju na vlast u više navrata sprečavala ulazak venezuelanskih imigranata u SAD i provedene su deportacije onih koji su već bili u zemlji pod obrazloženjem kako se radi o trgovcima drogom. To se npr. dogodilo 17. ožujka kada je deportirano 200 Venezuelanaca, navodnih članova bandi. Administracija se pozvala na drevni Zakon o strancima i pobuni iz 1798. godine.
„Nagrada za Madurovu glavu“
Dana 7. kolovoza američka državna tužiteljica Pam Bondi je po nalogu svog šefa (Trump je nazvao svog venezuelanskog kolegu „jednim od najvećih trgovaca droge na svijetu“) ponudila nagradu od 50 milijuna dolara za informaciju koja bi dovela do uhićenja Madura. To je rijetko viđen potez u diplomaciji. Doduše, američka „nagrada za Madurovu glavu“ već otprije je iznosila 25 milijuna dolara, a udvostručenje je posljedica optužbe da Maduro pomaže razno razne bande, uključujući narko kartele i domaću represiju. Važno je istaknuti kako američki zakoni donosi 1970-ih tijekom administracija Geralda Forda i Jimmyja Cartera zabranjuju likvidaciju stranih čelnika. Ako bi Trump to učinio, bio bi to čin dovoljan za njegov opoziv u Kongresu.
Trump prijeti Maduru
Početak američke „invazije“ na Karibe
U drugoj polovici kolovoza 2025. Amerika je započela raspoređivanje ratnih brodova i vojnog osoblja na području Kariba, pravdajući taj potez borbom protiv narko kartela, premda je opće poznata činjenica kako najveći dio fentanila koji dospijeva u SAD ulazi kopnenim putem iz Meksika i proizvodi se u Kolumbiji.
Dana 20. kolovoza Trump je izdao naredbu o slanju triju mornaričkih brodova prema obalama Južne Amerike. Do 29. kolovoza u južnim karipskim vodama nalazilo se ukupno sedam američkih ratnih brodova i jedna nuklearna jurišna podmornica, uz više od 4.500 pripadnika mornarice i marinaca raspoređenih na tom području. CIA se uključila u vojnu kampanju, a sve pod krinkom borbe protiv narkoterorizma – protiv Tren de Arague i kolumbijske gerilske marksističke Vojske nacionalnog oslobođenja (ELN). Iz venezuelanske vlade odgovorili su kako će mobilizirati više od četiri milijuna vojnika.
Trumpov prelazak Rubikona
Prva vojna operacija u sklopu američke kampanje izvedena je 2. rujna, kada je u napadu potopljen brod koji je dolazio iz Venezuele. Prema navodima američkih izvora, na njemu su se nalazili pripadnici bande Tren de Aragua uključeni u krijumčarenje droge. U napadu je poginulo 11 osoba. Tada je američki ministar obrane Pete Hegseth izjavio je da će se operacije nastaviti, a državni tajnik Marco Rubio nagovijestio je daljnje napade.
Amerikanci su rasporedili vojne snage i u obližnjem Portoriku, a naknadni zračni udari uništili su više plovila za koja se sumnjalo da sudjeluju u krijumčarenju droge, među njima i ona povezana s kolumbijskom ELN. Dominikanska mornarica potom je pokrenula akciju spašavanja da bi iz olupina jednog od uništenih brodova izvukla pošiljku droge. Tijekom listopada američki napadi na „sumnjive“ brodove iz Venezuele i ostalih latinoameričkih zemalja prošireni su i na prostor istočnog dijela Tihog oceana. Broj američkog vojnog osoblja na južnim Karibima, istočnom Pacifiku i na Portoriku prešao je brojku od 10 tisuća. U trenutku pisanja teksta, 28. listopada, u 14 napada (osam na Karibima, a šest na Pacifiku) ubijeno je najmanje 57 osoba.
Trump prebacuje trupe na Karibe
Pravno ilegalni američki pomorski napadi
Trump je 1. listopada službeno obavijestio Kongres da se Sjedinjene Države nalaze u „ne-međunarodnom oružanom sukobu” s „nezakonitim borcima”. To je ciljano opravdanje kako bi se legaliziralo napade na brodove koji ne predstavljaju realnu prijetnju. Velika većina pravnih eksperata smatra kako su američki napadi ilegalni prema međunarodnom pravu. Štoviše, Trumpova administracija krši fundamentalne odredbe međunarodnog (pomorskog) prava. Iako Amerika nije potpisnica Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora, njihova je dosadašnja politika bila „postupati u skladu s njezinim odredbama“. Državama nije dopušteno ometati plovila u međunarodnim vodama, osim u slučajevima poput potjere koja se nastavlja izvan teritorijalnih voda matične države. Nadalje, napadi američkih trupa koji su se dogodili su ilegalni i prema američkom Ustavu. Takve napade može odobriti samo američki Kongres.
Trump koristi termin „narkoteroristi“ kako bi pravno opravdao uporabu oružja, ali i to tumačenje koje se uvelo nakon terorističkih napada 2001. godine je krajnje neuvjerljivo. Američka podružnica Amnesty Internationala opisala je napade kao ubojstvo. Slično napade tumače i kolumbijski predsjednik Gustavo Petro i brazilski vođa Luiz Inacio Lula da Silva koji je napade usporedio s likvidacijom bez suđenja. Zanimljivo da u nekim istraživanjima oko 70 posto američke javnosti podržava pomorske napade – očito su Amerikanci zabrinuti zbog problema s ilegalnim uvozom droge u SAD.
Droga – neuvjerljiv izgovor
Iako je problem ulaska droge u SAD velik, očito se radi o izgovoru kako bi se donekle prikrili politički motivi. Već smo otkrili kako najveća količina droge u SAD dolazi putem Meksika. Prema podacima američkih saveznih vlasti, od fiskalne godine 2018. do 2024., više od 92 % svih zapljena fentanila dogodilo se na službenim prijelazima granice ili na kontrolnim točkama američke granične policije, što upućuje na to da se većina ovog opijata unosi kopnenim, a ne pomorskim putem. Također, podaci pokazuju da je od 2019. do 2024. godine 80 % osoba koje su uhvaćene s fentanilom na prijelazima granice bili američki državljani, a ne državljani neke latinoameričke zemlje.
Stvarni cilj Trumpove agresije na Karibe
Raspoređivanje američkih snaga ima za cilj promjenu režima u Venezueli, točnije cilj američkih namjera je pošto-poto ubrzati taj proces. To danas priznaju i opozicijski političari iz SAD-a i Venezuele. Po svemu sudeći, cilj je izvršiti dodatan pritisak na chavistički režim kako bi on krahirao. Iako je venezuelanska ljevičarska vlada pod pritiskom više od deset godina nisu ju zaustavile niti strane sankcije niti domaći (nerijetko nasilni) prosvjedi. Što bi zapravo Trump mogao postići, tj. što želi napraviti ovakvom vrstom pomorskog pritiska? Može se racionalno zaključiti kako je njegov cilj napraviti žestok pritisak na chavistički režim, tj. njegove obavještajne, vojne i sigurnosne strukture kako bi došlo do unutarnjeg rasapa.
Visoka nagrada za hapšenje ili likvidaciju Madura mogla bi potaknuti neke pojedince ili skupine unutar režima da svrgnu predsjednika ili potaknu unutarnju pobunu. S druge strane, neki istaknuti državni ili stranački dužnosnici unutar režima mogu se zabrinuti za vlastitu sigurnost na obalama i morima oko Venezuele, što ih može natjerati na pokrenu nekakav oblik unutarnje pobune, možda kako bi sebe iskupili od nadolazećih optužnica. Nije isključeno kako će SAD možda pokrenuti napade dronovima i raketama unutar Venezuele s formalnim ciljem eliminacije narkoterorista. Dakako, pravi cilj mogao bi biti eliminacija ili zastrašivanje Madurovih pristalica. Opće je poznata stvar (tako pokazuje povijest Latinske Amerike) kako će Maduro i njegovi chavisti biti na vlasti sve dok imaju potporu opisanih represivnih struktura vlasti. Sve dok su vojska, policija i obavještajci uz Madura on ne mora strahovati za svoj položaj. No, ta potpora ne mora biti bezuvjetna – ona to i nije.
Maduro prijeti Trumpu
Madurov odgovor
Nicolas Maduro je 24. listopada izjavio kako Trumpova vlada „izmišlja novi vječni rat” dok se najveći svjetski nosač aviona USS Gerald R. Ford nuklearnih sposobnosti, koji može primiti do 90 zrakoplova i jurišnih helikoptera, približava Venezueli. Venezuelanski lider otkrio je kako je pritisak američke vlade pojačan otkako je on započeo proces ukidanja venezuelanskog državljanstva istaknutom disidentu Leopoldu Lopezu koji već pet godina živi u egzilu u Španjolskoj. Naime, Maduro je od Vrhovnog suda zatražio da Lopezu oduzme državljanstvo jer je podržao američke asertivne čine na Pacifiku i Atlantiku kao i moguću invaziju Venezuele. Maduro je već ranije podignuo borbenu pripravnost Bolivarijanskih oružanih snaga svoje zemlje.
Medijski spinovi
Ovih dana u medije su iscurile informacije koje je iznio bivši dužnosnik Trumpove vlade da je venezuelanska vlada ponudila povlačenje Madura u pokušaju normalizacije odnosa s Amerikom. Prema planu Madura bi zamijenila njegova zamjenica Delcy Rodriguez koja bi odradila njegov mandat do početka 2031. nakon čega bi uslijedili slobodni izbori na kojima se ona ne bi kandidirala. Navodno je Trumpova administracija odbila takvu ideju. I Rodriguez i Maduro javno su ismijali plan. Plan izgleda nevjerojatno i teško je vjerovati da je istinit. Radi se o medijskom spinu. Na taj besmisleni čin dobro se nadovezao jednako neuvjerljivi akt američkog lidera. Naime, Trump je formalno 22. listopada u čudnom potezu otkrio javnosti kako je već ranije dao ovlasti CIA-i da provodi operacije u Venezueli. To je venezuelanski lider ismijao, istaknuvši da američka tajna služba ondje provodi operacije desetljećima. I tu je u pravu. „Otkrivanje tople vode“ kako bi se podgrijale napetosti.
Slaba mogućnost američke invazije
Na koncu konca, je li još jedna američka invazija izgledna? S obzirom na činjenicu da američke trupe u okolini Venezuele iznose nešto više od 10 tisuća vojnih časnika, to je nedovoljno za uspješnu ofenzivu na tu zemlju. Trebalo bi dosta više ljudstva, oružja i tehnike. Iako su blizu venezuelanskog zračnog prostora zamijećeni bombarderi poput B-52 i Air Force B-1, višefunkcijski borbeni zrakoplov F-35, a u vodama spomenuti nosač zrakoplova USS Gerald R. Ford, to nije dovoljno za razborit ulazak u rat.
Potencijalni agresori trebali bi posjedovati barem nekoliko desetaka tisuća vojnog osoblja (vjerojatno i više od 100 tisuća) jer je Venezuela država od 916 tisuća kilometara kvadratnih, uz grandiozne pomorsko-zračne desantne snage, ne samo u kvaliteti, već i u kvantiteti. Iako venezuelanske trupe nisu u nekom zavidnom stanju, pružile bi snažan otpor jer su naoružane najnaprednijim ruskim, iranskim i kineskim oružjem. I gotovo cijela regija bi podržala Venezuelu imajući u vidu negativan odnos prema američkom imperijalizmu. Venezuela bi se lako mogla pretvoriti u novi Afganistan za SAD.
Važno je znati kako Trump ne može dati ovlast za napad na Venezuelu bez potpore američkog Kongresa. Upitno je bi li je dobio i danas kada republikanci imaju blagu kontrolu, a nakon međuizbora sljedeće godine u studenom to će biti još i upitnije jer demokrati bi mogli preuzeti jedan ili oba doma Kongresa. Neki će reći da će baš zato pokušati napraviti neki vojni obračun s Venezuelom. Realno, klasični rat je vrlo slabo izgledan, ali s Trumpom se nikad ne zna. Radi se o političaru koji je spreman na čudnovate i nepromišljene poteze koji donose neslućene opasnosti.
Izvori:
https://www.americanimmigrationcouncil.org/fact-sheet/fentanyl-smuggling/
https://www.cato.org/blog/us-citizens-were-80-crossers-fentanyl-ports-entry-2019-2024
https://apnews.com/article/venezuela-warship-maduro-uss-gerald-ford-21cc3ac03f755a657c0541667246c007
https://thehill.com/policy/defense/5575511-trump-venezuela-military-pressure-maduro/
https://www.cbsnews.com/news/nicolas-maduro-venezuela-power-60-minutes/
