Autor: Matija Šerić
Donald Trump je poznat kao netradicionalni političar ne samo u teoriji, već i u praksi. Njegovi potezi (visoke carine u svjetskoj trgovini, ukidanje prava transrodnih osoba, nepodržavanje zelenog gospodarstva, bombardiranje Irana i sl.) često izazivaju prijepore – jedni ih vatreno podržavaju, a drugi žestoko osuđuju. U jedan od poteza koji dijeli američku javnost je i čin od ponedjeljka 29. rujna kada je predsjednik najavio da će uvesti carine od 100 posto na sve filmove koji su proizvedeni izvan Sjedinjenih Država.
Bombastične najave
To je ponovljena prijetnja. Trump je već u svibnju slično zaprijetio stranim kinematografijama iako tada nije otkrio misli li na filmove iz određenih ili svih država. Tada je koalicija američkih filmskih sindikata poslala pismo Trumpu, pozivajući ga da podrži porezne olakšice za domaću filmsku produkciju s ciljem vraćanja više filmskih i televizijskih projekata u SAD. Sada je u objavi na svojoj društvenoj mreži Truth Social predsjednik napisao zapaljivu konstataciju: „Našu filmsku industriju su nam ukrale druge zemlje, baš kao da se djetetu krade bombon.“
Doduše, nije jasno kako je zamislio provesti svoju ideju u djelo – u vidu donošenja zakona u Kongresu ili kroz izvršni predsjednički dekret. Logično bi bilo kroz Kongres budući da predsjednički dekreti ne služe svrsi stavljanja carina na filmove. Taj eventualni čin spada pod poreznu i trgovinsku politiku, što je nadležnost Kongresa prema američkom Ustavu.
Potez koji struka ne podržava
Premda je uvođenje poreza od 100 % na inozemne filmove, Trump osmislio kako bi zaštitio Hollywood, mnoge kreatore filmova u SAD-u zaboljela je glava na takvu bombastičnu najavu. I to nije neobično. Proces izrade filma jedan je od najsloženijih u proizvodnji općenito. Stvarati filmove koji su u cijelosti nastali u Americi je gotovo nemoguće za većinu američkih filmskih kuća. Razvoj scenarija, casting, prava i licenciranje, financiranje, produkcija, postprodukcija i vizualni efekti su integralni elementi u procesu kreiranja filma i teško ih je sve odraditi unutar američkih granica. Često se filmovi proizvode u nekoliko država, a ponekad i više od deset – trilogija Lord of the Rings, Avatar iz 2009. ili Inception iz 2010.
Efekt bumeranga
Iako je Amerika i dalje svjetska filmska sila broj jedan njena moć nije apsolutna. Iz Hollywooda strahuju da bi se druge države mogle osvetiti tako što će uvesti visoke carine na prikazivanje američkih filmova i televizijskih serija. Takav potez mogao bi značajno smanjiti prihode američkih studija i ugroziti globalnu dominaciju Hollywooda, jer će mnoge države jednostavno odustati od kupnje skupih američkih filmskih proizvoda koliko god oni bili atraktivni u vizualnom ili glumačkom smislu.
Istodobno, mogla bi se neočekivano stvoriti ideja u mnogim manjim državama da krenu ulagati u vlastitu filmsku industriju kako bi uštedjeli novac i privukli što veći dio domaće publike. Trumpova odluka o carinama tako bi mogla kreirati bumerang efekt kulturne samodostatnosti. To ne bi bilo loše za mnoge kinematografije koje su nekada bile megauspješne, ali su posustale posljednjih desetljeća – njemačku, talijansku i francusku.
Međutim, takav scenarij bi bio itekako negativan za američke filmske kuće i američke filmaše u globalu. Američki producenti upozoravaju kako bi uvođenje široke palete carina na filmove moglo pogoditi Amerikance koji rade u drugim zemljama od produkcijskih ekipa do eksperata za vizualne efekte, budući da je njihov rad prirodno rasprostranjen u nekoliko zemalja.
Američki filmski studiji su zabrinuti
Filmovi – multinacionalni timski proizvod
Filmski producent Mark Wolradian istaknuo je da se filmska industrija podosta razlikuje od tradicionalne proizvodnje, odnosno da produkcijski timovi često biraju inozemne lokacije za snimanje jer to zahtijeva sama tematika filmova. Neke scene se ne mogu kvalitetno snimati u SAD-u: specifične povijesne lokacije, konkretni gradovi, uvjeti egzotične klime i reljefa. „Opća obveza domaće produkcije nerealna je, jer je u našem narativu snimanje preko granica ključni dio kreativnog procesa“ izjavio je Wolradian. Osim lokacija u inozemstvu, mnogi filmovi nisu 100 posto američki jer ih američke produkcijske kuće rade u suradnji sa stranim produkcijama, ponajviše europskim i azijskim. Često su Europljani ili Azijci zaduženi za osiguravanje financiranja projekata, pristup lokalnim tržištima i distribuciju (kroz kina, televizijske kanale ili streaming platforme).
Manjak kapaciteta za snimanje u SAD-u
Nadalje, Wolradian je otkrio ono što ni mnogi ljudi iz struke ne znaju, a to jest kako Amerika nema neograničene kapacitete za proizvodnju filmskih sadržaja. Američki kapaciteti su ograničeni. Jedan veliki grad Atlanta posjeduje mogućnost ugošćivanja tri filmske ekipe istovremeno, što u prijevodu znači šest filmova na godinu. S obzirom na veliku potražnju za snimanjem, SAD ne može svim američkim filmskim kućama ugoditi, tj. nije u stanju svima omogućiti snimanje filmova kod kuće. Zato su mnoge američke filmske korporacije prisiljene su snimati u inozemstvu.
Uz to, troškovi snimanja u studijima u velikim gradovima poput Los Angelesa i New Yorka su vrlo visoki i stoga brojne produkcije snimaju u manjim gradovima poput Albuquerquea ili Santa Fea, gdje je dosta jeftinije. Ili se jednostavno američke korporacije odlučuju snimati na lokacijama u inozemstvu gdje je dosta povoljnije. Uglavnom se radi o državama poput Kanade, Meksika, Novog Zelanda, Australije i Velike Britanije. U tim zemljama porezne olakšice su privukle snimanje raznovrsnih filmova – od blockbustera do jednostavnih drama (sapunica).
Filmska industrija – jedna od rijetkih profitabilnih američkih industrija
Prema podacima Motion Picture Association, američka filmska industrija u 2023. ostvarila je trgovinski višak od 15,3 milijarde dolara, zahvaljujući izvozu filmova i televizijskih sadržaja u inozemstvo u vrijednosti od 22,6 milijardi dolara. To su odlične brojke kojima se može pohvaliti malo koja druga američka industrija. Ako uistinu dođe do uvođenja carina na strane filmove, prihodi će postati ugroženi. Još je u svibnju voditelj istraživanja američkih medija u Morgan Stanleyju, Benjamin Swinburne, obavijestio javnost kako bi uvođenje carina od 100 posto smanjilo prihode američke filmske industrije, broj domaćih filmskih kuća i povećali bi se troškovi. To je ishod koji nitko od Amerikanaca ne želi. Stoga bi bilo poželjno da Trump ne donese odluku koja bi se mogla odraziti vrlo negativno na američku filmsku industriju, ali i na gospodarstvo u cjelini.
Trumpova carinska ofenziva ne staje
Treba imati u vidu kako su carine na filmove sastavni dio šire Trumpove carinske politike. Iz američke vlade su poručili kako uskoro namjeravaju uvesti 100 postotne carine na brendirane lijekove, 50% carine na kuhinjske ormariće i umivaonike, 25 % carine na teške kamione, kao i carine od 30% na tapecirani namještaj. Očito je kako Trumpova carinska ofenziva ne jenjava, iako su mnogi protiv. Logika ekonomska je protiv, ali Trump kao biznismen možda ima uvid u neku širu sliku, koja dugoročno da povoljne rezultate. Teško je vjerovati da predsjednik teži ulasku SAD-u u gospodarske teškoće koje već polako nastaju.
Izvori:
https://edition.cnn.com/2025/09/29/economy/trump-movie-tariff
https://www.cnbc.com/2025/09/29/trump-movie-tariffs-why-production-has-left-hollywood.html
