Autor: Matija Šerić
Organizirani kriminal, odnosno ilegalne mafijaške aktivnosti, nazočne su tijekom cijele povijesti čovječanstva, a u suvremenom svijetu posebnu pažnju privlače narko karteli. Ilegalna trgovina drogom postala je glavni pokretač organiziranog kriminala. S distribucijom narkotika velika većina država danas jedva izlazi na kraj te u mnogim državama se korištenje lakih droga legalizira kako bi se suzbio kriminal, a neke liberalne stranke na takvom programu dobivaju izbore u razvijenom svijetu.
Cali KBG
Premda je svaki narko kartel jedinstven i ima neku svoju priču, posebno istaknut među moćnim kartelima bio je kolumbijski kartel Cali. Njegovi korijeni sežu u jugozapadni dio Republike Kolumbije, točnije na područje grada Santiago de Cali i njegove okolice, po čemu je i dobio naziv. Djelovanje Cali kartela započelo je u drugoj polovici 1970-ih i ostavilo neizbrisiv trag u naredna dva, tri desetljeća. Zahvaljujući sofisticiranoj mreži obavještajaca i doušnika, visokoj razini upravljanja, koordinacije i nadzora te kvalitetnoj suradnji sa stranim plaćenicima i državama, kartel je stekao grandioznu reputaciju te su ga agenti američke vladine agencije, Uprave za suzbijanje droga (DEA), nazvali „Cali KGB“.
Narko carstvo
Narko bosovi: braća Rodríguez Orejuela, José Santacruz Londoño zvani „Chepe“ i kasnije Hélmer Herrera zvani „Pacho“ stvorili su najveću i najmoćniju kriminalnu organizaciju u povijesti. Calijevci su uspostavili cjelokupni sustav proizvodnje, prerade i distribucije kokaina na globalnoj razini. Na vrhuncu svoje moći, sredinom 1990-ih, Cali kartel je kontrolirao preko 90 % svjetskog tržišta kokainom i bio je ujedno najodgovorniji za nagli porast distribucije i konzumiranja kokaina u Europi gdje je također imao udio od 90 % na tržištu kokaina. 1990-ih godina Cali kartel je predstavljao pravo kriminalno carstvo s multimilijarderskom vrijednosti, bila je to jedna prava multinacionalna korporacija, ali korporacija koja je izvan zakona.
Nastanak Cali kartela
Cali kartel izvorno su osnovala braća Rodríguez Orejuela i José Santacruz Londoño koji su potekli iz onoga što se tada nazivalo višim društvenom klasom u odnosu na druge narko trafikante toga doba koji su uglavnom bili klasični lopovi, prevaranti i zgubidani. Priznanje takvog „visokog društvenog statusa“ najbolje se može vidjeti u nadimku kojeg je skupina dobila, a on je znakovito glasio na španjolskom „Los Caballeros de Cali“ iliti „Gospoda Calija“. Calijevci su se u javnosti ponašali i odijevali kao gospoda iako se njihova djelatnost nikako nije mogla nazvati gospodskom nego prije gangsterskom ili u današnjem govoru terorističkom.
Skupina se u početku izvorno okupila oko kruga otmičara i krivotvoritelja valuta i drugih predmeta – „Las Chemas“. Njih je predvodio Luis Fernando Tamayo Garcia. Las Chemasi su bili uključeni u brojne užasne otmice uključujući dva švicarska državljanina: diplomata i studenta. Otmičari su od rodbine žrtava uspjeli prikupiti čak 700.000 dolara otkupnine za koju se vjeruje da je poslužila kao početni kapital za izgradnju carstva trgovine drogom. Baza za daljnji uspon je postavljena.
Dokumentarac o Cali kartelu
Calijevci iskorištavaju nemar DEA-e
Okupljena skupina je prvo krenula s krijumčarenjem marihuane što je i očekivano budući da se radi o „najlakšoj“ drogi i većina narko šefova upravo kreće biznis s popularnim kanabisom. To im je dobro išlo. Međutim, zbog poprilično niske stope profita i velike količine marihuane koju je potrebno prodati kako bi se prikrili tragovi, skupina se prebacila na trgovanje s unosnijom drogom: kokainom. Ranih 1980-ih kartel je poslao Hélmera „Pacha“ Herreru u New York City kako bi tamo uspostavio distribucijski centar za trgovinu kokainom. To se dogodilo u okolnostima kada je američka DEA smatrala kokain manjim zlom od heroina te nije previše progonila trgovce kokainom. Takva procjena se pokazala katastrofalnom pogreškom Reaganove administracije. Nonšalantan odnos DEA-e je glavni razlog koji je omogućio kartelu da ostvari velike uspjehe.
Kartel se razvio što mu je omogućilo da se oblikuje u višestruke ćelije koji su operirale na velikoj razini autonomije, ali su davale izvještaje „celenu“ iliti menadžeru koje je prenosio izvještaje Jorgeu Albertu Rodríguezu, a on je naposljetku izvještavao središnjicu u Caliju. Sredinom 1980-ih Rodríguez je formirao narko ćeliju nazvanu 400 kartel koja se uzdignula i nadzirala sve isporuke i distribuciju narkotika koji su se izvozili u SAD od strane Cali kartela. Struktura neovisnih ćelija je svojstvo koje je razlikovalo Cali kartel od Medellin kartela. Calijevci su djelovali kao uska grupa neovisnih kriminalnih organizacija dok je medellinski kartel djelovao pod centraliziranim nadzorom Pabla Escobara.
Rukovodstvo
Vodstvo Cali kartela sastojalo se od: Gilberta Rodrígueza Orejuele (šahista), Miguela Rodrígueza Orejuele (El Señora/gospodina), José Santacruza Londoña (studenta iliti „Chepe“ Santacruza), Jorgea Alberta Rodrígueza (Don Cholita), i Hélmera Herrere iliti „Pacha“. Istaknuti suradnici bili su Victor Patiño-Fomeque (kemičar/zvijer), Henry Loaiza Ceballos (škorpion), José Fedor Rey i Phanor Arizabaleta Arzayus. Vjeruje se da je svaka ćelija podnosila izvještaj većoj skupini koja bi zatim izvještavala vođe kartela. Prema nekadašnjem računovođi kartela, Guillermu Pallomariju, bilo je ukupno pet glavnih skupina unutar kartela: 1) skupina za trgovinu drogom, 2) vojna, 3) politička, 4) financijska i 5) pravna skupina.
Skupina za trgovinu drogom bavila se kontrolom nad laboratorijima za preradu droge, metodama isporuke i rutama distribucije. Vojna skupina je bila zadužena za kontrolu nad sigurnošću, disciplinom članova i podmićivanjem vojnih i policijskih struktura kolumbijske države. Politička skupina je uspostavljala odnose s vladinim dužnosnicima, članovima parlamenta i lokalnim vlastima. Financijska skupina provodila je pranje narko novca putem legalnih poslova čiji su bili vlasnici. Pravna je skupina imala zaduženje predstavljati uhićene narko trafikante, unajmljivati lobiste i zastupati kartel u inozemstvu. Načelnik DEA-e proglasio je Cali kartel „najvećom i najmoćnijom kriminalnom organizacijom koja je ikad postojala“.
Reportaža o Cali kartelu
Modus operandi
Kako je već spomenuto, Cali kartel je aktivnosti započeo prvo krijumčarenjem marihuane da bi se uskoro prebacio na unosniji kokain. Kartel će postati poznat po inovaciji krijumčarenja i proizvodnje droge tako što su se operacije prerade kokaina odvijale izvan Kolumbije u Peruu i Boliviji, a osim toga Calijevci su uspjeli uspostaviti krijumčarske rute kroz ključnu tranzitnu državu Panamu. Kartel je također diverzificirao opijum i doveo je japanskog kemičara kako bi pomogao u procesu prerade droge. Prema svim relevantnim izvještajima, Cali je postao dominantan kartel u trgovini heroinom zbog mogućnosti pristupa područjima u kojima je opijum rastao u Kolumbiji.
Ostaju upitnici oko sudjelovanja kartela kao cjeline u trgovini heroinom. Postoje procjene kako rukovodstvo kartela nije bilo uključeno u trgovinu heroinom, ali neki njihovi bliski suradnici jesu. Smatra se da su ti članovi kartela surađivali s drugim kartelima koji su se specijalizirali za distribuciju heroina. Na vrhuncu svoje vladavine Cali kartel je imao pod svojom kontrolom 90 % svjetskog tržišta kokainom i kartel je bio izravno odgovoran za rast tržišta kokaina u Europi gdje je također kontrolirao 90 % tržišta. Do sredine 1990-ih narko carstvo Cali kartela imalo je multimilijardersku vrijednost u dolarima i kartel je bio prava ilegalna multinacionalna korporacija.
