Autor: Matija Šerić
Dana 21. studenog 1963., John F. Kennedy krenuo je na dvodnevno putovanje kroz Teksas, u društvu supruge Jacqueline i potpredsjednika Lyndona B. Johnsona. Plan je bio posjetiti pet gradova kako bi se prikupila sredstva za predstojeću predsjedničku kampanju, ali i smirile unutarnje podjele u Demokratskoj stranci unutar ove ključne swing države. Iako je mjesec dana ranije liberalni veleposlanik u UN-u, Adlai Stevenson II, naišao na prosvjednike tijekom posjeta Dallasu, Kennedyja su građani dočekali srdačno i s entuzijazmom u gradovima San Antonio, Houston i Fort Worth, gdje je predsjednička delegacija prespavala.
Likvidacija predsjednika
Sljedećeg fatalnog jutra, 22. studenog 1963., predsjednik Kennedy s prvom damom Jacqueline i pratnjom stigao je u Dallas. Unatoč prorepublikanskoj orijentaciji grada, tisuće građana okupilo se na ulicama kako bi pozdravili predsjednički par. Jacqueline, u elegantnom ružičastom Chanel kostimu s upečatljivim šeširom, privlačila je poglede i divljenje mase, dok je JFK, karizmatičan kao uvijek, srdačno mahao okupljenima iz otvorenog Lincolna Continentala. Predsjednička povorka krenula je kroz centar grada prema Dallas tržišnom centru, gdje je Kennedy planirao govoriti lokalnim poslovnim čelnicima.
Oko 12:30 povorka je stigla na Dealey Plazu, povijesni trg u središtu Dallasa. Limuzina s predsjedničkim parom, guvernerom Teksasa Johnom Connallyjem i njegovom suprugom Nellie, bila je treće vozilo u povorci, polako se krećući pokraj zgrada koje okružuju trg.
Dok je automobil prolazio pokraj Teksaškog školskog skladišta knjiga, odjednom su odjeknuli pucnjevi. Svjedoci su prijavili tri hica, iako neki tvrde da ih je bilo više. Prvi je promašio, drugi pogodio Kennedyja u vrat, a treći, smrtonosni hitac, pogodio ga je u glavu, raznijevši stražnji dio lubanje. Guverner Connally također je ranjen u leđa, prsa, zapešće i bedro, no preživio je. Limuzina je hitno ubrzala prema bolnici Parkland Memorial, dok je Jacqueline pokušavala zadržati dijelove muževljeve lubanje koji su ispali pri udarcu.
U bolnici je osoblje bezuspješno pokušavalo spasiti predsjednika. Točno u 13 sati Kennedy je proglašen mrtvim. Jacqueline, ne napuštajući muževo tijelo, ostala je u krvavom ružičastom kostimu, odlučna da svijetu pokaže svu brutalnost koja je zadesila njezina supruga.
Anarhija na ulicama
U kaosu koji je uslijedio nakon atentata, policija u Dallasu odmah je pokrenula istragu. Svjedoci su ukazali na Teksaško školsku skladištu knjiga, gdje je radnik Lee Harvey Oswald viđen kako brzo napušta zgradu nakon pucnjeva. Nekoliko sati kasnije, Oswalda su uhitili u obližnjem kinu pod optužbom za ubojstvo policajca J.D. Tippita, kojeg je navodno ubio tijekom bijega – svega 45 minuta nakon atentata na Kennedyja. Te iste noći policija ga je formalno optužila i za ubojstvo predsjednika.
U 14:38 sati, samo dva sata i osam minuta nakon smrti Kennedyja, potpredsjednik Lyndon Johnson položio je prisegu kao novi predsjednik SAD-a u zrakoplovu Air Force One, dok je tijelo pokojnog predsjednika i udovica putovalo prema Washingtonu. Vijest o tragičnom događaju munjevito se proširila širom svijeta. Milijuni Amerikanaca sjedili su prikovani uz televizore, promatrajući povijesni trenutak ispunjen nevjericom, tugom i strahom. I građani diljem svijeta ostali su zatečeni, svjesni da su upravo svjedočili prekretnici u povijesti.
Snimka atentata
Optuženi atentator
Lee Harvey Oswald, 24-godišnji bivši marinac i atentator na Kennedyja, brzo je postao središte policijske istrage. Rođen u New Orleansu u radničkoj obitelji, Oswald je odrastao bez oca koji je preminuo prije njegovog rođenja, često selivši se s majkom i suočavajući s teškim životnim uvjetima. Sa samo 17 godina pridružio se marinama, gdje je stekao osnovnu vojnu obuku i vještine rukovanja vatrenim oružjem. Njegov vojni dosje bio je šarolik: sposoban strijelac, ali s problemima u prihvaćanju autoriteta i disciplini.
Godine 1959. Oswald je šokirao američke vlasti bijegom u Sovjetski Savez, tražeći politički azil. Sovjeti su ga isprva dočekali s oprezom, no ubrzo mu je dopušten boravak u Minsku, gdje je radio u tvornici elektroničke opreme i upoznao svoju buduću suprugu Marinu. Nakon nekoliko godina razočaranja u sovjetski režim, Oswald se u lipnju 1962. vratio u SAD sa suprugom i kćeri, a FBI je pomno pratio njegov povratak, no nisu ga smatrali ozbiljnom prijetnjom. U međuvremenu, par je dobio i drugo dijete, kćer.
Oswaldova politička uvjerenja bila su radikalna i kontradiktorna. Sklon komunizmu i socijalizmu, otvoreno je simpatizirao Sovjetski Savez i Kubu pod Fidelom Castrom, aktivno promovirajući kubansku propagandu te vodeći „Fair Play for Cuba Committee“ u New Orleansu. Ipak, njegove aktivnosti često su zbunjivale: dok je otvoreno zagovarao ljevičarske ideje, ponekad je pokazivao interes i za desničarske skupine, čineći ga složenom i nepredvidivom osobom.
Užasni detalji atentata
Dana 22. studenoga 1963., Lee Harvey Oswald bio je privremeni radnik u Teksaškom školskom skladištu knjiga u Dallasu. Prema službenoj verziji, iznesenoj od strane Warrenove komisije, Oswald je s prozora na šestom katu skladišta ispalio tri hica prema predsjedničkoj limuzini koristeći talijansku pušku Mannlicher-Carcano. Prvi hitac je promašio metu, drugi je pogodio Kennedyja u vrat, dok je treći, smrtonosni hitac, pogodio predsjednika u glavu. Pri tom je ranjen i guverner Connally.
Nakon pucnjave, Oswald je napustio skladište i ušao u gradski autobus, no zbog gustog prometa izašao je već nakon dva bloka. Zatim je taksijem stigao do svoje sobe na adresi 1026 North Beckley Avenue, ulazeći na prednja vrata oko 13 sati. Prema izjavi gazdarice, Earlene Roberts, Oswald je odmah krenuo prema svojoj sobi, „hodajući prilično brzo“, gdje je pokupio svoj revolver. Roberts je dodala kako je Oswald napustio stan „već nakon nekoliko minuta“, zakopčavši jaknu koju nije nosio pri ulasku. Dok je odlazio, Roberts ga je zadnji put vidjela kako stoji na autobusnoj stanici Beckley avenije ispred kuće, okrećući se prema sjeveru.
Atentator nastoji pobjeći
Oko 13:15 sati patrolni policajac J.D. Tippit primijetio je Oswalda dok se kretao ulicom, vjerojatno zbog sličnosti s opisom kojeg je dao svjedok Howard Brennan – muškarac viđen kako puca na predsjedničku povorku. Susret se dogodio blizu ugla East 10th Street i North Patton Avenue, otprilike 1,4 kilometra jugoistočno od Oswaldovog stana. Tippit je zaustavio policijsko vozilo, spustio prozor i razmijenio nekoliko riječi s Oswaldom.
Nešto nakon 13:15, Tippit je izašao iz auta, a Oswald je iznenada ispalio četiri hica iz svog revolvera, ubivši policajca na licu mjesta. Svjedoci su čuli pucnjeve i vidjeli Oswalda kako bježi s mjesta zločina, držeći oružje u ruci. Devet prisutnih osoba kasnije su ga identificirali kao ubojicu policajca.
Atentator biva uhapšen
Policija je odmah pokrenula opsežnu potragu koja je završila u kinu „Texas Theatre“, gdje je Oswald ušao bez plaćanja ulaznice, što je natjeralo osoblje da pozove policiju. Policijski službenik Nick McDonald bio je prvi koji je stigao do Oswalda. Prema njegovim riječima, Oswald je izgledao spreman predati se i rekao: „Pa, sada je sve gotovo.“ Ipak, njegov postupak ubrzo je postao sumnjiv – izvukao je pištolj skriven u prednjem dijelu hlača i uperio ga prema McDonaldu, povlačeći okidač. Pištolj nije opalio jer je udarna igla slučajno udarila u kožu između palca i kažiprsta, dok je Oswald pokušavao zgrabiti oružje.
McDonald je udario Oswalda, ali ga je ubrzo i razoružao. Dok su ga izvodili iz kina, Oswald je vikao optužujući policiju za brutalnost. Službeno je optužen za ubojstvo policajca Tippita u 19:10 sati iste večeri, a za ubojstvo predsjednika Kennedyja tek u 1:30 ujutro sljedećeg dana. Tijekom ispitivanja na policijskoj postaji, Oswald je zanijekao bilo kakvu umiješanost, tvrdeći da je zapravo „žrtveni jarac“.
Dokumentarac o atentatu
Neočekivano ubojstvo atentatora
Dvije dramatične dane nakon atentata, 24. studenog 1963. u 11:21 sati, dok su televizijske kamere uživo pratile premještanje Leeja Harveyja Oswalda kroz podrum policijskog sjedišta u Dallasu, vlasnik lokalnog noćnog kluba, Jack Ruby, iz vatrenog oružja smrtno ga je ranio. Oswald je hitno prevezen u bolnicu Parkland Memorial, no unatoč naporima liječnika ubrzo je podlegao ozljedama.
Ruby je osuđen za ubojstvo, no presuda mu je kasnije poništena zbog žalbe. Prije nego što je dočekao novo suđenje, umro je 1967. u zatvoru, ostavljajući mnoge tajne neotkrivenima. Motivi njegovog čina ostaju nejasni. Ruby je tvrdio da je djelovao iz duboke emocionalne boli zbog atentata na predsjednika i želje da poštedi Jacqueline Kennedy i obitelj dodatnog šoka kroz sudski proces. Međutim, mnogi su sumnjali da je njegova akcija mogla biti dio šire zavjere, namijenjene da Oswalda ušutka i spriječi njegovo svjedočenje.
Službeni izvještaj o atentatu
Izvješće Warrenove komisije predstavlja službenu verziju događaja oko atentata na Johna F. Kennedyja. Komisiju je predvodio predsjednik Vrhovnog suda SAD-a, Earl Warren, a tijekom deset mjeseci istrage ispitano je više od 500 svjedoka, analizirani balistički dokazi te pregledani sati video materijala, uključujući i poznatu Zapruderovu snimku koja zabilježila trenutak smrtonosnog pogotka. Glavni zaključak komisije bio je da je Lee Harvey Oswald djelovao sam i da nije postojala šira zavjera za ubojstvo predsjednika. Prema nalazima, sva tri hica ispaljena su iz puške pronađene u Teksaškom školskom skladištu knjiga, a balistički testovi potvrdili su da je oružje pripadalo Oswaldu. Izvješće je postalo službeno tumačenje atentata, no gotovo odmah izazvalo je skepticizam i sumnje javnosti.
Jedan od ključnih detalja koji je pobudio sumnje bio je tzv. „čarobni metak“ („magic bullet“). Prema službenoj verziji, jedan hitac prošao je kroz Kennedyjev vrat i potom pogodio guvernera Johna Connallyja, izazivajući višestruke ozljede. Kritičari su tvrdili da je putanja metka nevjerojatna i nelogična, dok su zagovornici komisije isticali da je fizički položaj putnika u automobilu opravdavao ovakav scenarij.
Nepovjerenje javnosti dodatno je raslo zbog pitanja o Oswaldovoj motivaciji. Zašto bi relativno nepoznat pojedinac bez jasnog političkog cilja riskirao vlastiti život atentatom na predsjednika? Pojavile su se spekulacije da je Oswald možda bio povezan s kubanskim ili sovjetskim obavještajnim službama, dok su neki tvrdili da je djelovao kao izvršitelj u širem planu CIA-e ili američkog vojno-industrijskog kompleksa. Taj splet nejasnoća i kontradiktornih tumačenja pretvorio je službeni izvještaj u polazište za brojne teorije zavjere koje i danas intrigiraju povjesničare i javnost.
Prvi dio članka možete naći ovdje.
Treći dio članka možete naći ovdje.
Izvori:
https://millercenter.org/president/kennedy/life-before-the-presidency
https://en.wikipedia.org/wiki/Assassination_of_John_F._Kennedy
https://www.whitehousehistory.org/bios/john-kennedy
https://www.britannica.com/event/assassination-of-John-F-Kennedy
https://www.jfklibrary.org/learn/about-jfk/jfk-in-history/november-22-1963-death-of-the-president
https://en.wikipedia.org/wiki/United_States_House_Select_Committee_on_Assassinations
