Autor: Matija Šerić
Posljednjih mjeseci svjedoci smo rijetko viđenih geopolitičkih napetosti oko Grenlanda. Zahvaljujući Trumpovim imperijalnim ambicijama najveći svjetski otok postao je predmet vijesti i ogromnog zanimanja svjetske javnosti. Taj danski prekomorski posjed (do 1953. kolonija) od 2,1 milijuna četvornih kilometara želi preuzeti kontroverzni američki predsjednik. Prostor Grenlanda uistinu jest strateški važan (najistureniji dio Sjeverne Amerike), a s prolaskom vremena, zbog djelovanja klimatskih promjena, postaje još važniji u pomorskom, gospodarskom i svakom drugom smislu.
Grenland – strateška točka gigantske važnosti
Kontinuirani porast temperature uzrokuje topljenje vječnog snijega i leda te okolna mora (Grenlandsko more, Arktički ocean i Baffinov zaljev, Danski tjesnac…) postaju plovna. Trenutačno je oko 80 posto Grenlanda prekriveno ledom, ali taj postotak bi se mogao smanjiti u narednim desetljećima na 60 ili 70 posto. Mogućnost plovidbe oko Grenlanda iz temelja mijenja globalne robno-trgovinske tokove, ali i putovanja ratnih mornarica i podmornica. Otok postaje ključno strateško uporište za očuvanje slobodnih pomorskih ruta plovidbe, ali i točka za čiju kontrolu koje se natječu supersile kako bi osigurale globalnu dominaciju.
Vojni značaj za NATO pakt
Grenland se nalazi na najzapadnijoj točki Grenlandsko-islandsko-britanskog pomorskog koridora kroz koji prolaze mornarice NATO saveza prema Europi i mornarice Ruske Federacije prema sjevernom dijelu Atlantskog oceana. Stoga je položaj Grenlanda (koji je dio NATO-a) ključan za cjelokupni NATO koji može nadzirati i po potrebi onemogućiti putovanje ruskih brodova i podmornica. Istovremeno, grenlandska pozicija je bogomdana za rano upozoravanje američkih antiraketnih sustava za eventualne balističke projektile koje bi netko lansirao iz područja Europe ili Azije.
Stoga je razumljivo kako je Amerika imala pod kontrolom Grenland tijekom Drugog svjetskog rata. Na početku Hladnog rata ondje je imala u jednom trenutku 17 vojnih baza koje su ispražnjene nakon američko-danskog sporazuma o Grenlandu prema kojem su Danci Amerikanci dozvolile tri baze. Danas SAD ima samo jednu funkcionalnu vojnu bazu na otoku (Pituffik svemirska baza). Međutim, taj se broj lako može povećati ukoliko Washington to zatraži.
Arktički led sve se više topi
Površina morskog leda na Arktiku prema posljednjim izračunima proteklih godina iznosila je 4,6 milijuna km kvadratnih (površina EU iznosi 4,2 mil. km kvadratnih). To je smanjenje od 27 posto u odnosu na 1981. godinu. Leda se otopilo otprilike površina Libije – 1,8 milijuna km kvadratnih. Prognoze govore da bi do 2050. godine oko 50 posto arktičkog ljetnog leda moglo nestati. Topljenje arktičkog leda već je otvorilo neke rute plovidbe na Arktiku.
Sjeverna morska ruta (Sjeveroistočni prolaz)
Ruski i kineski ledolomci sve intenzivnije koriste tzv. Sjevernu morsku rutu koja se proteže duž 24.140 kilometara ruske obale. Strateška pomorska ruta povezuje azijske i europske luke te predstavlja znatno kraću i učinkovitiju alternativu plovidbi kroz Sueski kanal. Procjene pokazuju da bi Sjeveroistočni prolaz (kako se još naziva) mogao skratiti vrijeme prijevoza za gotovo 40 %, uz smanjenje troškova većih od 20 %. Npr. pomorska udaljenost od Japana do Europe svela bi se na svega 10 dana, u usporedbi s otprilike 22 dana koliko treba za plovidbu kroz Sueski kanal.
U listopadu su Moskva i Peking dodatno učvrstili suradnju potpisivanjem sporazuma o razvoju ovog pomorskog puta, koji je dobio epitet „Polarni put svile“. Prošle godine kontejnerski brod Istanbul Bridge postao je prvi linijski brod koji je iz Kine do Europe plovio Sjevernim morskim putem.
Dokumentarac o otoku
Sjeverozapadni prolaz iznad Grenlanda
Porast temperatura mogao bi otvoriti još jednu pomorsku rutu – Sjeverozapadni prolaz, koji prolazi uz obalne vode Grenlanda, najvećim dijelom u kanadskim je vodama, ali je od posebnog interesa za Sjedinjene Države. Sporovi su veliki. Kanađani tvrde da se nalazi u njihovim unutarnjim teritorijalnim vodama, a Amerikanci smatraju da se nalazi u međunarodnim vodama. Od 1906. godine do danas kanalom je prošlo samo 70 brodova. Problem su uski i plitki morski prolazi, loše vrijeme i slaba mogućnost spašavanja ako se dogodi pomorska havarija. U narednim desetljećima pravac bi mogao postati prohodan čak i za prosječne tankere. No, istodobno s propadanjem ledenog pokrova Grenlanda, povećan broj ledenjaka mogao bi zakrčiti ove plovne putove, stvarajući dodatne i ozbiljne rizike za pomorski promet.
Transpolarna ruta ispod Grenlanda
Transpolarna ili Transarktička ruta je potencijalna nova pomorska ruta koja bi trebala povezati Atlantski i Tihi ocean kroz Arktički ocean. Prolazi točno između Grenlanda i Islanda. Trenutno je ruta prohodna samo za velike ledolomce, ali ako iz godine u godinu uslijede toplije vrijeme, bit će dostupna i za druge brodove. Prema procjenama, zbog velike sezonske promjenjivosti ledenih uvjeta u cijelom arktičkom bazenu, transpolarni pomorski pravac neće postojati kao jedna fiksna plovna linija, već će se koristiti kao više različitih navigacijskih ruta.
Nedirnuti obilati prirodni resursi
Topljenje grenlandskog leda bi moglo otvoriti prostor za eksploataciju važnih prirodnih resursa. Vjeruje se da Grenland obiluje naftom i prirodnim plinom. Procjene govore od 30 do 50 milijardi barela nafte i čak oko 148 bilijuna kubičnih stopa prirodnog plina. Na otoku se nalazi 25 od 34 minerala koje Europska komisija smatra kritičnim sirovinama, među kojima su grafit, niobij, titanij, praseodimij i terbij. Rudarenje na Grenlandu trenutačno je vrlo skupo i ograničeno na južne dijelove otoka zbog surovih vremenskih prilika (ekstremno hladni, vjetroviti i snježni uvjeti), nedostatka infrastrukture (nema željezničkih pruga) te male i ograničene radne snage, ali i to bi se moglo promijeniti u budućnosti uz adekvatna ulaganja u tehnologiju.
Sve to pokazuje zašto je Grenland važan i zašto se oko njega lome koplja.
Kliknite ovdje za članak o Trumpovim ambicijama za Grenlandom.
