Autor: Matija Šerić
Kako bi uspješno prali zarađeni novac od krijumčarenja drogom, Calijevci su snažno investirali svoje novce u legitimne poslovne pothvate kao i druge tvrtke i obrte kako bi se zamaskirao ilegalno stečeni novac. Npr. vjeruje se da je 1996. kartel zarađivao 7 milijardi $ samo od trgovine drogom u SAD-u. Priljev ogromnih svota novca zahtijevao je da se taj novac opere. Jedan od prvih primjera pranja novca je slučaj kada je Gilberto Rodríguez Orejuela zadobio poziciju predsjedatelja uprave banke „Banco de Trabajadores“. Banka je prala fondove novca za Cali kartel jednako kao i za medellinski kartel.
Sofisticirano pranje novca
Članovima kartela koji se bili suradnici Gilberta bilo je dopušteno da prekorače račune i da uzmu pozajmice bez plaćanja. Profitirajući na ovoj osnovi Gilberto je bio u stanju osnovati banku „First InterAmericas Bank“ koja je poslovala izvan Paname. U intervjuu časopisu Time, Gilberto je priznao da se novac pere kroz banku ali je on pripisao proces legalnim radnjama. Prema Gilbertu, pranje novca bilo je sukladno s panamskim zakonima i zbog toga su ga američke vlasti nastojale uhititi.
Gilberto je kasnije, 1979. osnovao „Grupo Radial Colombiano“ iliti mrežu od preko 30 radio postaja i farmaceutski lanac nazvan „Drogas la Rebaja“ koji je na svom vrhuncu okupio preko 400 prodavaonica u 28 gradova zapošljavajući 4.200 radnika. Vrijednost farmaceutskog lanca iznosila je oko 216 milijuna USD. Zbog toga što su vlasnici lanca bili Calijevci, lanac je bio meta 85 bombaških napada Escobarovog Medellin kartela između siječnja 1988. i svibnja 1990. Zanimljivo je kako se kartel povezivao s ruskom kompanijom za trgovinu nekretninama SPAG koja je registrirana u Njemačkoj 1992. Kasnije je ta kompanija osumnjičena od strane njemačke policije da je bila upetljana u kriminalne aktivnosti St. Peterburških mafijaša, kolumbijskih narko bosova i transkontinentalno pranje novca. Suosnivač tvrtke Rudolf Ritter uhapšen je u Lihtenštajnu zbog pranja novca za Cali kartel.
Čelična disciplina i nemilosrdnost članova kartela
Calijevci su izbjegavali političko nasilje jer su već i prijetnje nasiljem bile dovoljne da postignu svoje ciljeve u slaboj i korumpiranoj državi kakva je bila Kolumbija. Samo oni članovi kartela čiji su se članovi obitelji nalazili u Kolumbiji upravljali su narko operacijama u domovini i SAD-u. Cilj je bio da obitelj bude u dosegu kartela, odnosno članovi obitelji bili su zalog da pripadnici kartela neće počiniti izdaju ili uskratiti plaćanje nadređenim strukturama.
Konkretna prijetnja smrću visila je nad onim operativcima koji bi pravili pogreške. Kartel je često likvidirao niže članove kada bi napravili neki fijasko ili ozbiljniji propust. Zanimljiva je pojedinost da su Calijevci organizirali i tzv. društveno čišćenje „Desechablesa“ iliti odbačenih članova društva. Tu su spadale prostitutke, nezbrinuta djeca, prosjaci, sitni lopovi, homoseksualci i beskućnici. Zajedno s lokalnim stanovništvom Calijevci su oblikovali grupe za društveno čišćenje „Grupos de limpieza social“ koje su počinjavale ubojstva nepoželjnih. Ubijene žrtve ostavljali su s natpisima: „Cali limpia, Cali linda“ iliti „Čist Cali, lijep Cali“, a tijela su bacana u rijeku Cauca koja je kasnije postala poznata kao rijeka smrti.
Sukob s FARC-om i odnos s Medellin kartelom
Tijekom 1980-ih i 1990-ih kolumbijski narko karteli su vodili borbe s komunističkim gerilcima koje su vodili komunističku pobunu. Npr. 1992. Revolucionarne oružane snage Kolumbije (FARC) otele su Christinu Santa Cruz, kćer Calijevog lidera José Santacruza Londoña. FARC je u razmjenu za njeno sigurno puštanje tražio otkupninu od 10 milijuna $. Calijevci su odgovorili tako što su oteli više od 20 članova kolumbijske Komunističke partije, Patriotskog saveza i drugih organizacija. S vremenom je Christina Santa Cruz puštena dok se ne zna što se dogodilo s taocima koje je zarobio kartel.
Tijekom prve polovice 1980-ih dva kartela, Cali i Medellin, su surađivali ponajprije zbog borbe protiv gerilaca pa su tako osnovali skupinu „Muerte a Secuestradores“ ili Smrt otmičarima. Ali uz to, dva kartela su surađivala kako bi zajedno stabilizirali cijene, proizvodnju i isporuke na tržište kokaina. Dva kartela su podijelila i tržište SAD-a pa je Cali kartelu pripao New York, a medellinskom kartelu južna Florida i Miami. Los Angeles je bio otvoren za natjecanje.
Suradnja se počela urušavati 1983.-84. zbog veće konkurencije. Pošto su karteli uspostavili infrastrukturu, rute, transportne metode i sustav podmićivanja, postalo je jednostavnije konkurentima da naprave slične aranžmane ili iskoriste postojeće. Do 1987. prekinuta je sva suradnja između calijevskog i medellinskog kartela. Raskidu je znatno doprinio medellinski gospodar narkotika Rodríguez Gacha koji se pokušao probiti na tržište New Yorka koje je bilo rezervirano za Cali kartel. Također su pripadnici medellinskog kartela krivili Calijevce za uhićenje narko bosa Jorgea Ochoe.
U ranim 1990-im kako je eskalirao rat između Escobarovog Medellin kartela i kolumbijske vlade, Calijevci su osnovali skupinu Los Pepes koja je ciljala članove Medellin kartela, posebice Pabla Escobara. Cali kartel je surađivao s policijom i vojskom Kolumbije te im pružao informacije kako bi se pohapsili ili likvidirali članovi Escobarovog kartela. U trenutku Escobarove smrti u prosincu 1993. Los Pepes su bili odgovorni za smrt oko 60 članova Medellin kartela. Nakon pada Escobara, Cali kriminalna organizacija imala je apsolutnu dominaciju nad svjetskim tržištem kokaina.
Put u propast
Dok je trajala grozničava potjera za Escobarom Calijevci su surađivali s institucijama vlade u Bogoti i s DEA-om, što im je davalo određenu razinu imuniteta. Situaciju dobro opisuje izreka: „Neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj“. To je Cali kartelu dalo veliku dozu slobode ranih devedesetih, ali i tijekom tog vremena događale su se zaplijene pošiljki droge od strane američkih agencija. Godine 1991. zaplijenjeno je 67 tona kokaina od čega je 75 % potjecalo od Cali kartela. Sljedeće godine su Amerikanci uhitili sedam narko trafikanata i 6.000 kg kokaina od Calijevaca, dok su panamske vlasti uz američku pomoć zaplijenile 5.100 kg kokaina. Godine 1993. zaplijenjena su tri broda sa 17.000 kg kokaina.
Glavna uhićenja su uslijedila između lipnja i srpnja 1995. kad je pohapšeno šest od sedam lidera kartela. Gilberto Rodríguez Orejuela je uhićen u svom domu, a Henry Loaiza Ceballos, Victor Patiño-Fomeque i Phanora Arizabalete Arzayusa sami su se predali policiji. José Santacruz Londoño uhićen je u restoranu, a u kolovozu je uhićen i Miguel Rodríguez Orejuelea. Prevladava mišljenje da je kartel nastavio funkcionirati i braća su upravljala narko trgovinom iz zatvora u drugoj polovici devedesetih sve do negdje 1998. No, i tada nije bilo završeno djelovanje kartela. Godine 2004. kolumbijske vlasti su napravile raciju i zauzele farmaceutski lanac Drogas la Rebaja gdje su otpustile 50 radnika od njih 4.200 zbog optužbi da služe interesima Cali kartela.
Konačni kraj Cali kartela
Zbog sumnji da Miguel i Gilberto i dalje umiješani u trgovinu drogom, SAD su tražile izručenje. Braća Rodríguez Orejuela su izručena u SAD 2004. i 2005. gdje su se izjasnila krivim u uroti da izvezu kokain u Ameriku. Zajedno s priznanjem složili su se da im se oduzme imovina u vrijednosti od 2,1 milijarde $. Prema sporazumu, nisu bili obvezni surađivali u drugim istragama. Bili su odgovorni samo za imovinu koja je potekla od narko trgovine. Također, u zamjenu za priznanje krivice Sjedinjene Države su pristale da neće goniti članove njihove obitelji. Službeni kraj Cali kartela stigao je 2006. kada su braća Gilberto i Miguel osuđeni na 30 godina zatvora. Kazne su služili istovremeno ali odvojeno. Gilberto je umro u zatvoru 2022. dok Miguel i dalje služi kaznu.
