Autor: Matija Šerić
U ljeto 2014. godine, kad je Islamska Država Iraka i Levanta proglasila kalifat, njen glasnogovornik Abu Mohammed al‑Adnani pozvao je sve džihadističke pokrete da priznaju Abu Bakra al‑Baghdadija kao jedinog legitimnog vođu — potez koji je nepovratno zategnuo veze s Al‑Qaedom i Al‑Nusrom. Zahtjev je bio univerzalan: priznanje nije traženo samo od frakcija nego i od cjelokupnog muslimanskog svijeta. Odaziva, međutim, nije bilo.
Nijedna vjerska zajednica ni država nije prihvatila ISIL kao legalnu religijsku ili političku instituciju. Time je organizacija ostala nešto između parateološke i parapolitičke sile — naziv „Islamska država“ možda i šokantno opravdan, ali nikako institucionalno priznat. Ipak, ta pravna i moralna osuda nije ugasila njezino postojanje; pokazala je jedino da se ime i stvarnost mogu ponekad razići — i da borba za istinu i legitimitet često traje dulje od jednog deklarativnog pokušaja zauzimanja vlasti.
Fanatični radikalizam u političkom i vjerskom kontekstu
Fanatizam pristalica nije posustao. Milenaristička ideologija ISIL‑a imala je jasan, praktičan cilj: istisnuti i uništiti svaku nacionalističku i islamističku konkurenciju na Bliskom istoku — i šire. U sukobima između ISIL‑a i drugih džihadističkih skupina vodio se krvav građanski rat koji je odnio tisuće muslimanskih života i bio obilježen zločinima takve okrutnosti da su ih tek rijetke riječi mogle opisati — odsijecanja glava, masovna silovanja, razapinjanja na križ. Za ISIL su oni sami bili jedini „pravi“ džihadisti; svi ostali — saveznici, rivalni frakcije, pa i lokalni vjerski autoriteti — proglašavani su prevarantima i izdajicama.
Islamska država težila je „očistiti“ teritorije koje je držala pod kontrolom od svega što je označila kao „herezu“ ili „heretičke običaje“, pa čak i od praksi unutar samog sunitskog areala islama. Bili su prvi suvremeni džihadistički pokret koji je sustavno pokušao takvo „čišćenje“ provesti na velikim prostorima Iraka i Sirije: kulturne i povijesne znamenitosti su bile razorene, a mnogi narodi protjerani — od jezidskih zajednica, arapskih kršćana i Kurda, do Židova i muslimana (sunita i šijita) koji nisu priznali autoritet Islamske države.
Krajem 2014. ISIL je objavio pamflet koji je pokušao opravdati porobljavanje nemuslimanskih žena i djece; u razdoblju od 2014. do 2017. provedeni su brutalni pokusi etničkog i vjerskog čišćenja nad jezidskim zajednicama — obilježeni masakrima, silovanjima i prisilnim konverzijama. Prema izvještajima Ujedinjenih naroda, Islamska država ubila je oko 5.000 jezida i trgovala tisućama jezidskih žena i djevojaka; javno objavljivane slike odrubljenih glava i tijela bile su dio propagandnog arsenala kojim su htjeli privući i šokirati međunarodnu pozornost.
Uspostava i usavršavanje državnog aparata
Mnogi promatrači, neupućeni u složenu dinamiku džihadističkih pokreta, često pogrešno smatraju da nema razlike između Islamske države i drugih sunitskih organizacija poput Al-Qaede, Al-Nusre ili Boko Harama. No razlika postoji i ključna je: ISIS nije samo teroristička mreža — to je organizacija sposobna graditi državu i prihvaćati načela panislamizma. Dok njeni napadi zrače brutalnošću prema svim protivnicima, istovremeno pokazuje iznenađujuću sposobnost administrativnog i političkog upravljanja teritorijima i stanovništvom koje kontrolira.
Islamska država nije se ograničila na vojnu strukturu; uspostavila je vojsku, policiju, zakonodavnu i sudsku vlast, pokrenula izdavanje osobnih iskaznica, organizirala obrazovni i zdravstveni sustav, osnovala agencije za zaštitu potrošača, komunalne službe za prikupljanje otpada i druge javne funkcije — sve u skladu sa strogim šerijatskim pravilima. Do kraja 2015. godine, pod njezinom kontrolom živjelo je oko 12 milijuna ljudi.
Ratni porazi u narednim godinama smanjili su njezin teritorij na izolirane džepove, ali organizacija se nije predala. Posljednjih godina ISIL se konsolidirao i ponovno širio svoj utjecaj. Krajem 2024. godine, Islamska država nadzirala je raštrkane teritorije u Siriji, Iraku, Afganistanu, zapadnoj Africi, Sahari, Somaliji, Mozambiku, DR Kongu i Maliju, pokazujući da, unatoč gubicima, sposobnost za državno upravljanje i globalnu prisutnost ostaje ključna karakteristika pokreta.
Strepnje muslimana idu na korist ISIL-u
Na teritorijima pod kontrolom Islamske države, sunitski muslimani koji se pokoravaju šerijatskim zakonima mogu živjeti bez straha od kazni. Sunitske zajednice u Siriji, Iraku i šire pružaju utočište ISIL-ovcima ne zbog odobravanja njihove ideologije, nego zbog straha i sjećanja na dugogodišnje progonstvo i represiju pod prethodnim režimima. Mnogi su smatrali da je pojava organizacije logična posljedica raspada državnih struktura i političkog kaosa. Sve dok Islamska država može organizirati upravu i kontrolu nad teritorijima koje drži, njeno prisustvo ostaje trajna realnost, što potvrđuje i njezino ponovno jačanje u posljednjim mjesecima u Siriji i Maliju.
Za razliku od ISIL-a, Al-Qaida nikada nije uspostavila efikasan nadzor nad teritorijima ni stanovništvom, niti je imala organizirani administrativni aparat. Njezina ambicija nikada nije bila stvaranje vlastite države. ISIL, pak, aktivno gradi državu, iako ona podsjeća na srednjovjekovnu Arabiju, te se uključuje u konvencionalne sukobe s drugim naoružanim skupinama kako bi zadržao i proširio teritorij. Ta sposobnost kombiniranja ideološke brutalnosti i administrativne organizacije čini ISIL jedinstvenim među suvremenim džihadističkim pokretima.
Izvoz terora taktika je džihadista
Panislamizm – pogonsko gorivo džihadista
Jedna od posebnosti Islamske države jest njeno snažno inzistiranje na panislamizmu. Prema definiciji Hrvatske enciklopedije, panislamizam je „pokret koji teži suradnji i ujedinjenju svih muslimanskih naroda i država, izražavajući ideju religijsko‑političkog zajedništva muslimana utemeljenog na jedinstvu religije i državnog uređenja“. Povijesno, nastao je u XIX. stoljeću kao otpor europskim kolonijalnim silama koje su muslimanskim narodima nametale ne samo političku prevlast, nego i europsku kulturu i civilizaciju.
U praksi, Islamska država ne priznaje nacionalne granice na Bliskom istoku i u Africi koje su europski kolonizatori povukli kako bi podijelili muslimanske zemlje. Klasičan primjer je britansko‑francuski Sykes-Picot sporazum iz 1916., kojim su razgraničeni teritoriji Osmanskog Carstva i utvrđene granice modernih država: Sirije, Iraka, Libanona, Jordana i Palestine. Abu Bakr al‑Baghdadi i njegovi suradnici jasno su poručili da žele te kolonijalne granice zamijeniti jedinstvenom panislamskom državom. Nakon osvajanja Mosula u ljeto 2014., simbolično su uništili granicu između Iraka i Sirije, šaljući poruku o ambiciji prekrajanja povijesnih i političkih mapa.
Međutim, panislamizam za ISIL nije krajnji cilj, nego faza u ostvarivanju šire vizije — stvaranju globalne islamske države. Kalif Islamske države teži ne samo da bude vođa svih muslimana, funkciju koju je Turska formalno ukinula 1924., nego naposljetku i lider cijelog čovječanstva, u svojoj viziji kao centralna figura novog svjetskog poretka temeljenog na šerijatu i islamskom jedinstvu.
Najopasniji fenomen današnjice
Islamska država postala je jedan od najmračnijih fenomena suvremenog svijeta, simbol ekstremizma i terora koji se izvršava u ime islama. Njena ideologija počiva na teokratskoj viziji kalifata i radikalnoj interpretaciji ranih islamskih tekstova, a brutalne metode — od masovnih do javnih pogubljenja — koriste se kao sredstvo zastrašivanja i održavanja kontrole nad teritorijima koje drži. Politika progona manjina, uključujući kršćane, šijite i Jazide, odražava strogu netoleranciju prema svemu što odstupa od selefijsko-vehabijskog svjetonazora.
ISIL koristi internet i društvene mreže ne samo kao propagandni alat, nego i kao sredstvo za regrutiranje novih boraca, šireći svoj utjecaj daleko izvan lokalnih granica i povećavajući globalnu prijetnju. Iako vojne intervencije mogu oslabiti njegovu fizičku moć, stvarno rješenje leži dublje — u suzbijanju korijena ekstremizma, izgradnji kulture tolerancije i promoviranju suživota među različitim nacionalnim i vjerskim zajednicama. Samo kroz obrazovanje, dijalog i zajedničke vrijednosti moguće je dugoročno spriječiti da ideje mržnje ponovno niknu i zamagle svijet.
Za prvi dio članka kliknite ovdje.
Izvori:
https://www.aljazeera.com/news/2024/3/23/moscow-concert-hall-attack-why-is-isil-targeting
https://www.enciklopedija.hr/clanak/panislamizam
https://www.wilsoncenter.org/article/al-qaeda-v-isis-ideology-strategy
https://cisac.fsi.stanford.edu/mappingmilitants/profiles/islamic-state
https://www.congress.gov/crs-product/IF10328
http://www.csq.ro/wp-content/uploads/Mediel-HOVE.pdf
Fawaz A. Gerges: ISIS: A History, 2017
