Koncem 2024. mjesečni troškovi prehrane četveročlane obitelji u Federaciji BIH iznosili su 1372,50 maraka, a prosječna plaća samo 1369 KM. Istovremeno, mjesečna sindikalna potrošačka košarica je iznosila 3.131 KM (prehrana, komunalne usluge, prijevoz, higijena, odjeća, obuća…). Dakle, trebaju tri prosječne plaće da se pokriju obiteljski mjesečni troškovi. Minimalna plaća je iznosila samo 619 maraka. Pokrivala je polovicu potrebnog iznosa za prehranu i petinu ukupnih mjesečnih troškova obitelji. To je neodrživa matematika koja pokazuje težinu situacije. U FBIH četvrtina zaposlenih živi u siromaštvu i mjesečno ne troši više od 600 KM. Slična je situacija i u RS-u.
Siromaštvo djece
Budući da otac ili majka zarađuju crkavicu nije čudno kako otprilike 40-50% djece živi u siromaštvu. Najugroženije su obitelji s troje i više djece i obitelji čiji su roditelji niže stručne spreme ili su nezaposleni. Osim što ne mogu konzumirati potrebnu hranu i bivaju zakinuti za potrebne nutrijente i ne mogu se adekvatno odjenuti, djeca iz siromašnih obitelji nemaju pristup kvalitetnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti. Ne mogu se ni zabavljati jer im roditelji ne mogu priuštiti odlazak u kino, kazalište ili na školski izlet. Neimaština djecu stavlja u nepovoljan položaj prema vršnjacima iz imućnijih obitelji. Često su predmet izrugivanja i školskog nasilja. Sve nabrojane okolnosti uništavaju djetinjstvo i mladost mladih generacija i otežavaju izglede da današnja djeca za 10-20 godina iskuse kvalitetan život.
Posljedice siromaštva
Osim uništenja mlađih generacija, siromaštvo generira mnoge druge probleme poput društvene isključivosti, pojave bolesti, organiziranog kriminala, prostitucije, odljeva radne snage i dr. Siromašni nemaju pristup školama i fakultetima, radnim mjestima i zdravstvenoj skrbi. Postaju izolirani od ostatka društva. Siromaštvo je okidač (organiziranog) kriminala. Osobe koje žive u oskudici često pribjegavaju nezakonitim aktivnostima poput pljački i provala. Mnogi pristupaju organiziranom kriminalu u koji spadaju trgovina narkoticima, cigaretama, oružjem, krivotvorenim valutama. Neimaština navodi žene na prostituciju, posebno žene koje potječu iz slabije obrazovanih ili propalih obitelji. Elitna prostitucija je nazočna u Sarajevu, ali i ostatku BIH. Mnoge Bošnjakinje su prisiljene pružati seksualne usluge arapskim turistima, a neke su prisiljene i na udaju za Arape koji su se doselili u BIH tijekom rata i u poraću. Siromaštvo je utjecalo i na odljev mozgova. Nakon svršetka rata do danas stotine tisuća stanovnika napustile su BIH u potrazi za boljim životom.
Nebriga vlasti
Državne, entitetske, kantonalne i lokalne vlasti ustvari ne zanimaju siromašni iako formalno postoje programi pomoći poput socijalne pomoći, naknade za nezaposlene, dječjeg doplatka, vaučera za stanovanje i plaćanje komunalnih usluga. Bosansko-hercegovački političari svakodnevno zanemaruju stvarne potrebe građana, fokusirajući se na vlastite interese i političke igre. Političari su prvenstveno zaokupljeni borbama za vlast i nacionalnim temama poput presude Miloradu Dodiku, izbornim zakonom, ovlastima entiteta, statusom Brčko distrikta. Svakodnevni problem siromaštva ostaje ispod tepiha i ljudi se moraju snalaziti kako znaju i umiju. Iako su težak život i oskudica jedan od najvećih problema u zemlji, malo se radi na rješavanju problema jer nisu izrađeni konkretni planovi niti postavljene strategije za ublažavanje siromaštva. Bez stvarne političke volje, siromašni ostaju zaboravljeni.
Uzrok problema
Uzroci siromaštva u BIH su višestruki. Naravno da je okrutni rat od 1992. do 1995. ostavio trajno negativno posljedice i vidu ubijenih, ranjenih, raseljenih i uništenja infrastrukture. Međutim, od rata je prošlo skoro 30 godina i rat više ne može i ne smije biti opravdanje. Zapadna Njemačka koja je 1945. bila sravnjena sa zemljom je već 1950-ih bila gospodarska sila u uzletu. Velik su problem korupcija i zapošljavanje po rodbinskim vezama, nedostatak izravnih stranih investicija i vizije gospodarskog napretka. Ipak, uz dužno poštovanje prema svim ostalim uzrocima, glavni uzročnik siromaštva u BIH je njena Daytonska struktura i brojne posljedične intervencije Visokog predstavnika koje su napravile državu nakazu.
Kompleksan politički sustav i stanje de facto hladnog rata tri nacionalne zajednice (Srba, Hrvata i Bošnjaka) osnovno su izvorište svih problema. Premda je rat zaustavljen koncem 1995., BIH nikada do kraja nije stabilizirana ni konsolidirana, nego je nastavila funkcionirati u pocijepanom stanju. Dva entiteta žive odvojene živote kao i tri nacionalne zajednice od kojih svaka živi u nekom svom svemiru. BIH živi opterećena neriješenim nacionalnim pitanjem tri naroda i u psihozi mogućeg rata. Rat u BIH 2.0 je opcija koja visi u zraku tri desetljeća. Srpski secesionizam i bošnjački unitarizam su pojave koje su unazadile BIH više u miru nego u ratu.
Rješenje
Najkraće kazano, da bi se riješilo siromaštvo i ostali problemi, treba iznaći političko rješenje za BIH. Bez političkog rješenja nema ni rješenja za siromaštvo ni išta drugo. I slijepcima je jasno kako je postojeće političko uređenje štetno i treba ga rasformirati. Treba zadržati vanjske granice i konstitutivne narode, a sve ostalo promijeniti. Potrebno je ukinuti FBIH i RS. BIH treba prestati biti protektorat stranaca i postati neovisna država na načelima federalizma. Na koncu konca, najmoćnije države svijeta su kreirane na federalističkim načelima poput SAD-a i Ruske Federacije i to je pravi put.
OHR i stranci trebaju napustiti BIH, ali vanjske granice moraju biti neupitne. Država može biti koncipirana na načelima tri visoko autonomna etnička entiteta, nekoliko ili desetak kantona (distrikata) ili biti mješavina jednog i drugog. Ovlasti svih razina vlasti moraju biti jasne i ne smiju se preklapati. Prava konstitutivnih naroda moraju biti zaštićena kroz domove naroda, paritete i nacionalna veta u institucijama poput vlade. Sve dok se ne riješe nacionalna pitanja kao i pitanje opstojnosti države, BIH nema političku ni bilo koju drugu budućnost.
Autor: Matija Šerić
Naslovna fotografija: www.bol-chat.de
