Autor: Matija Šerić
Dok bogati profitiraju, siromašni pate i to nije ništa neočekivano. Kapitalistički sustav u središte svojeg djelovanja stavlja tržište i tržišne principe a ne ljude i njihove želje i potrebe za preživljavanjem, priznatosti, emancipacijom, uvaženošću. Staviti neživo tijelo (tržište) ispred živog (ljudi) bilo bi smiješno da nije istinito. Od vremena Ronalda Reagana i Margareth Thatcher krajem 20. stoljeća tržište je postalo osnovno sredstvo koje pogoni ekonomski život na Zapadu a potrebe ljudi su zanemarene. Takvi političari prevladavaju danas u politici unutar EU-a i SAD-a, a oni su uvjerenja da je tržište, a ne vlada ključ za uspjeh ostvarivanja prosperiteta i slobode. Očito krivo jer stanje postaje sve gore. Bogati postaju bogatiji a siromašni siromašniji.
Offshore i outsourcing
Kapitalizam je stvorio outsourcing koji je doveo do masovnog izljeva poslova iz razvijenih zemlja Sjeverne Amerike i zapadne Europe u Kinu, Indiju, Pakistan i druge zemlje. Masovno otpuštanje kojemu je jedina svrha da se poveća profit postalo je standard, kao i seoba cjelokupne proizvodnje u Kinu bez obzira na to hoće li prosječni Amerikanac imati za ratu kredita i hoće li moći zadržati svoj dom, što je jedna od svetinja američkog društva. Offshore poslovi uništili su srednju klasu Amerike i zapadne Europe.
Outsourcing se dogodio kao potreba vodećih kompanija da očuvaju svoju konkurentnost tako što smanje troškove i pronađu jeftinu prekomorsku radnu snagu. Ako tvrtke i ostanu u matičnim zemljama poslodavci koriste automatizaciju kako bi smanjili broj radnika. Premda su u ranim fazama kapitalizma radnici bili glavni dobitnici sada su najveći gubitnici. Iako se može činiti da zemlje kao što su Kina i Indija profitiraju ovakvim kapitalizmom to je samo djelomična istina jer na dugi rok njih čeka isto što i Europljane i Amerikance. Uvijek će se naći jeftinija radna snaga koji će raditi za najosnovnije potrepštine za preživljavanje.
Dužničko ropstvo
Kapitalizam je stvorio sustav kreditiranja i života na dug. Upravo dužničko ropstvo u srži je kapitalizma. Kapitalisti nastoje da njihove tvrtke stalno ostvaruju dobit i imaju postojani rast. Isto je s državama. Međutim, to često nije moguće pa je stvoren sustav pozajmljivanja novca i kredita. Dužničko ropstvo tvrtki i država može otežati život milijunima. ali običan narod najviše pogađaju osobni krediti za stan, automobil i drugu robu masovne potrošnje. Zanimljiv trend u SAD-u je da poslova ima sve manje a kredita sve više jer je sve dostupno na kredit. Krediti se često ne mogu vraćati što rezultira deložacijama, beskućništvom ili životom u strahu i bijedi.
Stalni ratovi
Naposljetku, kapitalizam je temeljni krivac za ratove koji su najstrašniji ljudski instrument u službi politike. Ljevičarski intelektualci i političari su odavno još tvrdili da kapitalizam ne samo da je odgovoran za ekonomsku eksploataciju radničke klase već i za imperijalizam i mnogobrojne ratove. Na početku 20. stoljeća Lenjin je tvrdio da država koristi vojnu moć kako bi branila kapitalističke interese u inozemstvu odnosno kapitalizmu je potreban imperijalizam kako bi preživio. To je istina. Na početku naprednog 21. stoljeća ratovi izbijaju diljem svijeta. U ratu u Iraku od 2003. do danas poginulo je između pola milijuna i milijun ljudi, a u Siriji oko 600.000 osoba je poginulo u građanskom ratu. Ratovi na Bliskom istoku i u Ukrajini prvenstveno su pogonjeni kapitalističkim zahtjevima da se dokopaju vrijedni resursi i osvoji željeno područje.
Potencijalna rješenja
Navedenih devet primjera posve jasno pokazuju negativan učinak koji kapitalizam ima na demokraciju, zdravlje i ekonomsko stanje ljudi, stanje okoliša i planeta Zemlje. Mogli bi se nabrajati još brojni primjeri koji bi pokazali kako je kapitalizam 21. stoljeća loš kapitalizam i dugoročno svijet odvodi u propast. Što je rješenje? Na to pitanje ljudi pokušavaju odgovoriti već stoljećima. Vjerojatno je najispravniji odgovor neka vrsta humanog socijalizma 21. stoljeća ili neki hibridni oblik koji bi preuzeo najbolje vrline socijalizma i kapitalizma i ukomponirao ih u skladnu cjelinu. Ili nešto treće. Ali jasno je da kapitalizam mora naći svoju alternativu ili čovječanstvo čeka neslavan kraj.
