Autor: Matija Šerić
Tijekom vladavine Dilme Rousseff od 2011. do 2016. Brazil je, nažalost, krenuo stagnirati i gospodarski i društveno. Gospodarski rast je usporen i iznosio je 2,6% manje od prosjeka Latinske Amerike što je rezultiralo gubitkom fiskalne discipline, izostankom napretka gospodarstva, otkazima, recesijom i općim nezadovoljstvom. Naciju su snažno uzdrmali opsežni korupcijski skandali u koje su uključeni najviši dužnosnici brazilske gospodarske i političke elite. Zato je Rousseff opozvana u parlamentu 2016. a njenom nasljedniku Michelu Temeru se umalo dogodilo isto.
Nacija je duboko podijeljena između ljevice i desnice. Čak je bivši predsjednik Lula završio iza rešetaka što pokazuje da se korupcijski skandali koriste kao političko oružje. Temera je na mjestu predsjednika 2019. zamijenio kontroverzni desničarski lider Jair Bolsonaro koji je provodio prozapadne politike (deforestacija Amazonske prašume, neoliberalna ekonomska politika, bliski odnosi s SAD-om i Izraelom), ali i nacionalističke politike koje teže da Brazil bude moćan. Zato se nije nikada okrenuo protiv Rusije i Kine kako su mnogi očekivali, a odnosi sa SAD-om su zahladili nakon dolaska Bidenove administracije.
Nove nade
Zbog nagomilanih problema, ponajviše zbog lošeg upravljanja koronakrizom, na vlast se 2023. vratio Lula da Silva nakon što je prethodno oslobođen svih optužbi za korupciju. Povratak Lule omogućio je Brazilu da se nedvosmisleno vrati na puteve multipolarnosti i da osim levitiranja između velikih sila (SAD-a, Rusije, Kine) Brasília gradi vlastiti status u međunarodnoj zajednici. Brazil želi i može biti glavni predstavnik Latinske Amerike i Globalnog juga.
Najjednostavnije, taj cilj može postići tako da okupi latinoameričke zemlje u političke i gospodarske blokove neovisne o SAD-u. To su u praksi Unija južnoameričkih nacija (UNASUR), Zajednica latinoameričkih i karipskih država (CELAC) i Južno zajedničko tržište (Mercosur) koji su alternativa Organizaciji američkih država (OAS) pod dominacijom SAD-a.
Naravno, tu je neizostavni BRICS koji svake godine napreduje a najvažniji procesi koje sa sobom nosi su dedolarizacija, tj. trgovina u nacionalnim valutama (npr. u brazilskom realu) i proširenje koje će sljedeće godine uključiti šest novih članica. Procesi koje donosi BRICS snažno idu u korist Brazila što se vidi u snažnim odnosima s Kinom i drugim članicama.
Gospodarska slika
Nominalni BDP Brazila prošle godine iznosio je 2,13 bilijuna USD (10. mjesto na svijetu), a BDP po glavi stanovnika 9.960 $ (80. mjesto na svijetu). Nakon nekoliko godina koronakrize BDP je prošle godine porastao za 3,4%. Brazilski BDP čine: usluge (62,9%), industrija (17,6%) i poljoprivreda (5,9%). Najvažniji poljoprivredni proizvodi su: kava, soja, pšenica, šećerna trska, pamuk, kakao. Najvažniji industrijski sektori i proizvodi su: kemijska, zrakoplovna i autoindustrija, željezna ruda, strojarska i transportna oprema, tekstil, drvena građa, itd. Radna snaga iznosi oko 108 milijuna radnika.
Stopa nezaposlenosti 2024. je iznosila 7,6%, javni dug 76% BDP-a, a stopa inflacije 4,3%. Brazilci su prošle godine izvezli roba i usluga u vrijednosti od 337 milijardi USD, a vrijednost uvoza je iznosila 262 milijarde USD. Države u koje Brazil najviše su izvozi su: Kina (31,3%), SAD (11%), Argentina (4,2%), Nizozemska (3,3%), Čile (2,5%) i dr. Države iz kojih Brazilci najviše uvoze su: Kina (21,7%), SAD (18%), Argentina (5,4%), Njemačka (5,1%), Indija (3,1%), Rusija (2,6%) i ostali.
Socijalne nejednakosti
Uz sve resurse na raspolaganju, radi se o jednoj od socijalno najnejednakijih zemalja na svijetu – 10% najbogatijeg stanovništva posjeduje čak 50% nacionalnog dohotka, a oko 8,5% stanovništva živi ispod granice siromaštva. Od velikih zemalja Brazil je vodeća država po nejednakosti dohotka. Kao što to dobro prikazuju mnogobrojni filmovi, bogataši uživaju u neviđenom luksuzu i životu na visokoj nozi dok sirotinja jedva preživljava. Simbol siromašnih su sirotinjske četvrti favele koje karakterizira bavljenje kriminalom. U nekim četvrtima Rija i Sao Paula niti policija ne smije zalaziti bez snažnije podrške. Ipak, kako vrijeme prolazi stanje se poboljšava i favele postaju ugodnije za život ali problem siromaštva i dalje ostaje te generira mnoštvo drugih problema.
Resursi i meka sila
Brazil posjeduje bogata ležišta strateških minerala (boksit, željezna ruda, mangan, uran, bakar, volfram, zlato, nikal, cink, vanadij, litij, titan) i dragog kamenja (ametist, smaragd, akvamarin i opal). Kada je u pitanju energija, Brazil je samodostatan u nafti i jedan je od vodećih svjetskih proizvođača hidroenergije. Posjeduje desetinu svjetskih zaliha svježe vode i najveću očuvanu kišnu prašumu Amazonu koja posjeduje veliki biodiverzitet. Obradiva zemlja je pogodna za proizvodnju brojnih usjeva i biogoriva. Zemlja je istaknuti proizvođač govedine, piletine, mliječnih proizvoda i svinjetine.
Zbog svojih resursa stručnjaci smatraju kako je vrlo vjerojatno da će Brazil steći dominantnu ulogu u međunarodnim odnosima, posebno kada je riječ o ekološkim pitanjima (naravno ako eko-opcija bude na vlasti u Brasíliji). Uz to, Brazil utječe na svijet sa svojom verzijom meke sile. Dosad su karneval, samba, kava, nogomet i favele bili najprepoznatljiviji brazilski simboli koje treba iskoristiti na još bolji način za širenje brazilskog utjecaja. U novije doba pojavljuju se kao segmenti meke sile i brazilska kuhinja, glazba, filmska industrija i umjetnost.
Vojna snaga
Najveći brazilski nedostatak u prošlosti bio je izostanak vojne moći. U 20. stoljeću vlasti su pokazivale slab interes da jače investiraju u svoju vojsku dijelom zato što susjedi u Južnoj Americi ne predstavljaju nikakvu sigurnosnu prijetnju. Slabu vojnu moć nitko nije kaznio zbog prirodnih barijera. Izostanak vojne sile bila je prepreka za jači angažman u vanjskoj politici. Međutim, posljednjih 20-ak godina i u vojnom smislu Brazil je napredovao. Prema portalu Global FirePower, brazilska vojska je 15. na svijetu što je respektabilno mjesto. Brazilska vojska je druga najjača u Amerikama nakon američke. Brasília je razvila vlastiti vojno-industrijski kompleks koji proizvodi sofisticiranu vojnu opremu i oružje. Brazil je među top pet država svijeta uključujući raspoloživu populaciju za vojnu službu (87 milijuna osoba), ukupnu snagu zračne flote i ukupan broj zračnih (4.000) i velikih pomorskih luka (17).
Brazilski nedostatak je i spomenuto nedovoljno posvećivanje pozornosti sigurnosti, odnosno borba protiv organiziranog kriminala. Snažnija vojna sila omogućuje snažniju brazilsku vanjsku politiku. Također treba imati na umu da je tijekom 1970-ih godina Brazil pokrenuo program nuklearnog naoružanja. Premda je zemlja naposljetku odlučila odustati od nuklearnog programa zbog svoje predanosti svijetu bez nuklearnih bombi, još uvijek posjeduje tehnološke resurse i specijaliziranu stručnost koja je potrebna za proizvodnju nuklearnog oružja ako to bude potrebno.
Brazilsko stoljeće
Ideja da Brazil može postati supersila nije novijeg nego starijeg datuma. Brazilski političari, diplomati i generali razmišljali su o takvim težnjama još u 19. stoljeću, a čak su i američki vanjskopolitički eksperti poput Henryja Kissingera i Georgea Kennana prije nekoliko desetljeća prognozirali da će se, s obzirom na potencijale, južnoamerički div prije ili kasnije probuditi. To se upravo događa. Premda trenutačna situacija nije blistava, kada se uzme u obzir dugoročna perspektiva, uz puno rada i reformi, brazilski narod i država mogu samo nizati uspjeh za uspjehom.
Brazil bi konačno trebao postati pokretač razvoja država u razvoju koje čine Globalni jug (brojne države Latinske Amerike, Afrike i Azije). Osim ogromnih prirodnih, materijalnih i ljudskih resursa, prednost Brazilaca je da imaju demokratsku državu koja daje političke, medijske i druge slobode. Brazil može postati supersila koja može snažno doprinijeti izgradnji pravednijeg multipolarnog svijeta, a preduvjet za to su unutarnja stabilnost i vlast koja će biti politički razborita, gospodarski stručna ali i transparentna i nekorumpirana.
Naposljetku, kao jedna od najvećih svjetskih demokracija, podupiratelj multilateralizma, pravedne globalizacije, sklonosti dijalogu i mirovnim rješenjima, Brazil ima bolje predispozicije da gradi pošteni međunarodni poredak od drugih velikih sila koje su konstantno uvučene u ratne sukobe, nekad blizu a nekad daleko od svojih granica. Kip Krista Otkupitelja iznad Rio de Janeira podsjetnik je kako je Brazil najmnogoljudnija rimokatolička zemlja svijeta. Upravo bi predanost kršćanskim moralno-etičkim standardima mogla pomoći da se Brazil izdigne i postane zemlja napretka s puno manje korupcije, kriminala i siromaštva. 21. stoljeće definitivno bi trebalo biti brazilsko. To će se postići ako se Brazilci budu držali nacionalnog mota „Red i napredak“.
