Autor: Matija Šerić
Ljudi već tisućljećima nastoje pronaći ispravno gospodarsko uređenje koje bi donijelo rast i razvoj, ali i pravednu raspodjelu bogatstva i sredstava za život i proizvodnju. Postojali su mnogi oblici, ali danas je u velikoj većini svijeta prevladao kapitalistički sustav slobodnog tržišta i privatnog vlasništva. Krajem Hladnog rata i krahom SSSR-a činilo se da su kapitalizmu otvorena vrata vječne dominacije. Možda će i biti tako, ali ako se tako nastavi čovječanstvu se ne piše dobro. Dapače, ako se nastave aktualni trendovi svijet će doći na rub uništenja i nestanka.
Kapitalizam – sustav bogatih
Prije svega ostalog, treba istaknuti da je globalni kapitalizam duboko nepravedan, neumjeren i destruktivan u smislu politike i demokracije. Većina stanovništva gubi slobodu i moć odlučivanja dok manjinska elita profitira. Kapitalistički sustav kreira veliku koncentraciju novca i vlasništva u rukama malog broja ljudi. Velike korporacije i donori imaju značajan utjecaj na političke vlasti, tj. vlasti moraju usklađivati svoje politike kako bi pogodovali svojim financijerima koji su ih i doveli na pozicije moći. Zna se dobro da se u demokratskim zemljama ne može odnijeti pobjeda bez skupih predizbornih kampanja, a financijeri tih kampanja imaju moć nad kandidatima koje su trasirali na vlast. Slobode naroda često su u apsolutnoj koliziji s namjerama vlasti i korporacija.
Kapitalizam uništava biljni i životinjski svijet. Životinjske i biljne vrste danas izumiru tisuću puta brže nego ikad ranije u posljednjih 65 milijuna godina. Samo od godine 2000. diljem planeta Zemlje svake godine iskrčeno je 8 milijuna hektara šuma. Aktualni kapitalizam nastavlja po inerciji voditi svijet preko krčenja šuma, neodržive poljoprivrede, stihijskog razvoja infrastrukture, uništavanja prirodnih staništa i, najgore od svega, klimatskih promjena. Društva se i dalje oslanjaju na fosilna goriva i nedovoljno se brzo investira u obnovljive izvore energije.
Klimatske promjene
Kapitalizam je glavni krivac za klimatske promjene. Godine 2014. je zbog svog ekološkog aktivizma svakog tjedna diljem svijeta bilo ubijeno dvoje ljudi. Tako je udvostručena stopa takvih ubojstava u odnosu na prethodne godine. Mobilizacija i volja ljudi da riskiraju svoje živote za ekološku pravdu produkt je šireg konsenzusa o razmjerima i hitnosti rješavanja klimatske krize. Globalni humanitarni forum procjenjuje da su klimatske promjene već prouzrokovale više od 300.000 smrti godišnje, da utječu na više od 300 milijuna ljudi i da su najveći uzročnik humanitarnih kriza.
Čitave države, poput Bangladeša, suočavaju se s prisilnim migracijama zbog klimatskih promjena (eng. „climate displacement“), a stotine tisuća ljudi već je moralo napustiti svoje domove. Dokazi o razmjerima klimatskih promjena – ponekad dramatičnim – su, primjerice, superoluje koje haraju gusto naseljenu istočnu obalu SAD-a ili ogromne poplave diljem Teksasa ili suša koja je pogodila Iran.
Kapitalizam uništava cijeli svijet
Osiromašenje populacije
Kapitalizam osiromašuje ljude i to na paradoksalne načine. Kapitalisti su stvorili svijet u kojem se proizvodi višak hrane, dok deseci tisuća ljudi svakodnevno umiru od gladi. 3,5 milijarde ljudi je 2024. živjelo u siromaštvu ili blizu siromaštva prema podacima Svjetske banke. Čak i u jednom SAD-u ispod granice siromaštva je 15 posto građana, odnosno čak 20 posto djece i mladih mlađih od 18 godina. Zabrinjavajući su i podaci u najjačoj ekonomiji Europske unije. Čak 13 milijuna Nijemaca označeno je siromašnima prošle godine. 1965. tek je jedno njemačko dijete od njih 75 živjelo na socijalnoj skrbi, a 2007. jedno od šest.
Nadmoćna većina siromašnih u svijetu živi u dvije regije: jugoistočnoj Aziji i supsaharskoj Africi. Jedno od četvero djece ispod pet godina u svijetu ima neprikladnu visinu za svoje godine. Istodobno, u svijetu u kojem su resursi ograničeni, predviđa se da bi ovom stopom rasta stanovništva 2050. živjelo čak 10 milijardi ljudi. Danas nas ima oko 8,2 milijarde. Pitanje je kako bi se toliko ljudi prehranili? Nikako, ako se nastavi sadašnjim putem.
Nestanak srednje klase
Kapitalizam uništava obične ljudi i stvara socijalnu nejednakost. Interesi poduzetnika, odnosno vlasnika kompanija, ne poklapaju se s interesima društva. Prije 60 godina u SAD-u se interes velikih kompanija poklapao s interesom društva. U modernoj Americi je sasvim drukčije. 500 najmoćnijih i najbogatijih kompanija čiji direktori i menadžeri dobivaju na milijune dolara premija zato što gašenjem proizvodnje u SAD-u i premještanjem u zemlje u kojima se radnika plaća sitnišem, donose kompanijama golem profit, a usto sigurno i brzo potkopavaju vlastitu srednju klasu koja je oduvijek bila stup koji nosi američko društvo.
Još prije 30 ili 40 godina oni koji su upravljali velikim kompanijama jasno su osjećali da se njihov interes preklapa s interesom onih koji za njih rade. Kada je 1953. tadašnji direktor General Motorsa, uoči stupanja na dužnost ministra obrane, pred Kongresom odgovarao na neka pitanja, kazao je: „Oduvijek sam smatrao da je ono što je dobro za našu zemlju dobro i za General Motors, i obrnuto!“ Filozofija koju odražava ova rečenica bila je temelj izuzetno jake srednje klase.
Danas postoji samo interes velikih kompanija i krupnog kapitala. 1980. šefovi sto najvećih britanskih tvrtki imali su 25 puta veća primanja od svojih zaposlenika, a danas su ona veća za 150 puta. U Australiji prosječne plaće ravnatelja tvrtki su oko 100 puta veće od plaća prosječnog radnika.
