Autor: Matija Šerić
Film slovi za jednu od najvažnijih grana umjetnosti i ujedno je jedan od najvažnijih kulturnih medija. Pokretne sličice koje pričaju priče, prenose ideje, osjećaje, emocije i uvjerljivo dočaravaju realni život, promijenile su svijet tijekom 20. stoljeća. S vremenom su filmovi postali neizostavni dio svakodnevice modernog čovjeka. Neki oblici filma su nazočni svuda oko nas. Dovoljno je upaliti društvene mreže na pametnom telefonu kako bi bili izloženi nekom obliku filmske produkcije (kvaliteta je druga riječ).
Bollywood – kulturni zaštitni znak Indije
Međutim, nije zlato sve što sja. Na dugi rok mogu ostaviti dojam samo kvalitetna umjetnička djela. Jedna od najuspješnijih svjetskih kinematografija je ona indijska. Indijska filmska industrija postala je globalno prepoznatljiva pod izrazom Bollywood (skladan spoj riječi Bombay (Mumbai) + Hollywood koju su osmislili novinari 1960-im i 1970-im). Riječ je zapravo o kinematografiji na hindskom jeziku (Hindi kino), dok indijska filmska industrija u cjelini uključuje i filmske uratke na drugim jezicima kao što su bengalski, tamilski, teluški, marathi jezik i mnogi drugi (22 su službena jezika prema indijskom ustavu). Iako su filmska ostvarenja odlična i na drugim jezicima, Bollywood je jedan od glavnih indijskih kulturnih simbola, a može se reći i glavna poluga indijske meke sile. Upravo su fenomenalni filmovi na hindskom jeziku popularizirali indijsku kulturu, običaje i način života više nego što bi to političari ikad napravili.
Skromni počeci
U počecima indijske kinematografije nitko nije znao koliko su veliki njeni dometi. Danas se ocem indijske filmske industrije smatra redatelj Dadasaheb Phalke. Iako je i ranije radio druga djela, godine 1913. svjetlo dana ugledao je njegov film „Raja Harishchandra“. Taj nijemi film Phalke je radio šest mjeseci (bio je i redatelj, scenarist i producent), a radi se o prvom cjelovečernjom indijskom filmu. Glavni lik filma je mitski kralj Harishchandra. Iste godine uslijedio je novi Phalkeov film „Mohini Bhasmasur“, u kojem je, suprotno društvenim tabuima, ženi dodijeljena glavna uloga, potom „Satyavan Savitri“ iz 1914. i „Lanka Dahan“ iz 1917. Režirao je i mnoge druge filmove. Kao odličan filmski tehničar, Phalke je koristio fotografske trikove i specijalne efekte kako bi na filmskoj vrpci prikazao fantastične motive iz indijskih mitova i legendi.
Ukratko objašnjen pojam
Dolazak zvučnih filmova i širenje
Godine 1931. indijski filmovi dobili su zvuk, a prvi film sa zvukom bio je „Alam Ara“ („Ornament svijeta“) koji je postigao izvrstan komercijalni uspjeh. Hindi kinematografija se brzo širila budući da je zvučni film postao dominantan. Počeli su se snimati mjuzikli – idealni način izražaja za hinduističko društvo koje je utemeljeno na pjesmi, plesu i zabavi. Slavni indijski filmaš Himanshu Rai bio je novi predvodnik hindi kina te je 1934. utemeljio producentsku kuću Bombay Talkies. Radio je u suradnji s filmašem Sashadharom Mukherjeem s kojim je kreirao cijeli niz odličnih filmova. Iako su u početku teme filmova bile eskapističke (bijeg od tmurne stvarnosti) tijekom 1930-ih i 1940-ih sve više je bilo filmova koji su propitkivali društvene probleme (kaste i siromaštvo) ili borbu za neovisnost od britanske krune. „Kisan Kanya“ („Kćer farmera“) iz 1937. prvi je indijski film u boji, ali će filmovi u boji postati norma tek kasnih pedesetih.
Zlatno doba
Često se period od 1940-ih do 1960-ih smatra zlatnim dobom indijske filmske industrije. I to s dobrim razlozima. Filmovi su postizali izvrsne tržišne uspjehe, a istovremeno su ih gledali milijuni. Upravo su filmovi kao što je „Kismet“ („Sudbina“) iz 1943., zaslužni za podizanje nacionalne svijesti i jačanje uvjerenja običnih Indijaca kako je preduvjet za bilo kakav društveni razvoj stjecanje indijske samostalnosti. Recimo u spomenutom filmu (prvi indijski blockbuster) koristile su se domoljubne pjesme koje su bile zaštitni znak Indijskog pokreta za neovisnost na čelu s Mahatmom Gandhijem.
Državna neovisnost – generator kreativnosti
Stečena neovisnost od Britanije 1947. bila je snažan pokretač filmskog zamaha. „Do Bigha Zamin“ („Dva biga zemlje“) iz 1953. i „Naya Daur“ („Nova era“) iz 1957. jedni su od najboljih indijskih ostvarenja. U njima se govori i problemima običnih ljudi koji su konačno izbavljeni iz kolonijalnog ropstva. U to doba proizvedeni su sjajni naslovi poput „Awaara“ (1951.) i „Shree 420“ (1955.). Redatelj Guru Dutt uspio je svojim prizorima izbliza i opisima melankolije ostvariti i određene uspjehe na međunarodnoj sceni. Drama „Majka Indija“ iz 1957. izgubila je Oscara za najbolji strani film za jedan glas. Film priča priču o siromašnoj seoskoj ženi po imenu Radha (Nargis) koja, u odsutnosti svog supruga, pokušava odgojiti svoje sinove i preživjeti unatoč lukavom lihvaru i brojnim nevoljama. „Majka Indija“ je desetljećima bila glavni uzorni film prema kojem su se radili novi filmovi.
Tri glumačka velikana
U tom periodu dolazi i do uspona glumaca koji su postali superzvijezde. Tri najpopularnija indijska glumca 1950-ih i 1960-ih bili su Raj Kapoor, Dilip Kumar i Dev Anand – svaki prepoznatljiv po svom jedinstvenom glumačkom stilu. Kapoor je nalikovao Charlie Chaplinu, Kumar je bio preteča Marlona Branda, a Anand je sličio na Caryja Granta i Gregoryja Pecka. Kumar je imao najveći utjecaj na cijelu generaciju indijskih glumaca koji su nastojali preslikati njegov stil glume. 1950-ih se razvija tzv. Nova indijska kinematografija, tj. kinematografija na jezicima osim hindu jezika, a najutjecajnija biva kinematografija na bengalskom. Ona je u središte stavljala socijalni realizam koji se ubrzo prelio i u hindi filmski svijet.
Najbolji indijski filmovi
Romantika i kriminal
Tijekom kasnih 1960-ih i tijekom 1970-ih glavni žanr postaju romantične drame s ljubavnim herojima i antiherojima. Glumac Rajesh Khanna je u takvim uradcima postao megapopularan. Tih godina javlja se i naziv Bollywood. U drugoj polovici 1970-ih glavni narativ preuzimaju akcijski i kriminalistički filmovi o urbanim razbojnicima (dakaiti) i bombajskom podzemlju. Tih godina nastaju i masala filmovi koji predstavljaju mješavinu žanrova (drama, komedija, akcija…) u jednom filmu. „Yaadon Ki Baaraat“ („Procesija sjećanja“) iz 1973. bio je prvi masala film. Masala je jedinstveni hindi žanr koji je ostao aktualan do danas.
Plodonosne 1980-e
Do početka osamdesetih, Bollywood je ostvarivao godišnju zaradu od oko sedam milijardi rupija (693 milijuna USD), što bi 2018. godine odgovaralo približno iznosu od 2,19 milijardi USD. 1980-e su iznjedrile čitav val komercijalnih hitova, eksplozivnih mješavina akcije, melodrame i raskošnih glumačkih postava.
Do 1986. godine, godišnja filmska produkcija Indije porasla je na 833 filma, čime je Indija postala najveći proizvođač filmova na svijetu. Međunarodno najuspješniji indijski film 1980-ih bio je „Salaam Bombay!“ („Zdravo Bombay!“) iz 1988. redateljice Mire Nair (majka novoizabranog gradonačelnika New Yorka Zohrana Mamdanija), koji je osvojio Zlatnu kameru Filmskom festivalu u Cannesu 1988. i bio nominiran za Oscara za najbolji film na stranom jeziku. U to vrijeme nisu priče bile te koje su gurale filmove prema uspjehu, nego karizmatične zvijezde koje su publiku vodile u kina.
Tri Khana
Krajem desetljeća na filmsku scenu spektakularno su ušli dvojica mladih glumaca. Aamir Khan s filmom „Qayamat Se Qayamat Tak“ iz 1988. („Od apokalipse do apokalipse“) i Salman Khan s „Maine Pyar Kiya“ iz 1989 („Zaljubio sam se“). Ubrzo nakon toga, 1992. debitirao je i Shah Rukh Khan s filmom „Deewana“ („Ludilo“), da bi postao prava superzvijezda s kultnim „Dilwale Dulhania Le Jayenge“ iz 1995. („Hrabri osvajaju nevjestu“). Tri Khana – Aamir, Salman i Shah Rukh – desetljećima su držali kraljevski tron Bollywooda. Njihove romantične i akcijske uloge osvajale su publiku generacijama, pretvarajući ih u prave legende indijskog filma sve do danas.
Najbogatiji glumci
Novi milenij donosi svjetsku popularnost
Na prijelazu u 21. stoljeće, indijska filmska industrija dosegla je nevjerojatne razmjere. Bollywood, njezin najveći i najsjajniji dio, godišnje je proizvodio i do tisuću dugometražnih filmova na svim glavnim jezicima zemlje, iz raznih gradova. Istovremeno, čarolija indijskog filma počela je osvajati i svijet. Indijska dijaspora i druga južnoazijska dijaspora u Velikoj Britaniji, SAD-u, Kanadi, Emiratima, Iranu i drugdje, polako je otkrivala čaroliju Bollywooda, a samim time je i počinjala njegova globalna nazočnost.
Godine 2001. film „Lagaan: Bilo jednom u Indiji“ bio je nominiran za Oscara. Redatelji Karan Johar i Aditya Chopra najzaslužniji su za izvoz filma među indijsku dijasporu i svijet. Razvoj indijskoga gospodarstva i veći standard života prosječnih stanovnika ojačali su njihovu želju za razonodom, u koju spada i gledanje filmova. Malo pomalo indijski filmovi su bili poboljšani u tehničko-produkcijskom smislu, a najutjecajnije produkcijske kuće postale su Dharma Productions i Yash Raj Films. Žene su sve češće počele dobivati glavne uloge (npr. filmovi „Kahaani“ ili „Priča“ iz 2012., „Kraljica“ iz 2013. i „Gangubai Kathiawadi“ iz 2022.), a jedna od najistaknutijih glumica je Vidya Balan. Glumci su postali prave zvijezde koje naokolo prate paparazzi i fanovi. Uz Khanove najpopularniji glumci 2010-ih bili su Hrithik Roshan, Ranveer Singh i Ranbir Kapoor.
Najjači instrument indijske meke sile
Bollywood je u 21. stoljeću najjači instrument indijske meke sile, nadmašujući utjecaj budizma, glazbe, joge, indijske kuhinje ili diplomacije. Glazba iz indijskih filmova nije nazočna samo na indijskim vjenčanjima, već je i sastavni dio međunarodnih manifestacija na kojima nastupaju indijski predstavnici. Hindi filmovi ostvaruju velike uspjehe na području Kine, bivšeg Sovjetskog Saveza, Azije u cjelini, ali i u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Nizozemskoj, Skandinaviji, SAD-u i Latinskoj Americi. Indijski filmovi su strani filmovi (filmovi neengleskog govornog područja) s najvećom zaradom u SAD-u. Godine 2017., indijska kinematografija proizvela je 1.986 dugometražnih filmova, od kojih je najveći broj, njih 364, bio na hindi jeziku.
Bollywood čini trećinu zarade ukupne indijske filmske industrije. Mumbai je jedan od glavnih filmskih centara svijeta, a ondje snimaju filmove i strane produkcijske kuće. Svake godine hindi filmovi u indijskim kinima prodaju više od 300 milijuna ulaznica. Zarada hindi filmske industrije je 2023. iznosila 1,3 milijarde USD. Izuzev Hollywooda, Bollywoodu najveću konkurenciju u svijetu predstavlja južnokorejska kinematografija i zanimljivo je gledati njihovo natjecanje. U svakom slučaju, čak i ako ne bude bajkovita po kvaliteti, hindi kinematografija ima pred sobom svijetle dane uzevši u obzir mnogoljudno indijsko stanovništvo i indijsku dijasporu koja postaje sve brojnija. No, kvaliteta ne bi trebala izostati. Nikada do sada nije.
Izvori:
https://www.britannica.com/topic/Bollywood-film-industry-India
https://www.nfi.edu/what-is-bollywood/
https://fortune.com/2024/01/02/bollywood-2023-box-office-1-3-billion-comeback-year-gross-india/
