Autor: Matija Šerić
Ekonomija je složena društvena znanost koja se sastoji od znakova, brojeva, pojmova, algoritama i drugih varijabli. Međutim, osoba ne treba biti diplomirani ekonomist kako bi shvatila opasnost određenih ekonomskih stanja. Većina ljudi je svjesna opasnosti inflacije – općeg rasta cijena proizvoda i usluga, ali tek je manjina svjesna fenomena koji se logično nadovezuje na inflaciju. Radi se o stagflaciji, jednoj od najnegativnijih ekonomskih pojava, eufemistički kazano. Ustvari, riječ je o uraganskoj prijetnji koja je u stanju potpuno razoriti cjelokupno gospodarstvo. Stagflacija uzrokuje noćne more ne samo običnim ljudima već i političarima koji je moraju ukrotiti.
Definicija
Pojam je nastao u teoriji tijekom 1960-ih u Velikoj Britaniji. Definicije stagflacije se ponešto razlikuju, ali većina ekonomskih institucija će se složiti kako je to stanje u gospodarstvu koje je pogođeno kontinuiranom inflacijom, visokom nezaposlenošću i sporim (stagnirajućim) gospodarskim rastom, dok proizvodnja u velikom broju slučajeva opada. Visoke cijene osnovnih životnih dobara, pljuštajući otkazi, umanjene plaće ili rad bez naknade, te smanjeni kapaciteti proizvodnje, dovode prosječne ljude do stanja beznađa, očaja i apatije. To je stanje koje ne želi nitko iskusiti, a još ga je teže popraviti. Stagflacija prije ili kasnije stvori recesiju – stanje u kojem BDP pada u najmanje šest mjeseci, a pada opseg trgovine i proizvodnje.
Prevencija
Stagflacija se može prevenirati razboritom ekonomskom politikom nacionalne vlade. Monetarna politika vlade mora biti takva da državna središnja banka tiska niske količine novca, nametne veće kamatne stope kako bi suzbila poplavu kredita i ne nužno potrebnih investicija. Na taj način suzbija se pojava inflacije. Nadalje, fiskalna politike vlade mora podrazumijevati povećanje poreza ili rezanje javne potrošnje, što smanjuje potražnju za kupovinom. Proizvođače treba primorati na kreaciju i inovativnost koja se postiže istraživanjem. Vlada treba pomoći kompanijama kako bi postigle troškovno pozitivno poslovanje. Poželjna je pomoć vlade malim i srednjim poduzećima, provođenje infrastrukturnih i drugih projekata koji pogoduju zapošljavanju. To će dugoročno izvesti gospodarstvo na pozitivne staze.
Rijetka, ali iznimno razorna pojava
Stagflacija je stanje koje se rijetko događa u stvarnosti, ali kada se dogodi sama njena pojava često negira brojne ekonomske stručnjake. Zašto? Zato što većina ekonomista tvrdi kako inflaciju uzrokuje povećana ekonomska potrošnja, dok padajuće cijene uzrokuju recesiju. No, stvarnost se ponekad uvelike razlikuje od stranica udžbenika. Kod stagflacije se događa obrnuti slijed zbivanja.
Prvi put u stvarnom svijetu stagflacija se pojavila 1970-ih tijekom naftnih kriza potaknutih Jomkipurskim ratom 1973. i Iranskom revolucijom 1979. Stagflaciju je 1973. uzrokovao arapski naftni embargo nametnut SAD-u i drugim zapadnim saveznicima Izraela, a šest godina kasnije pojavu je potaknuo pad iranskog izvoza nafte kao posljedica revolucije. Nafte je manjkalo na svjetskom tržištu (nestašice na Zapadu), cijene crnog zlata su otišle u nebesa, a tvornice nisu imale materijala za proizvodnju ili nisu imale novca da kupe sirovine. Uz to je ionako oslabljeni dolar dodatno izgubio na vrijednosti. Mnogi radnici su dobili otkaze. Inflacija je postala svakodnevica brojnih Amerikanaca, Europljana, Indijaca, Japanaca i ostalih naroda.
Tijekom 1980-ih stagflacija je pogodila države Latinske Amerike, uključujući Brazil i Argentinu. Te države su upale u dužničku krizu jer više nisu mogle stranim kreditorima vraćati svoje nagomilane dugove: nastupila je hiperinflacija, veliki broj otkaza i smanjenje tvorničke proizvodnje. Stagflacija često izbija u zemljama u razvoju u Africi i Aziji, a posebni okidači bili su Svjetska financijska kriza 2009. i koronakriza 2020.
Rizična pojava
Indeks mizerije mjeri teško rješiv izazov
Stagflacija se mjeri tzv. Indeksom mizerije – zbroj stope inflacije i stope nezaposlenosti. Što je stagflacija jača to je Indeks mizerije veći, tj. manje je raspoloživih radnih mjesta i dodatno je smanjena kupovna moć građana. S druge strane, kad stagflacija slabi, broj radnih mjesta raste s potrošačkom moći. Kao što je već spomenuto, nakon što stagflacija nastupi, vrlo ju je teško eliminirati jer njena pojava prkosi tradicionalnim ekonomskim zakonitostima. Teže ju je riješiti od inflacije ili recesije. Policymakeri nastoje smanjiti inflaciju tako što provode strogu monetarnu politiku, odnosno povećavaju kamatne stope, ali takav potez dovodi do usporenoga gospodarskog rasta i brojnih otkaza. Ako to idu činiti, stagflacija će se pogoršati. S druge strane, ako idu povećavati javnu potrošnju kako bi podržali gospodarski rast, inflacija će se povećati jer će rasti potražnja za kupovinom. I taj potez će pogoršati stagflacijsko stanje.
Dobitnici stagflacije
Premda ne odgovara velikoj većini, postoji manjina kojoj izbijanje stagflacije odgovara. Radi se o korporacijama koje profitiraju ako se cijena njihovih proizvoda ili usluga povećava. To su uglavnom energetske kompanije, visokotehnološke industrije, ali i proizvođači specijalizirane robe. Dobitnici mogu biti i ulagači koji mogu iskoristiti situaciju da ulažu u više sektora budući da novac gubi vrijednost pa su i potencijalni gubici manji, a samim time i profiti veći.
SAD-u prijeti ulazak u stagflaciju
Možda nam se smiješi nova velika pojava ovog negativnog fenomena. Još u travnju ove godine, predsjednik Federalnih rezervi Jerome Powell upozorio je da su nove Trumpove carine „znatno veće od očekivanih”, s vjerojatnim posljedicama koje uključuju „višu inflaciju i sporiji gospodarski rast”, klasične preteče stagflacije. Mnoge američke kompanije već su napravile plan otkaza. Ako se sadašnji trendovi nastave, nema sumnje kako će uslijediti val otkaza. Ekonomska politika Trumpove administracije opasno prijeti gospodarskoj slici SAD-a.
Rigorozne carine dovode do viših cijena roba na globalnim tržištima i u bilateralnoj trgovinskoj razmjeni, što će prije ili kasnije osjetiti krajnji američki potrošači prilikom kupnje robe s polica trgovina. Amerika je odavno postala država uvoznik koja mnoge svoje svakodnevne proizvode kupuje u trgovini s Kinom, EU, Indijom i drugim državama. Prošle godine je vrijednost američkog uvoza iznosila 3,3 bilijuna dolara, što pokazuje uvezanost SAD-a u svjetsku trgovinu. Ako uistinu dođe do stagflacije u SAD-u i drugim zapadnim državama, to će biti vrlo opasno stanje. Američko, kao i ostala zapadna gospodarstva, pretrpano je dugovima i niskim kamatnim stopama, što otežava posao središnjim bankama.
Potencijalno rješenje
Nema jednostavnog rješenja za ovaj negativni fenomen. Stručnjaci općenito kao lijek za stagflaciju preporučuju usklađenu primjenu mjera ponude i potražnje na tržištu: poboljšanje uvjeta za proizvodnju i poticanje ulaganja, povećanje kamatnih stopa, razborito obuzdavanje troškova rada te ciljano i postupno jačanje potrošnje određenih segmenata potrošača. Opisana formula trebala bi omogućiti gospodarstvu ponovno hvatanje pozitivnog rasta, smanjenje inflacijskih pritisaka te stabilizaciju kupovne moći širokih skupina građana. Ali, to je tako u teoriji. Hoće li ta formula dati rezultat u praksi, ovisi od slučaja od slučaja. Očito je kako je stagflaciju bolje spriječiti nego liječiti.
