Autor: Matija Šerić
Nakon svršetka Hladnog rata i sloma sovjetskog komunizma 1991., Sjedinjene Američke Države su postale prva sila svijeta. Tada su Amerikanci dobili svojevrsnu kolektivnu amneziju o globalnim političkim pitanjima. Nakon 50 godina u kojima je vanjska politika činila top prioritet u svim medijima i javnim temama, odjednom je taj predmet pao u zaborav za većinu Amerikanaca. Počele su dominirati domaće teme poput gospodarstva i zdravstva. Kao odgovor na nezainteresiranost građana SAD-a za vanjsku politiku, američko-poljski politolog Zbigniew Brzezinski 1997. je objavio knjigu „Velika šahovska ploča: Američki primat i njegovi geostrateški imperativi“ iz koje je nastala poznata geopolitička teorija Velike šahovske ploče.
Brzezinski naglašava vrijednost Euroazije
Brzezinski je bio vrsni američki diplomat i geopolitički ekspert. Služio je kao savjetnik predsjedniku Lyndonu Johnsonu od 1966. do 1968. i bio je savjetnik za nacionalnu sigurnost u administraciji predsjednika Jimmyja Cartera od 1977. do 1981. No, možda je najpoznatiji kao geostrateg. Njegova teorija Velike šahovske ploče podrazumijeva osnovni primat euroazijske kopnene mase koja odlučuje koja država ima utjecaj na globalnoj razini. Brzezinski koristi analogiju „Velike šahovske ploče“ koja se odnosi na Euroaziju a „igra“ je hegemonija. Radi se o briljantnom radu po svim standardima geostrategije iako rad više sliči na duži članak u nekom časopisu nego na stručni istraživački rad. No, to je upravo iz razloga jer je devedesetih trebalo otrijezniti Amerikance, i narod i vladajuće političare, i ukazati im na važnost vanjske politike, odnosno očuvanja američke unipolarne moći.
Moderna američka hegemonija vuče korijene iz povijesti
Brzezinski je prihvatio povijesni pristup koji se temelji na komparaciji moderne američke hegemonije s hegemonijom velikih i moćnih carstava u povijesti: rimskim, kineskim, mongolskim i britanskim. Razlika između tih različitih imperijalnih sila jest u načinu održavanja kontrole. Dok je Rimsko Carstvo svoju kontrolu i vlast održavalo putem superiorne vojne organizacije i kulturalne privlačnosti, Kinesko Carstvo putem efikasnog birokratskog aparata i etničke strukture, Mongolsko Carstvo kroz naprednu vojnu taktiku nakon koje je slijedio proces asimilacije, Britanski Imperij kroz vojnu nadmoć i kulturnu asertivnost; moderno „američko carstvo“, točnije američka hegemonija, temelji se na ekonomskoj dinamici, dominantnoj vojnoj moći, tehnološko-znanstvenom napretku i kulturnoj dominaciji u masovnim medijima. Američka supremacija se uspjela nametnuti zato što su Amerikanci bili u stanju stvoriti seriju međunarodnih institucija poput Ujedinjenih Naroda i NATO saveza koje sadrže svojstva američke moći i teško se mogu mijenjati.
Brzezinski želi spriječiti uspon sila Euroazije
Središnji argument cjelokupne šahovske teorije je: iako Amerika posjeduje dominaciju i značajan utjecaj na tri periferna područja Euroazije (zapadna Europa, zapadna Azija i Daleki istok), upravo iz središta Euroazije može se izdignuti potencijalni konkurent, tj. sila koja će se moći suprotstaviti američkoj hegemoniji. Američki stručnjak definira nekoliko „geostrateških igrača“: Njemačku, Francusku, Rusiju, Kinu i u manjem stupnju Japan kao potencijalne rivale na prostorima Euroazije.
Teorija definira i nekoliko „ključnih točaka“ iliti pivota koji su od kritične važnosti za uspon potencijalnih izazivača Amerike. To su redom Ukrajina, Azerbajdžan, Turska i Iran. Na tim područjima svoju moć može nametnuti Rusija. Važan je i prostor Korejskog poluotoka na kojem svoju moć mogu nametnuti Japan ili Kina. Sukladno teoriji, euroazijski kontinent je ključan za globalni primat što znači da ako Sjedinjene Države mogu održati kontrolu nad Europom dok je ona u tranzicijskoj fazi, tada SAD mogu održati globalni primat daleko u 21. stoljeću.
„Opasnost“ ujedinjene, ali i podijeljene Europe
Brzezinski definira kako službena politika Sjedinjenih Država mora definirati one države unutar Europe koje posjeduju potencijal da naprave promjenu međunarodnog poretka kojeg su Amerikanci definirali nakon Drugog svjetskog rata 1945. i utvrdili pobjedom u Hladnom ratu 1991. Cilj je spriječiti rivale koji bi mogli naštetiti američkim interesima. Ujedinjena Europa potencijalno mogla bi predstavljati izazov američkim nastojanjima da očuvaju dominaciju nad euroazijskim svjetskim otokom. Brzezinski je tvrdio da je to potencijalna stvarnost s kojom će se SAD morati nositi u bliskoj budućnosti.
Nakon svršetka Drugog svjetskog rata SAD i Europa imali su većinom dobre, ali ponekad i zategnute odnose zbog ideoloških razlika, ali i zbog odnosa prema vanjskoj politici. Otpočetka euroatlantskog partnerstva i utemeljenja NATO saveza 1949., Amerikanci i Europljani razilazili su se na svemu i svačemu od ekonomske suradnje do odnosa prema SSSR-u i Kini, međutim, ti nesporazumi nikad nisu zaprijetili rušenju partnerstva.
Brzezinski tvrdi da Europljani osuđuju američku dominaciju i vrhovni položaj, ali im također odgovara da ih Amerika vojno štiti kroz NATO kišobran. Jednostavna je činjenica da se SAD ne može lako suprotstavljati ujedinjenoj Europi. Međutim, podijeljena Europa bi mogla prouzročiti veću prijetnju transatlantskim odnosima Europe sa SAD-om od ujedinjene Europe.
Važnost njemačko-francuskog partnerstva za SAD
Upravo zato, Brzezinski tvrdi da SAD ne može birati između Njemačke i Francuske kao saveznika zato što su obje zemlje vrijedni američki saveznici na euroazijskom svjetskom otoku. Njemačka i Francuska su istovremeno i saveznice koja treba pažljivo motriti. Dvije države se bore jedna s drugom kako bi utjecale na druge zemlje i izgradile Europu, tj. Europsku uniju po svom modelu. Brzezinski tvrdi da je SAD posebno zainteresiran raditi s Njemačkom na američkoj ekspanziji prema istoku. Njemačka nakon svog ujedinjenja 1990. teži vršiti utjecaj na europskom svjetskom otoku. Brzezinski smatra da se njemački istočni susjedi okorištavaju od snažne njemačke ekonomije i američkog kišobrana sigurnosti. Zaključuje da SAD ne smije odlučivati između Njemačke i Francuske te treba težiti da te dvije zemlje imaju bolje odnose.
