Autor: Bruno Rukavina
Unatoč percepciji Rusije kao kontinentalne sile s dominantnim interesima u Europi i postsovjetskom prostoru, rastući značaj Indo-Pacifičke regije u globalnim ekonomskim, sigurnosnim i političkim odnosima u posljednjih 10-15 godina prisiljava Moskvu na redefiniranje svog vanjskopolitičkog i obrambenog angažmana prema istočnim horizontima. Pacifik, koji čini više od trećine svjetske površine oceana, postao je ključna os geopolitike, geoekonomije i geostrategije 21. stoljeća – i to ne samo za Sjedinjene Države i Kinu, već i za Rusku Federaciju.
Osam federalnih okruga
Na početku je važno naglasiti kako je Ruska Federacija administrativno podijeljena na 8 federalnih okruga (федеральные округа), koji služe kao nadregionalna razina koordinacije i uprave (ali nisu ustavne jedinice poput republika, krajeva ili oblasti):
Središnji (Центральный) – sa sjedištem u Moskvi
Sjeverozapadni (Северо-Западный) – sa sjedištem u Sankt-Peterburgu
Južni (Южный) – sa sjedištem u Rostovu na Donu
Sjevernokavkaski (Северо-Кавказский) – sa sjedištem u Pjatigorsku
Privolški (Приволжский) – sa sjedištem u Nižnjem Novgorodu
Uralski (Уральский) – sa sjedištem u Jekaterinburgu
Sibirski (Сибирский) – sa sjedištem u Novosibirsku
Dalekoistočni (Дальневосточный) – sa sjedištem u Vladivostoku (ranije u Habarovsku)
(Kratkoročno je postojao i Krimski federalni okrug (2014.–2016.), ali je ukinut 2016. i priključen Južnom okrugu).
Ovom analizom u fokus stavljamo Dalekoistočni okrug koji uključuje 11 regija:
Amurska oblast (Амурская область)
Židovska autonomna oblast (Еврейская автономная область)
Kamčatski kraj (Камчатский край)
Magadanska oblast (Магаданская область)
Primorski kraj (Приморский край)
Saha (Jakutska) Republika (Республика Саха (Якутия))
Sahalinska oblast (Сахалинская область)
Habarovski kraj (Хабаровский край)
Čukotski autonomni okrug (Чукотский автономный округ)
Transbajkalski kraj (Забайкальский край) – pridružen 2018.
Burjatska Republika (Республика Бурятия) – pridružena 2018.
(Do 2018. godine Dalekoistočni okrug je imao 9 regija, no tada su Burjatija i Transbajkalski kraj prebačeni iz Sibirskog u Dalekoistočni okrug, kao dio Vladine strategije razvoja istoka Rusije.)
Geografija i demografija Dalekoistočnog okruga
Dalekoistočni okrug obuhvaća gotovo 40% teritorija zemlje (oko 6.952.600 km²), ali u njemu živi manje od 5% stanovništva Rusije – 7.867.000 ljudi (te je u razdoblju od 2010. do 2021. godine doživio pad od oko 500.000 stanovnika). U komparaciji popisa stanovništva Rusije iz 2010. i 2021. godine vidi se kako na Dalekom istoku stanovništvo raste samo u Jakutiji i Burjatiji – za 3,9% odnosno 0,9%, dok u ostale regije bilježe pad stanovništva. Najozbiljniji pad zabilježen je u Židovskoj autonomnoj regiji: za 14,8%.
„Najveći grad u Dalekoistočnom okrugu sada je Habarovsk, a ne Vladivostok: 617,4 odnosno 603,5 tisuća stanovnika. Jakutsk je pretekao Čitu, unatoč činjenici da je 1989. godine bio upola manji” (Иволгин, 2021). Općenito se desetljećima Rusija suočava s demografskim izazovima, isto kao i gotovo cijela Europa pri čemu se i u Rusiji trenutačno vode mnogobrojne rasprave oko migrantske politike i nužnosti provođenja i promoviranja obiteljskih (konzervativnih) vrijednosti (iako su još uvijek dominantne vrijednosti liberalizma i atomističkog individualizma koje su prepreka civilizacijskom konzervativnom smjeru razvoja Rusije, što je posebna tema istraživanja).
Strateške dileme i izazovi ruske pacifičke orijentacije
Ova prostorna asimetrija Rusije generira specifične geopolitičke dileme: s jedne strane, Dalekoistočni okrug ima potencijal za pomorsku projekciju moći potpomognutu s dubinom teritorija u Sibiru i vrlo bogatim energetskim resursima, a s druge – nedostatak ljudskog kapitala i infrastrukturna zaostalost ograničavaju operativnu sposobnost cjelokupnog potencijala ovog okruga. Ruski politolozi su godinama upozoravali na „stratešku prazninu“ koja čini ruski Daleki istok ranjivim, osobito u kontekstu kineskog gospodarskog prodora. Važno je naglasiti kako je jedan od glavnih razloga određene izoliranosti Dalekoistočnog okruga odgovorna i dugogodišnja političko-ekonomska orijentiranost Rusije prema Zapadu (države euroatlantskih institucija) i Europi. Međutim, nakon početka međudržavnog rusko-ukrajinskog sukoba 2022. godine i postavljenih sankcija, europska izolacija Rusije dovela je do ponovnog „glasnijeg“ propitivanja položaja i orijentiranosti Rusije kao euroazijske države i/ili civilizacije. Ako je ruska okrenutost prema Atlantiku i Europi rezultirala s velikom razinom nepovjerenja (Rukavina, 2025), okrenutost prema Aziji na Dalekom istoku omogućuje Rusiji zaobilazak europskog zida izolacije i sankcija.
Još 2014. godine i uvođenja prvih većih zapadnih sankcija, Rusija je proglasila tzv. „okret prema Istoku“ (Поворот на Восток) kao strateški pomak u vanjskoj i energetskoj politici. Projekti poput LNG terminala (nafta i plin) Sahalin I i II, plinovoda Snaga Sibira te budućih luka na Arktiku usmjereni su prema izvozu energenata u Aziju i potencijalno Ameriku preko Pacifika. Za navedene energente i infrastrukturne energetske projekte vrlo je zainteresiran SAD, naročito administracija Donalda Trumpa, a po anonimnim diplomatskim izvorima, ovo je bila i jedna od tema sastanka Trumpa i Putina na Aljasci. „Zanimljivo će biti za vidjeti, jednom kad dođe do kraja rusko-ukrajinskog sukoba, hoće li Rusija igrati igru koju je trebala igrati Ukrajina kroz vanjskopolitičku strategiju balansiranja, samo Rusija između SAD-a i Kine, dok je Ukrajina navedenu vanjskopolitičku strategiju provodila od raspada SSSR-a do 2014. godine i Euromajdana balansirajući između Zapada i Rusije. Ovom vanjskopolitičkom strategijom, balansiranja između SAD-a i Kine, Rusiji se otvara prilika vratiti se iz Zapadne izolacije, nadići se iznad sankcija, ali i uspješno se obnoviti jednom kad se završe vojna djelovanja“ (Rukavina, 2025a). Tako Rusija pokušava diversificirati ekonomske partnere i osnažiti suverenitet energetske politike, naročito nakon „majke svih sankcijskih politika“ Zapada od 2022. godine zbog međudržavnog rusko-ukrajinskog sukoba.
Prednosti ruskog izlaska na Tihi ocean
Pacifički izlaz omogućuje Rusiji direktan pristup ključnim morskim rutama u Južnokineskom i Istočnokineskom moru, kao i Malajskom tjesnacu – područjima kroz koja prolazi više od 60% svjetske trgovine. Luka Vladivostok, koja od 2015. godine ima status slobodne luke, postaje čvorište transsibirskih i transpacifičkih prometnih ruta (Primorje-1 i Primorje-2), povezujući rusku unutrašnjost s azijskim (ali u budućnosti i potencijalnim američkim) tržištima. Istraživači politologije ističu da ruski pristup Pacifiku nije samo nužna logistička potreba, već i simbolička poruka o globalnom dosegu Moskve i formiranju multipolarnog svijeta.
U geostrateškoj (vojnoj) dimenziji Pacifička flota Ruske Federacije (Тихоокеанский флот), sa sjedištem u Vladivostoku, ali i dodatnim lukama u Petropavlovsku-Kamčatskom, Viljučinsku, Fokinu, Magadanu i Sovjetskoj Gavani ima ključnu ulogu u održavanju nuklearne trijade. Tamo su izuzetno važne podmornice klase Borei s balističkim projektilima koje predstavljaju glavni oslonac ruskih nuklearnih sposobnosti u skladu s doktrinom nuklearnog odvraćanja (deterrence by retaliation). Ruske vojne vježbe tipa Vostok i zajedničke pomorske vježbe s Kinom demonstriraju ambiciju Moskve da ojača svoju stratešku prisutnost u Indo-Pacifičkoj regiji, osobito kao protutežu američko-japansko-korejskom savezu te potencijalno i AUKUS savezu, naročito jednom kad se završe vojna djelovanja Rusije u Ukrajini.
Uz Kinu u posljednjih nekoliko godina važan partner Rusiji postaje i Sjeverna Koreja. Riječ je o partnerstvu koje se temelji prvenstveno na ekonomskoj i sigurnosnoj (vojnoj) suradnji kroz dostavu sjevernokorejskih oružanih sustava i sredstava Rusiji (zbog sukoba u Ukrajini), pomoći u ljudstvu (primjerice prilikom oslobađanja Kurska što je za Sjevernu Koreju izuzetno važno jer vojnici dobivaju direktno iskustvo suvremenog ratovanja koje se poprilično promijenilo od Korejskog rata, 1950.-1953.), obostranu razmjenu iskustava u kibernetičkom djelovanju, logistici i zaobilaženju sankcija te Sjeverna Koreja, uz Kinu, dobiva s Rusijom potencijalno još jednu ruku u Vijeću sigurnosti UN-a.
Spec. pol. Bruno Rukavina je specijalist za vanjsku politiku i diplomaciju i doktorand na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.
Literatura:
Aguiar, Paulo (2025) China’s Quiet Threat to Russia: Espionage Rattles the Far East. Geopolitical Monitor. Dostupno: https://www.geopoliticalmonitor.com/chinas-quiet-threat-to-russia-espionage-rattles-the-far-east/
Иволгин, Артем (2025) Результаты переписи населения: основные итоги по городам, регионам и округам. Dostupno: https://t-j.ru/perepis-2021/
Океан (2025) Всероссийский детский центр «Океан». Dostupno: https://okean.org/
Rukavina, Bruno (2025) Uništeno povjerenje: Zašto si Zapad i Rusija ne mogu vjerovati?. Geopolitika News. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/bismarck-je-znao-odgovor-tajna-uspjeha-u-politici-dobar-dogovor-s-rusijom/
Rukavina, Bruno (2025a) Sastanak Trump-Putin: Potraga za mirom: Tresla se brda, vratio se ruski medvjed. Geopolitika News. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/sastanak-trump-putin-potraga-za-mirom-tresla-se-brda-vratio-se-ruski-medvjed/
Rukavina, Bruno (2025b) Paradoks: Dok politika razornim sankcijama udara Moskvu, zapadne tvrtke sveprisutne u Rusiji. Geopolitika News. Dostupno: https://www.geopolitika.news/analize/paradoks-dok-politika-razornim-sankcijama-udara-moskvu-zapadne-tvrtke-sveprisutne-u-rusiji/
Tselichtchev, Ivan (2017) Chinese in the Russian Far East: a geopolitical time bomb?. South China Morning Post. Dostupno: https://www.scmp.com/week-asia/geopolitics/article/2100228/chinese-russian-far-east-geopolitical-time-bomb
