Povijest se ne može odvojiti od sadašnjosti i budućnosti. Osim što bi hrvatski ljubitelji cajki mogli biti spremni prihvatiti revidiranu verziju nedavne povijesti, mogli bi biti spremniji prihvatiti „regionašku“ budućnost. Očito je da cajke ekspresno odvode Hrvatsku u smjeru „regiona“, tj. bivše Jugoslavije. Hrvatska bi se trebala okretati prema Europi, SAD-u i gdje joj je mjesto sukladno članstvu i Europskoj uniji i NATO savezu, ali i ostatku svijeta.

Instrument velikosrpskog kulturnog osvajanja RH

Neki analitičari tvrde kako su cajke instrument srpskih tajnih službi i da se one namjerno propagiraju Hrvatskoj. Je li to istina, ne možemo znati. Međutim, istina je da su cajke instrument srbijanske meke sile (kao što je glazba svake države) i da kroz kvazi-glazbu službeni Beograd želi jačati svoj utjecaj u Hrvatskoj. Hrvatska tako postaje ranjiva na velikosrpske aspiracije koje se guraju pod plaštom famoznog „regiona“. Činjenica je da je Hrvatska u ratu pobijedila Srbiju i Crnu Goru, ali jednim dijelom je Srbija uspjela kulturno osvojiti dio Hrvata kroz cajkašku priču.

Rušenje međunarodnog ugleda RH

Situacija u kojoj je Hrvatska postala obećana zemlja za narodnjačke pjevače uvelike je narušila međunarodni ugled Republike Hrvatske. Cajke imaju oznaku treša na Zapadu i u ostatku svijeta. No, istina je da taj treš dobro prolazi u Hrvatskoj. Time Hrvatska sve više odstupa od europskog kulturnog kruga kojem formalno pripada, a sve se više poistovjećuje s balkanskim okvirima koje je dugo nastojala nadvladati. Umjesto da promovira vlastitu glazbenu baštinu, država neizravno omogućuje dominaciju glazbe koja se često povezuje s kičem, kriminalom i društvenom regresijom. Takva percepcija može imati dugoročne posljedice i na turizam i na način na koji se Hrvatska percipira kao članica EU.

Istovremeno, najveće svjetske glazbene zvijezde poput Taylor Swift, Beyonce, Olivije Rodrigo ili One Direction benda zaobilaze Hrvatsku. Ne treba smetnuti s uma da se turbofolkizacija Hrvatske događa u doba vladavine HDZ-a, koji se želi predstaviti desnim centrom. To je manipulacija. Cajkizacija Hrvatske pokazuje kako ta stranka nema veze s desnicom niti desnim centrom.

Civilizacijsko pitanje

Danas, duboko u 21. stoljeću, zabrana cajki u Hrvatskoj nije pitanje ljevice ili desnice, a nije niti pitanje domoljublja ili nedomoljublja, to je krajnje logičan ishod kojeg nameće zdrava pamet. Tu zdravu pamet bi trebali imati donositelji odluka u Hrvatskoj, a to su prvenstveno političari, kako na nacionalnoj tako i na regionalnoj i lokalnoj razini. Političari bi trebali isključiti eventualne emocije, uključiti mozak i donijeti jedine logične odluke. Rekao bih, odluke od civilizacijskog značenja. Cajke bi trebalo protjerati iz javnih površina pod kontrolom države, lokalne i područne samouprave na prostore u privatnom vlasništvu na rubovima gradova (noćne klubove, kafiće, restorane, itd.). Zašto na rubove gradova? Ako se nešto događa u centru grada znači da ima potporu tog grada, a samim time i Hrvatske kao države.

Dovoljno je prošetati se u kasne ili sitne noćne sate središnjim ulicama gradova poput Rijeke i Zagreba i vidjeti da ti „kulturno napredni“ hrvatski gradovi krešte od ritmova poput jedne balkanske Bijeljine, Niša ili Šapca. To je degradirajuće pogotovo jer se cajkaški noćni klubovi u podosta slučajeva nalaze u staroj gradskoj jezgri. Gotičke, renesansne i barokne zgrade idu ruku pod ruku s narodnjačkim hitovima. Bilo bi to tragikomično, da nije kulturološki i civilizacijski užasavajuće. Hrvatska je s cajkama zaglibila u jednoj jugoslavenskoj iliti balkanskoj kaljuži iz koje se htjela othrvati desetljećima u drugoj polovici 20. st. Sada kada RH postoji kao politička činjenica na karti svijeta, cajke vraćaju Hrvatsku u neke davno nadišle okvire.

Alternativa

Imaju li cajke alternativu? Itekako. Jedina logična alternativa jest promicati hrvatsku glazbenu industriju i hrvatske izvođače. Hrvatska mora stvoriti svoje zvijezde koje pjevaju glazbu koja spada u hrvatsku glazbenu tradiciju. Hrvatski pjevači moraju puniti stadione i arene u Hrvatskoj i to treba biti strateški cilj recimo države, točnije Ministarstva kulture. Glazba ne može bez potpore države. Odličan je primjer Južne Koreje koja je svoj K-pop pomogla da se realizira i postane globalni prepoznatljiv brend.

Osim hrvatskih izvođača, u Hrvatskoj trebaju nastupati i strani pjevači, ali oni pravi glazbenici, a ne loše balkanske imitacije. Hrvatska se kao država (ponajviše Vlada RH) treba angažirati da bude mjesto u kojem će svoje koncerte održavati najveće svjetske glazbene superzvijezde. Ako bi superzvijezde posjećivale Hrvatsku pao bi ekonomski argument kojeg ističu pobornici cajki. Oni ističu da arene i stadioni navodno ne mogu biti financijski održivi bez nastupa narodnjačkih zvijezdi. To je jedna obična laž. Regionalne zvijezde ne mogu se uspoređivati s globalnim superzvijezdama.

Laž o ekonomskoj nezamjenjivosti turbofolka

Usporedimo zaradu Grada Zagreba od pet koncerata Prijovićke i potencijalnu zaradu od eventualnih pet koncerata Taylor Swift u Zagrebu ili Splitu. Prema nekim procjenama, Grad Zagreb je od pet koncerata Aleksandre Prijović ostvario ukupnu zaradu u rasponu od pet do šest milijuna eura. To uključuje prihode od turizma, potrošnje posjetitelja, prodaje ulaznica i usluga vezanih uz sam koncert. Budući da su tri koncerta Taylor Swift u Varšavi poljskoj prijestolnici donijela 45 milijuna eura, može se dati neka procjena. Kad se uzmu u obzir kapaciteti renoviranog Maksimira ili Poljuda, smještaj fanova, ugostiteljski objekti, prijevoz, maloprodaja i turizam, može se pretpostaviti da bi zarada od pet Taylorinih koncerata iznosila oko 45–55 milijuna eura u Zagrebu ili 45-50 milijuna eura u Splitu. Dakle, najpopularnija svjetska pjevačica otprilike bi generirala osam puta veću zaradu od najpopularnije srpske zvijezde.

Cajke maknuti na marginu

Cajke bi se mogle u filmskom smislu usporediti s pornografijom. Pornografski filmovi nisu zabranjeni već se emitiraju na posebnim kanalima na internetu i ne puštaju se na televizijskim kanalima s javnom frekvencijom. Cajke ne treba doslovno ukinuti nego maknuti na kulturnu marginu. Slikovito rečeno, na rubove grada gdje im je mjesto. Neka turbofolk bude u privatnim prostorima. Pa tko hoće neka izvoli. To ne bi bilo loše. Navodno stotine tisuće Hrvata sluša cajke. Fanovi cajki mogu financirati izgradnju noćnih klubova, restorana i kafića. Neka 100 tisuća hrvatskih fanova cajki po osobi da tisuću eura (neki od njih u deliriju toliko potroše u jednoj večeri u klubu) i dobit ćemo brojku od 100 milijuna eura koja se može koristiti za izgradnju cajkaških objekata. To je jedno odlično rješenje.

Autor: Matija Šerić

Naslovna fotografija: Večernji list