Autor: Matija Šerić
Povijest je prepuna nerazjašnjenih zagonetki koje stoljećima bude maštu i potiču beskrajne spekulacije. Primjera je nebrojeno: do danas ostaje tajna kako su drevni Egipćani podigli svoje veličanstvene piramide, ne zna se sa sigurnošću kako je nastao monumentalni Stonehenge u Engleskoj, nestanak prve britanske kolonije Roanoke u Sjevernoj Americi krajem 16. stoljeća i dalje je obavijen velom misterija, a identitet nemilosrdnog serijskog ubojice Jacka Trbosjeka koji je terorizirao London krajem 19. stoljeća nikada nije otkriven.
Ipak, među svim povijesnim misterijama, nijedan nije izazvao toliko intrigantnog šuma u svijetu politike kao atentat na 35. američkog predsjednika Johna Fitzgeralda Kennedyja. Tog kobnog 22. studenog 1963. godine, tijekom službenog posjeta Dallasu u saveznoj državi Texas, svijet je zadrhtao od šoka. Čak i danas, točan tok događaja i, možda još intrigantnije, identitet stvarnih naručitelja atentata koji je zauvijek promijenio Ameriku, ostaju duboko zavijeni u veo tajni i sumnji.
Mandat JFK-a: vizija, izazovi i hladnoratovski vrtlog
John F. Kennedy stupio je na čelo Sjedinjenih Američkih Država u siječnju 1961. godine kao najmlađi izabrani predsjednik u povijesti zemlje, sa samo 43 godine. Njegov izbor označio je zalazak stare i rađanje nove političke epohe, poznate pod nazivom „New Frontier“ – Novi horizont. Kennedy je sa sobom donio energiju, optimizam i ambiciju da preobrazi američko društvo. Njegov mandat obećavao je hrabre reforme: jačanje gospodarstva, borbu protiv siromaštva i rasne diskriminacije, istraživanje svemira te snažniji nastup SAD-a u hladnoratovskoj areni. Ipak, njegova vladavina nije bila bez napetosti – podjela u američkom društvu i unutar same politike često je bila oštra i vidljiva.
Na vanjskopolitičkom planu, Hladni rat između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza oblikovao je svaku Kennedyjevu odluku. Rivalstvo dviju supersila bilo je svuda prisutno: u utrci u naoružanju, misijama u svemiru i globalnom utjecaju. Početkom mandata, u proljeće 1961., Kennedy se suočio s krizom u Zaljevu svinja – invazijom koju je planirala CIA zajedno s kubanskim emigrantima s ciljem rušenja Fidelovog komunističkog režima na Kubi. Operacija je završila katastrofalno: invazijske trupe su za samo tri dana bile poražene, a Kennedy je bio suočen s javnim poniženjem. Iako je administracija Eisenhowera i direktor CIA-e Allen Dulles osmislili plan, Kennedy je odbio upotrijebiti američke zračne i pomorske snage koje su predlagali časnici CIA-e, vjerujući da izravna vojna intervencija ne bi bila mudra. Njegova oklijevanja i sumnje u uspješnost operacije dodatno su otežali izvedbu – službeno nazvanu Operacijom Pluton – koja se u travnju pokazala daleko manjkavom.
Mandat Johna Kennedyja bio je tako spoj idealizma i strateške nesigurnosti: s jedne strane vizija novog doba i snažnih reformi, s druge strane opasnosti hladnoratovskog sukoba i unutarnjih političkih prijepora koji su testirali sposobnost mlade administracije da balansira između hrabrih ideala i brutalne stvarnosti svijeta.
Međunarodni izazovi: hladnoratovski rub i sjena Vijetnama
Godina 1962. donijela je svijet na ivicu nuklearne katastrofe – slavna Kubanska raketna kriza postala je najnapetiji trenutak Hladnog rata. Sjedinjene Države su otkrile sovjetske nuklearne rakete na Kubi, što je Kennedyju i njegovoj administraciji stavilo svijet pred realnu prijetnju nuklearnog sukoba. U tom kritičnom trenutku, predsjednik je pokazao izvanrednu diplomaciju, hladnu glavu i sposobnost strateškog balansiranja, uspjevši izbjeći katastrofu i istovremeno steći međunarodni ugled. Ipak, njegova odmjerenost izazvala je nezadovoljstvo među dijelom vojnog vrha i obavještajnih krugova koji su pritiskali na agresivniju reakciju prema Sovjetskom Savezu i Kubi. Kennedy je odabrao put pregovora i kompromisa, čime je zacementirao svoj status kao državnika sposoban za mirno rješavanje globalnih kriza, ali i stvorio sebi brojne unutarnje protivnike.
Ipak, ne sve što je radio bilo je bez kontroverzi. Možda najspornija vanjskopolitička odluka Kennedyjeve administracije bila je eskalacija američke uključenosti u Vijetnamu. Već 1961. odlučio je povećati broj vojnih savjetnika u Južnom Vijetnamu, uvodeći SAD u jedan od najspornih i najskupljih ratova u svojoj povijesti. Do kraja te godine broj američkih savjetnika narastao je na oko 3.200, a do kraja njegovog mandata u studenom 1963., taj broj dosegao je više od 16.000. Iako formalno američki vojnici nisu bili raspoređeni u borbenim jedinicama, savjetnici su imali ključnu ulogu: obučavali su južnovijetnamske vojnike (ARVN), pružali taktičku podršku na terenu i utjecali na strategiju sukoba.
Tako je Kennedy, s jedne strane, briljirao kao diplomata sposobna za smirivanje globalnih napetosti, a s druge strane uvučen u zamku rastuće američke vojne prisutnosti u jugoistočnoj Aziji – presudnu odluku koja će oblikovati sudbinu SAD-a i svijeta desetljećima nakon njegove smrti.
Ideje koje su mijenjale SAD i svijet
Unutarnja politika Kennedyjeve administracije bila je isprepletena s dubokim društvenim promjenama koje su potresale Ameriku početkom 1960-ih. Pokret za građanska prava, predvođen neustrašivim vođama poput Martina Luthera Kinga Juniora, izazivao je napetosti između sjevera i juga zemlje. Kennedyjev odnos prema ravnopravnosti Afroamerikanaca bio je složen: s jedne strane, bio je iskreno privržen ideji integracije i jednakosti, no s druge strane, njegova administracija u početku je postupala oprezno, pokušavajući izbjeći izravni sukob s bjelačkim konzervativcima južnjačkih država koji su se žestoko protivili promjenama.
Ipak, do 1963. Kennedy je odlučno stao u obranu građanskih prava, označivši ih moralnim i ustavnim imperativom. Njegova poruka naciji 11. lipnja bila je jasna i odlučna: „Ova nacija je osnovana od ljudi različitih nacija i porijekla. Osnovana je na principu da su svi ljudi stvoreni jednaki. Ovo je vrijeme da djelujemo u ime pravde, jednakosti i poštenja za sve ljude.“ Ovim riječima dodatno je polarizirao naciju, ali i učvrstio svoj položaj lidera društvenih reformi.
Gospodarski, Kennedy je zagovarao smanjenje poreza, uz istovremeno ulaganje u infrastrukturu, obrazovanje i znanstvena istraživanja. Njegovi planovi imali su vizionarski karakter, a najpoznatiji primjer bio je program Apollo, kojem je cilj bio slanje čovjeka na Mjesec. Ovaj pothvat nije bio samo tehnički izazov; predstavljao je simbol američke odlučnosti, inovativnosti i sposobnosti da ujedini naciju oko velikog cilja u hladnoratovskoj utrci sa Sovjetskim Savezom.
U svom poznatom govoru 12. rujna 1962. na Sveučilištu Rice u Houstonu, Kennedy je snažno naglasio ambiciju nacije: „Odlučili smo otići na Mjesec u ovom desetljeću i učiniti druge stvari, ne zato što su lake, već zato što su teške.“ Njegova vizija postala je stvarnost 20. srpnja 1969., kada je Apollo 11 sletio na Mjesec. Iako je ovaj povijesni trenutak nastupio gotovo šest godina nakon Kennedyjeve smrti, simbolizirao je njegovu trajnu ostavštinu – viziju Amerike koja teži hrabrosti, napretku i jedinstvu.
Dokumentarac o JFK-u
Narodni predsjednik kojeg elite nisu voljele
Unatoč brojnim izazovima i nedovršenim politikama, John F. Kennedy uživao je gotovo kultni status među prosječnim Amerikancima. Više od same politike, narod je bio očaran njegovom karizmom, mladalačkom energijom i sposobnošću da nadahne ljude govorima koji su promicali jednakost, ljudska prava i viziju promjene. Taj dojam nekonvencionalnog, gotovo „narodnog“ predsjednika dodatno je pojačavala prva dama Jacqueline Kennedy, simbol elegancije i uljudnosti, koja je predstavljala novu, sofisticiranu Ameriku pred očima svijeta.
Ipak, popularnost među masama nije ga zaštitila od brojnih neprijatelja. Osim očitih vanjskih protivnika poput Sovjetskog Saveza i komunističke Kube, Kennedy je akumulirao moćne i tajnovite domaće protivnike. Američka Središnja obavještajna agencija (CIA), vojno-industrijski kompleks i mafija spominju se kao potencijalni naručitelji ili organizatori atentata, a njihova neskrivena moć i mogućnost interesa u uklanjanju predsjednika stvaraju mračnu pozadinsku sliku događaja koji je zauvijek obilježio američku povijest.
Trn u oku CIA-e
John F. Kennedy sve je više osjećao težinu sjene koju je bacala CIA – moćna, gotovo samostalna sila unutar američke države. Agencija koja je trebala biti njegov alat u vanjskoj politici počela je djelovati kao država unutar države, često donoseći odluke potpuno izvan dosega Bijele kuće i Kongresa. Kennedy je bio svjestan da tajna agencija ponekad slijedi vlastite interese, a ne politiku administracije, što je smatrao ozbiljnom prijetnjom demokratskom nadzoru i ustavnim principima Sjedinjenih Država.
Ponižen debaklom Zaljeva svinja 1961., operacijom koju je CIA planirala bez njegove potpune kontrole, Kennedy je odlučio djelovati. Počeo je razmatrati drastične mjere: smanjenje opsega agencije, strožu kontrolu nad njezinim operacijama ili čak osnivanje nove strukture koja bi nadzirala sve tajne operacije, ograničavajući samovolju moćne organizacije koja je, kako je smatrao, prijetila samoj srži demokracije.
Ratna industrija ne podnosi JFK-a
Kennedy je brzo uočio kako moćni vojno-industrijski kompleks – savez Pentagona i najvećih američkih tvrtki naoružanja – vuče zemlju prema stalnim ratnim sukobima i održavanju masivnog vojnog budžeta. Ovaj kompleks nije imao nikakvog interesa za mir, već je prosperirao kroz eskalaciju konflikata i vanjske intervencije, uključujući sve dublji američki upliv u Vijetnam.
Iako je Kennedy u početku podržavao prisustvo SAD-a u Vijetnamu, postoje indicije da je planirao postupno smanjiti američki angažman. Takve namjere izazvale su napetosti u njegovoj administraciji, posebno s vojnim časnicima i savjetnicima koji su se oslanjali na rat kao instrument moći i profita. Vojni lobi pritom je neumorno gurao za daljnje eskalacije, braneći interese industrije i stratešku dominaciju SAD-a u svijetu. Kennedyjeva odlučnost da ograniči njihovu moć i smanji američku prisutnost u ratnim zonama učinila ga je nepodobnim u očima moćnika ratne industrije.
Predsjednik kojeg mafija mrzi
Postoje tvrdnje da je američka mafija odigrala suptilnu, ali ključnu ulogu u dovođenju Johna F. Kennedyja na vlast tijekom tijesnih predsjedničkih izbora 1960. godine. U trci koja se igrala glas po glas, svaki elektorat u swing državama bio je presudan. U Zapadnoj Virginiji Kennedy je pobijedio za oko 45.000 glasova, dok je u Illinoisu razlika iznosila tek oko 9.000. Glasine sugeriraju da je Joe Kennedy, otac predsjednika, iskoristio svoje veze s mafijaškim krugovima kako bi pomogao sinu, dok su imena poput Sama Giancane iz Chicaga često spominjana kao ljudi koji su navodno koristili utjecaj u sindikatima i lokalnim vlastima kako bi „pomaknuli“ glasove u Kennedyjevom smjeru. Iako nikada nije potvrđeno da je mafija izravno intervenirala, same spekulacije dodatno su začinile zagonetku dvosmislenog odnosa Kennedyjevih s organiziranim kriminalom.
Ironično, kad je JFK preuzeo vlast, njegov stav prema mafiji bio je potpuno suprotan. Pod okriljem svog brata Roberta F. Kennedyja, koji je postao državni tužitelj 1961., administracija je pokrenula jednu od najnepopustljivijih kampanja protiv organiziranog kriminala u američkoj povijesti. Osnovani su posebni istražni odbori, povećan je broj kaznenih progona, a ciljano su napadnuti istaknuti mafijaški lideri u New Yorku, Chicagu i New Orleansu. Pod pritiskom savezne vlade, mnogi koji su se dosad smatrali izvan dosega zakona – uključujući Sama Giancanu – našli su se u strogoj blokadi. Mnogi su to doživjeli kao izdaju, osobito oni koji su navodno pomogli Kennedyjevima da dođu na vlast. S obzirom na sve to, ne čudi što se mafija često spominje među mogućim organizatorima atentata na predsjednika.
Drugi dio članka nalazi se ovdje.
Treći dio članka nalazi se ovdje.
Izvori:
https://millercenter.org/president/kennedy/life-before-the-presidency
https://en.wikipedia.org/wiki/Assassination_of_John_F._Kennedy
https://www.whitehousehistory.org/bios/john-kennedy
https://www.britannica.com/event/assassination-of-John-F-Kennedy
https://www.jfklibrary.org/learn/about-jfk/jfk-in-history/november-22-1963-death-of-the-president
https://en.wikipedia.org/wiki/United_States_House_Select_Committee_on_Assassinations
